Jučer čitam jako zanimljiv članak na jednom našemu portalu (podaci poznati redakciji). Privatna poliklinika u jednome našemu gradu je kupila stan na šestom katu stambene zgrade, pa je iznajmila dizalicu i unijela u taj stan, kroz prozore, novi aparat za magnetsku rezonancu. U tome stanu će se vršit pregledi na tome uređaju, a valjda i drugi medicinski pregledi. Neću vam prepričavat sve detalje toga članka. Uglavnom neki stanari se bune, nekima je valjda svejedno i tako dalje. Cijela ta priča malo „baca“ na našu dubrovačku priču o apartmanima u stambenim zgradama.

Već jako dugo godina se „u ariji“ osjećalo kako je došlo do velike podjele među građanima našega grada. Podjele između onih koji imaju nešto za afitat i onih koji nemaju. Oni koji nemaju su često bili džilozi jer su gledali kako oni drugi naplaćuju od furestih solde za afitane kamare i apartmane. Neki su to otvoreno govorili „u četiri oka“. Ali, dakako, nijesu mogli otvoreno priznat da su džilozi jer bi time izgubili svaki respekt i niko razuman ih ne bi mogo u tome, barem ne javno, podržat.

E, ali onda se našlo spasonosno rješenje. Vlasnike apartmana su proglasili glavnim krivcima što se naša djeca, naši mladi, moraju potucat „od nemila do nedraga“. Što im se djeca ne mogu igrat na Pilama i na Pločama, ili u Lapadu ili u Gružu, nego moraju ić' u Župu, a domalo će i na Pobrežje ili Bog zna đe drugo, daleko od Grada. I tamo živjet, tamo se odgajat. Daleko od grada.

I onda je uslijedio veliki trijumf onih koje ja nazivam džilozima – sam je glavom i bradom gradonačelnik proglasio vlasnike apartmana najvećim zlom koje treba sasjeć, jer da su oni zbog svoje gramzivosti, ustvari krivci zbog te nemogućnosti da mladi ljudi kupe stan u samome Gradu i da žive u samome centru.

Na to su se nadovezali brojni istomišljenici, grozeći se i vlasnicima apartmana i turistima.

Ali, ako se već povjeruje da apartmani toliko uništavaju mogućnost mladim familjama da imaju stambenu budućnost u centru ovoga grada onda se treba upitat da li će se, sa istim žarom, krenut u zabrane obavljanja svih drugih djelatnosti koje su se namnožile u brojnim drugim stanovima u ovome gradu. Bilo da su to razne agencije, obrtničke radnje, razni poslovni uredi, ambulante i brojni drugi oblici poslovne djelatnosti. Jer i one isto zauzimaju stanove i navodno ćeraju našu mladost Bog zna đe na periferiju.

Jer, ako jedan apartman za afitavanje strancima u stambenoj zgradi oduzima stambenu budućnost jednoj mladoj dubrovačkoj familji, zar tu budućnost jednako ne oduzima npr. jedna liječnička ambulanta u sličnom takvom stanu u istoj toj zgradi? Ili agencija, ili računovodstvena firma, ili advokatska kancelarija, ili ..... (samo prošećite po portunima, pa pogledajte imena firmi)?

Konačno, pitajte stanare/susjede bi li više voljeli da im je u susjedstvu apartman pa da im u susjedstvo dolaze turisti koji mirno dođu i prespavaju ili bi više voljeli da im je u susjedstvu ambulanta đe im u hodniku pred vratima stana svaki dan čekaju bolesni i infetani ljudi koji po cijeli dan bolesni kašlju i čekaju red u doktora? Ili advokatska kancelarija đe se hodnik zgrade koristi ko čekaonica i đe se stranke često pokaraju i galame pa ometaju mir ostalih stanara?