Ako nemate kruha, jedite kolače!
Predsjednik Vrhovnog suda, ma što mislili o toj instituciji, je čelni čovjek jedne od tri grane vlasti. Nije Plenki nadređen Dobroniću jer je po Ustavu Dobronić predstavnik jedne grane vlasti i potpuno ravnopravan Plenkiju. Ali, isto tako, Dobronić je hijerarhijski viši 'čin' od ministra pravosuđa. Ma koliko to čudno zvučalo, jednako je tako potpuno ravnopravan Plenkiju i Jandroković. Pri ovako bezočnom kršenju Ustava, trebao bi se oglasiti Ustavni sud, ali to nitko od njih, naravno, ne očekuje. Oni se pokriju ušima i šute.
Ako nemate kruha, jedite kolače
Donose odluke koje neće snervati Plenkija, poput one sumanute o nakaznoj ogradi na Trgu sv. Marka, koji je postao parking naših voljenih dužnosnika. Turisti sa zanimanjem slikaju Audije i BMW-e koji ponosno okružuju crkvu sv. Marka. Jednako tako, ustavni suci se ne oglašavaju o neradnoj nedjelji koja poprima bizarne elemente. Pekare imaju dozvole kao ugostiteljski objekti pa mogu raditi nedjeljom, ali ne smiju prodavati kruh nego peciva, kolače, bureke i pizze. Kako bi rekla Marija Antoaneta: 'Ako nemate kruha, jedite kolače!'. Za to vrijeme, pred benzinskim pumpama su nedjeljom redovi jer se tamo uz benzin smije prodavati i kruh. Sve logično, ma koliko god vam se na prvu činilo – niđe veze. Što se tiče odluke o neradnoj nedjelji, očekuje se kako će se Ustavni sud hrabro očitovati nakon izbora.
I dalje bez povjerenja u pravosuđe
U međuvremenu, suci su krenuli u štrajk, što ne izaziva odobravanje građana jer nitko više ne vjeruje hrvatskom pravosuđu. Međutim, suci su potpuno u pravu jer traže indeksaciju svojih plaća koja nema veze sa sindikalnim dogovaranjima s Vladom jer oni, barem nominalno, jesu odvojena vlast. Dakle, nisu i ne bi smjeli biti podređeni predsjedniku Vlade, ma tko on bio, pa tako predsjednik Vlade nije taj koji im daje ili, bolje rečeno, dobacuje velikodušno kojih par stotina eura u špag. Druga je tema problem sporog i neučinkovitog sudstva, jednostavnih suđenja koja traju najmanje pet godina, dok ona s više spisa i malo kompliciranija, već uobičajeno od deset, dvadeset, neki već i četrdeset godina. Višestupanjski sudovi su ti koji bi mogli i imaju apsolutno pravo i preinačiti presude, i donijeti pravorijek, ali im se ne da, nego sve uredno vraćaju na početak zbog neke procesne pogreške i ni najmanje ih nije briga što će zbog njihove odluke procesi trajati sljedećih desetak godina. Predsjednik Vrhovnog suda pak ima opstrukcije u vlastitom sudu i nisu bez osnove sumnje u pravilnost njihovih odluka. Zato je moguće da taj sud vrati Sevinog sina ocu za kojeg se zna da je korumpirao sve i svakog kako bi dobio sina, ne zato jer ga želi, nego da napakosti svojoj bivšoj. Čak i kad se radi o djetetu, suci nisu ni najmanje zainteresirani. Ili jesu, ali iz drugih razloga. Nažalost, osiguravanje pravde je upravo na Vrhovnom sudu koji je odabrao liniju manjeg otpora. I takav stav, dragi naš predsjedniče Vrhovnog suda, ma koliko sam bio častan čovjek, sasvim sigurno neće vratiti povjerenje u pravosuđe.
Blago u Gospodinu posljednje misli
U ovoj izbornoj godini za štrajk se spremaju i doktori i medicinari. Prosvjetari su nezadovoljni ponudom Vlade, ali koga briga za prosvjetare i obrazovanje. Što je i logično. Što lošije obrazovanje, to lakše vladanje. Državni službenici su prilično zadovoljni. A policija je, navodno, ushićena. Zanimljivo! Beroš je opet spominjao reformu zdravstva, iako to od njega nitko ozbiljan ne očekuje. Čini se kako kod njega jedan od 'genijalnih' prijedloga liječnika nailazi na plodno tlo. Svi oni koji bez veze dolaze u hitne pomoći, bit će novčano kažnjeni. Ma zamislite, ima onih koji dođu za bezvezne gluposti od proljeva do svraba pa čak i kurjeg oka. Tako da, kako sami niste liječnici i ne možete procijeniti je li u pitanju srčani ili moždani udar ili je u pitanju samo lagani pad tlaka zraka, dakle obična meteoropatija, stojte doma i ne gnjavite hitnu. Ako baš imate peh da je u pitanju srčani udar, a vi ste ipak od straha pomislili da ste se prejeli, bit će vam to blago u Gospodinu posljednje misli. A Bože moj, bolje i to nego da vam raspale kaznu jer ste krivo procijenili.
Kad je u pitanju Gradsko vijeće, proteklo je već uobičajeno mirno i bez ozbiljnih rasprava. Samo uz onako redovno oponiranje oporbenih vijećnika uz šale i pošalice. To, naravno, ide u favor vladajućima, dok su Srđevci nekako uvenuli ili ih je snervalo gubljenje vjerodostojnosti zbog onog vražjeg odlagališta. Kako god, sve je bitno izglasano, ostalo spada u folklor. Najljepše mi je slušati gospara Potrebicu kad kaže: 'Odluka o tome i tome, otvaram raspravu, zatvaram raspravu i stavljam točku na glasovanje. Tko je za, tko je protiv?' Yes! To je to, završena sjednica, vijećnici mogu u miru poć objedovat! Eto vas.