A PROPOS BAKALARA... Mario Klečak piše još jednu 'Kroniku povijesnih stranputica'
Profesoru je bilo određeno mjesec dana zatvora, ali su se predomislili nakon spoznaje da nije bio pijan i da ga je balavac danima hotimice vrijeđo, stalno spominjući desperanom nastavniku četiri smrtna slučaja u obitelji. Zamalo se skapulo. Ipak on nije u rangu nekog ministra.
Istražnog zatvora, recimo, nije bilo za bivšeg ministra koji je u prometnoj nesreći (još ne znamo s koliko točno alkohola u krvi), terencem usmrtio čovjeka. I eno ga, još uživa u slobodi.
Nakon što je prije nekoliko godina osuđen HDZ-ov požeški župan za nasilje u obitelji, ovih je dana u policiju priveden i stranački mu kolega, požeški ravnatelj Zavoda za socijalnu skrb jer je izmlatio ženu. Kažu, u Slavoniji već na svadbi mladoženja pjeva onu; Il' me ženi, il' tamburu kupi, ja u nešto udarati - moram. Susjedi suzdržano pričaju kako je gospar bio fin, redovno u crkvi bio u prvom redu, lemozinu davo, a čak je pomago i lokalno folklorno društvo.
To nije uvjerilo tamošnje ženske udruge pa su HDZ prozvale Hrvatsko društvo zlostavljača.
Sve luđe i luđe
Kažu, mi smo čudan svijet. U Slavoniji HDZ -ovi dužnosnici mogu mlatit i žene i djecu, pljačkat, lagat, gazit autom.....i opet im stranka pobjedi na izborima. Jedino ne smiju zabranit klanje prasaca iz doma. A mi djecu generacijama učimo da ne pričaju sa strancima na ulici, da ne ulaze u auto nepoznatoga, pa makar im nudio veliku čokoladu, kad ono, prava opasnost im prijeti baš - doma. Neznanci na ulici se boje i pogledat tuđe dijete, u strahu da ih odma' ne proglase pedofilima i zatvore.
I tako, nakon što je neki dan psihijatrica s Brača sazrela za psihijatriju, sad obitelj ravnatelja Centra za socijalnu skrb zbog njega treba socijalnu skrb. Sve luđe i luđe. Osim duhovnih vrijednosti tijekom božićnih blagdana, puno se pričalo i o novovremenskoj simbolici tog obiteljskog blagdana. Mediji su ostali bez političkih tema, jer su političari bili prisutni tek prigodno u crkvenim klupama, teško podnoseći teror šutnje za vrijeme liturgije. Tako se, osim izvještaja o svetim misama diljem Lijepe Naše, pisalo još o crnoj kronici, vremenskoj prognozi, lakšim potresima, islandskim vulkanima i bakalaru iz tamošnjih mora.
A propos bakalara. Stari je kršćanski običaj da se za Božić jede suhi bakalar, nekad davno sirotinjska, posna i krjeposna hrana. Danas, iako troduplo skuplji nego u ostatku Europe, neizostavno ga kupuju i oni Hrvati koji imaju i oni koji se zadužuju da ga imaju. Kažu mora se, kakav bi to Badnjak bio bez mirisa bakalara?
A onda za koji dan, došlo vrijeme mrsa, Stara i Nova godina. I opet, kakva bi to festa bila bez mirisa odojka? Nekad najjeftinija, nekima čak imitacija mesa, danas kažu zaštićena vrsta, prodavala se skuplje od teletine i tek malo manje od gulozne janjetine.
Katolici veći od Pape
U Vatikanu je povijesnom odlukom papa Frano omogućio da rimokatolički svećenici mogu dat blagoslov istospolnim parovima. Ne baš ritualno, uz malu misu, tamjan i crkvena zvona, nego onako milosrdno, ko znak da Bog prihvaća sve ljude, pa i posrnule.
Katolici veći od Pape, osobito naši, već dugo šnjuhaju kad god Vatikan pomakne kalendar za pola stoljeća bliže današnjici. Pa papi Franu onako proročanski poručuju: možeš što hoćeš, ali ne i dokle hoćeš. Ipak on nije predsjednik naše Vlade.
U prilog svome neslaganju navode kako su nas lijepo učili na vjeronauku da je prema Starome zavjetu homoseksualnost bila, ne samo težak prijestup u prisili (ko u Sodomi i Gomori), ili u obliku poganske hramske prostitucije, nego općenito je bilo zapisano: Ne lijegaj s muškarcem kako se lijega sa ženom! To bi bila grozota! Fakat tako piše, pa štovatelji onoga što je zapisano, osobito oni bez predbračnog iskustva, ili tek virtualno osposobljena mladost, trebaju otvorit četvere oči prije prvog lijeganja. Zato se kaže - ne lezi vraže!
Od Nove godine se ženama počinje izjednačavat dobna granica s muškima za odlazak u starosnu penziju. Svake godine po tri mjeseca više, pa će 2030. bit potpuno ravnopravne. Tako se ženama ostvario stoljetni san da rade duže. Tijekom sljedećih sto godina sanjat će i izjednačene plaće, kako svoj dulji života od muškoga ne bi provele - gladne.
Mario Klečak