"Prvo poluvrijeme odrađeno je ujutro u Babinom Polju ispred cafe bara Komarac, nakon svete mise u crkvi Svetoga Pavla. Djeca donose jaja u mljetskim košicima gdje svaki promašaj donosi dodatnu zaradu.

Nakon obiteljskog ručka svi putevi vode u selo Blato gdje se posebno njeguje ova tradicija. 

Vrijedni domaćini i ove godine su se potrudili da svako dijete dobije prigodni poklon, a odrasli da se počaste pićem. Anamarija Levak organizirala je kreativan umjetnički kutak za naše najmlađe.

Zavijorio se i barjak BRK-a (zajednice sela Blata, Rope i Kozarice) na Dno doline, pozivajući sav puk Mljeta na jajaški dvoboj. 

Blato je oživilo opet kao u ona davna vremena kada se dječji plač čuo iz svake kuće, kad je dimilo iz svakog komina i kad su otvorene funjestre držale oči starih kuća širom otvorene. 

Selo u kojem je škvika djece rijetka, postalo je centar dječjeg veselja Mljeta. Blato se makar na kratko vratilo u davna vremena puno vike, škvike, reme...

 Zveckali su euri, djeca su zadovoljno trljala ruke zbrajajući zaradu. Bilo je tu raznih dimenzija jaja i raznih receptura s kojim se pokušava nadmudriti vješte gađače.

Bitno je zbog naše djece čuvati tradiciju, zato smo svake godine tu, na našem škoju, u selu koje Uskrs crta na najlijepši mogući način,  dječjim  osmijehom. Uskrs je najljepši u veselim očima dijeteta.

 Nakon što je pogođeno svih 290 jaja, usljedilo je opuštanje uz tradicionalne boče starih mljetskih bočara i acapelo pjesmu. Jer bez pjesme nema živog Mljeta. Mljet živi  pjesmu.

Blato je utonulo u san. Finula je i ova festa. Rekli bi mi Mljećani "alavija je rendila". 

Ni šilok koji nervozno puše cijeli dan nije uspio otpuhati dječje osmijehe. Uskrs je donio radost u ovo malo selo na najljepši mogući način, dječjim veseljem uz pjesmu starih bočara", zapisao je Ivica Hajdić.