Divno ozračje blagdana koji nas čini nekako sretnijima, opuštenijima pa čak i boljim ljudima nestaje i odjednom se sve vraća u naše svakodnevno sivilo. U skladu s onim što su naši stari govorili - sve što je lijepo, kratko traje! Istina, puno prije gašenja božićnih svjetla, u našim političkim vrhovima, ne samo sivilo nego i crnilo, prelijevalo se u velikim količinama, dokazujući ono što smo znali. Taj paralelni svemir o kojem, htjeli to ili ne, ovisimo, zanima samo vlastiti probitak i radost, koje god vrste ona bila. Upravo zato smo svjedočili prostačkom i primitivnom Milanovićevom prozivanju novog ministra, ne po tome je li sposoban ili nesposoban, nego po njegovoj seksualnoj orijentaciji. Dno dna. Poslije ćemo saznati kako je to zlobna osveta čovjeka kojeg bole prepone, navodno od sjedenja, jer je ovaj za njega svojedobno rekao kako ima bipolarni poremećaj.

Da se razumijemo, Habijan je svojim načinom polemiziranja s protivnicima njegove stranke doista iritirao. I da, uvijek je ostavljao dojam arogantnog i bahatog klipana. Kad bolje razmislimo, puno je sličnosti između ove dvojice, samo što je Milanović u poziciji da može lupetati što god mu padne na pamet bez ikakvih posljedica, dok Habijan ipak ima šefa i smije lupetati ono što će se svidjeti njegovom šefu. Ali kakve to veze ima s njegovom seksualnom orijentacijom? Ako je točna, jedna od, u smislu metoda istraživanja, vrlo konzervativnih znanstvenih procjena tvrdi kako je najmanje pet posto populacije homoseksualno. Ostali idu i do 17 posto. U Hrvatskom saboru sjedi 151 zastupnik pa možemo izračunati da tamo sjedi barem 7-8 osoba homoseksualne orijentacije. Jedan SDP-ov se 'outao', jedan do nekidan HDZ-ov zastupnik je prokazan, dok je ostalih šest skriveno. Ured predsjednika broji cca dvjesto, što službenika, što dužnosnika, pa istom analogijom možemo izračunati kako je u Uredu predsjednika oko deset,  'gejeva', jer u njegovom uredu je broj žena minimaliziran. Što isto može govoriti o Zokijevoj orijentaciji. Može!? UHrvatskoj su ljudska prava ionako marginalizirana, pa zašto ne onda i pravo na seksualnu orijentaciju i pravo na intimnost, zbog čega se nacija urnebesno zabavlja vicevima tipa – nisi ti sine gej, ti si obična pederčina!

Za to vrijeme započela je procedura biranja glavnog državnog odvjetnika pa se kandidati izmjenjuju pred saborskim Odborom za pravosuđe i odgovaraju na pitanja. Pitanja koja uglavnom ne služe ničemu osim promocije onog koji pita jer će hadezeova većina ionako izabrati onog za kojeg se gazda odlučio. Je li to Kalebić ili Turudić, teško je znati. Tema Turudić izazvala je puno pažnje u medijima i proglašena manje-više gotovom stvari. Svi znaju kako je Turudićev mentor Šeks vrlo blizak s premijerom. No stvari nikad nisu tako jednostavne. Svojevremeno je Turudić bio uvjeren kako mu je sigurna fotelja predsjednika Visokog kaznenog suda pa mu je naglo izmakla. Zanimljiva je povijest Turudićevog karijernog uzleta. Ministrica pravosuđa u Sanaderovoj vladi Vesna Škare Ožbolt smijenjena je upravo zato što nije htjela, po Sanaderovom nalogu, imenovati Turudića za predsjednika Županijskog suda. Turudić je postao predsjednik i sudio Sanadera opalivši mu debelu kaznu. Život piše romane, poglavito u Hrvatskoj. Hoće li sad doista postati glavni državni odvjetnik i može li to imati u budućnosti  neku analogiju s prethodno opisanim slučajem? Tko god postane državni odvjetnik, morat će sudjelovati u provođenju Plenkijevog zakona kojim se novinarima posredno zatvaraju usta. Pa će kao takav biti i zapamćen u povijesti hrvatskih stranputica.

U gradu se raspravlja o temi zabrane novih iznajmljivanja kako bi se izbjeglo pretvaranje grada u hotel bez domaćeg stanovništva, što izaziva svakojake reakcije. Nažalost, ne vidim više kako je uopće moguće mijeniti nešto što sve više postaje gotova činjenica i bojim se da nema tih pogodnosti ili zabrana koje će to promijeniti. To je sudbina brojnih povijesnih gradova diljem Europe pa i svijeta. Sama činjenica kako je po popisu stanovnika 2017. godine u Gradu živjelo 1557 stanovnika u 568 kućanstava, dok je sad 4000 kreveta za najam. Ne znam najnovije podatke, ali svjedočimo sve većem odlasku, posebno mladih iz Grada jer je život jednostavniji van zidina. Nažalost, to je to novo, novo, novo vrijeme . Novo je vrijeme donijelo i podršku Srđevaca odlagalištu otpada u zagrebačkom naselju Resnik.Tomašević je u Zagrebu kao aktivist prosvjedovao protiv odlagališta u Resniku, a sad će ga, ako Bog da, napraviti. Nije isto kad si u vlasti i moraš napraviti ono što je neophodno ili kad si aktivist i galamiš protiv svega jer tako postaješ vidljiv. Koja dosljednost? Politika je ipak umijeće mogućeg,  ma što pričali vrli aktivisti.  Eto vas.