S plovila snimaju video, ženu nazivaju ludom i prijete joj da će zvati policiju, ona im odgovara da će i ona zvati plavce, odnosno da nemaju pravo vezivati cimu na obalu, oni opet odgovaraju da imaju pravo, ona opet da nemaju, oni da imaju, nemaju, imaju, nemaju…

Postavlja se logično pitanje – Imaju li plovila pravo kada su na sidru vezati krmu konopom za obalu?

Zakon je skroz jasan. Naime, u Pravilniku o plovidbi unutarnjim vodama u članku 7.04 koji govori o vezivanju stoji da je zabranjeno vezivati ili povlačiti uz pomoć stabala, klinova, ograda, graničnog kamenja, stupova, željeznih stuba, ljestava i sličnih objekata.

'Ne treba se držati zakona kao pijan plota'

Eh sad, zakon kaže da cimi nije mjesto na stijeni ili stablu, ali s druge strane veliki je mislilac ovih prostora Josip Broz Tito još davno istaknuo da se „ne treba držati zakona kao pijan plota“.

Postavlja se logično pitanje – Treba li se držati zakona kao cima obale ili se ne treba držati zakona kao putnik pilota?

Nijemci su još tamo tridesetih godina prošlog stoljeća donijeli nadaleko poznate Nurnberške zakone kojih su se držali kao skiper plotera. U skladu s Nurnberškim zakonima vezivali su Židove cimom i odvodili ih u konc logore. Ako njih pitate zašto, reći će vam samo da su provodili zakon.

Postavlja se logično pitanje – Treba li se držati zakona ako je on loš?

Naravno da ne treba. Mnogi koji su se držali zakona napunili su stranice crne kronike. Uzmimo za primjer Ratac. Cijelom cestom koja prolazi kroz to mjesto Dubrovačkog primorja je isprekidana crta što hoće reći da zakon dozvoljava pretjecanje. Problem je što je na tom mjestu cesta prilično nepregledna, pa iako zakon dozvoljava pretjecanje, u praksi se često događaju nesreće. Ista je stvar i s Bistrinom i s mnogim drugim točkama.

Spletom okolnosti i sam skiperavam posljednjih godina pa iz prve ruke mogu posvjedočiti o (ne)logičnostima vezivanja cime za stijene. Hrvatska je, ako niste znali, najrazvijenija zemlja svijeta po pitanju čarter turizma. Više od trećine svih svjetskih plovila za najam nalazi se u Lijepoj Našoj. Kada oni u srcu sezone isplove iz marina, sve i da hoće pronaći siguran porat, neće uspjeti, jer ih je previše. Znači, dio plovila uvijek noći na sidru. I sve je to lijepo, divno i krasno dok je bonaca, a što kad bura ili jugo metu i kad nalijeću neverini? Kud će ta plovila?

Da bi na sidru bila sigurna, skiperi nakon bacanja sidra krmu vezuju na obalu u smjeru vjetra kako bi sila bila na cimama, a ne na sidrenom lancu. Drugim riječima, uvijek je sigurnije biti na sidru kada je plovilo ujedno i vezano s cimama na kopno, nego kada se samo iskrca sidro i lanac.

Debeli uhljebljeni političari koji nemaju mrtve veze

U čemu je onda problem i zbog čega pišemo ovaj tekst? Problem je što morske zakone pišu debeli uhljebljeni političari koji nikad u životu nisu upravljali plovilom. Nemaju mrtve veze što se u praksi događa. Njima je isključivo i jedino važan porez od nautičkog turizma, a za sigurnost i sve drugo ih zaboli miško. Ove godine, u srcu nautičke sezone, radila je jedino pumpa u Komolcu. Toliko plovila, a ne možeš napuniti gorivo. Po čitavom hrvatskom akvatoriju je ogroman problem s nedostatkom pumpi u ljetnim mjesecima. Pa da se nijedna nova pumpa godinama unazad nije napravila, a najviše plovila je baš u Hrvatskoj?

O nelogičnostima naplate sidrenja da i ne govorimo. U Nacionalnom parku Mljet sidrenje je iznimno skupo, preko 100 eura, dok je s druge strane Roman Abramovič u godinama prije korone mjesecima držao svoju jahturinu na sidru u Cavtatu potpuno besplatno. Ej!

Ali što se mi svemu tome čudimo kada političari nisu u stanju riješiti ni vezove po Rijeci dubrovačkoj gdje građani prisvajaju javno vlasništvo, grade muliće i iznajmljuju vezove kao da su njihovi. Koliko pojma nemaju o nautičkom sektoru, to je za ne povjerovati. Ovaj dio o vezivanju cime na obalu najbolje to kazuje. Naravno postoje i skiperi idioti koji krmu vezuju tamo gdje ima puno kupača zagrađujući svojim manevrima cijelu valu, i stvarno bi im ih i ja presjekao, ali u većini slučajeva ta plovila nikome ne smetaju. Na kraju krajeva, brojne plaže poput Šunja omeđene su bovama pa plovila sve da hoće ne mogu biti blizu same plaže. Šunj je dokaz da može biti simbioza kupača i plovila. Najlakše je donijeti zakon koji zabranjuje pa kad ti treba love za puniti proračun, onda ideš pisati kazne i zaboli te đoko za sigurnost.

Da smo mi ljudi imalo normalni, zakoni ne bi trebali ni postojati. Sve bi bilo po osjećaju, kako za sebe, tako i za druge. Empatija se to zove, ali slabi su njeni rudnici na planetu Zemlja.