Čak i oni koji su nekako uspjeli propustiti silne vijesti o strancima koji rade u Lijepoj Našoj, o njihovim pravima, smještaju, prilagodbi i slično, mogu primijetiti kako ove naše nove sugrađane sve češće susrećemo na ulicama, u trgovinama, na gradilištima, u ugostiteljskim objektima. Bilo da se radi o poštaru, konobaru ili radnici u pekari, svima je jednaka želja i cilj pri dolasku ovdje: zaraditi novac i omogućiti sebi dostojanstven život.

U Hrvatskoj je do prije desetak godina glavna tema u svim političkim kampanjama, poput ove koja je u tijeku, bila upravo nezaposlenost. Od zemlje s nedostatkom radnih mjesta postali smo zemlja u kojoj nedostaje tisuće radnika i kojima je upravo Hrvatska novi dom u kojem mogu naći sreću i prosperitet. Teško je to razumljivo prosječnom Hrvatu koji po ovom standardu spaja kraj s krajem pa se pita zašto stranci od svih država na svijetu biraju baš ovu zemlju, kojom oni sami nisu prezadovoljni, ali je očito kako razlog itekako postoji. Bilo da se radi o plaćama koje su veće,  osiguranom  smještaju, boljim uvjetima rada ili nečemu skroz desetom – toliki broj ljudi sigurno svoje mjesto boravka i rada ne bira „naslijepo“, radeći „eci, peci, pec“ prstom iznad karte, već dolaze zbog dobre ponude ili preporuke onih koji su u Hrvatskoj već stekli radno iskustvo.

Ne može se reći da interesa nije bilo i prije, ali činjenica je da on i dalje rapidno raste, pa se od uobičajenih „zemalja radničke sreće“, kao što su primjerice Njemačka i Irska, lagano odustaje, a okreće se prema Hrvatskoj. Tako je u medijima sredinom ožujka odjeknula vijest kako je broj radnih dozvola „probio plafon“, odnosno da ih je u samo dva mjeseca izdano 46 posto više, točnije njih 43 tisuće.

BROJKE SVE VEĆE

A prelio se taj rast i na našu županiju. Nije to bilo teško ni zaključiti ako ste se proteklih mjeseci zatekli ispred zgrade Policijske uprave. Red onih koji su došli predati zahtjev za radnu dozvolu počne se formirati puno prije nego što se vrata uopće otvore, a tijekom cijelog jutra. A velik broj ljudi. osobe, različite dobi, spola, ali i nacionalnosti, strpljivo čekaju ispred vrata i dijele svoje priče.

Brojke podržavaju teoriju o porastu izdanih zahtjeva i na našem području. Kako su za Dubrovački dnevnik odgovorili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, u razdoblju od 1. siječnja do 29. ožujka, izdano je 3743 dozvola za boravak i rad, što predstavlja porast od preko 1000 dozvola u usporedbi s brojem izdanih dozvola u istom periodu prošle godine, točnije do 31. ožujka, kad ih je bilo 2380.

A kad se prisjetimo da sezona tek treba početi, jasno je da su te brojke tek – početne. Primjerice, prošle godine, u periodu od 1. travnja do 31. kolovoza izdano je 5359 dozvola za boravak i rad, a s obzirom na trend rasta, vjerojatno će i taj broj u narednom periodu biti premašen za tisuću, dvije, a možda i više…

A kome Dubrovnik predstavlja neko bolje mjesto i nadu za, ako ništa, bolju zaradu, govore podaci o tome kojim je državljanima izdano najviše dozvola za boravak i rad. Riječ je o državljanima Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Nepala, Srbije, Filipina, Indije i Bangladeša.

RADNICI DEFICITARNIH ZANIMANJA UVIJEK DOBRODOŠLI

No za dobitak radne dozvole, odnosno dozvole za život i rad, treba proći i proceduru. Svoju ulogu u tome ima i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Prema Zakonu o strancima iz 2021. godine propisan je novi model zapošljavanja državljana trećih zemalja. Za razliku od prije, kad je Vlada određivala kvotu dozvola, poslodavci se sada moraju obratiti HZZO-u, koji provodi test tržišta rada, odnosno pronalazak radne snage na domaćem tržištu rada. Ako ima domaćih radnika s odgovarajućim kvalifikacijama, znanjima, vještinama i iskustvom koji će popuniti to radno mjesto, ništa od dozvole. No, ne uvijek. Test tržišta rada tako se ne traži u slučaju produljenja dozvole za istog poslodavca i državljanina treće zemlje, kao ni u sektorima poljoprivrede, šumarstva, ugostiteljstva i turizma do 90 dana tijekom kalendarske godine, kao i u slučaju dozvola koje se izdaju sukladno članku 110. Zakona (ključno osoblje u trgovačkim društvima, EU plava karta, osobe premještene unutar društva i slično).

A tu su i deficitarna zanimanja, za koja se također ne provodi test. Lista takvih zanimanja je poprilično dugačka i varira od županije do županije. U cijeloj Hrvatskoj nedostaje, primjerice zidara, tesara, armirača, slastičara, pekara, klesara, stolara… Konobara i kuhara nedostaje u dijelu županija, pa tako i u našoj, isto kao i sobara, čistača, pomoćnih kuhara i konobara, ali i vozača autobusa. U periodu od 1. svibnja do 30. rujna u Dubrovačko-neretvanskoj i Istarskoj županiji u deficitarna zanimanja pripadaju i prodavači.

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno Područnog ureda Dubrovnik, podijelili su podatak kako je u periodu od 1. siječnja do 29. veljače zatraženo 3037 mišljenja za dozvolu i rad stranih državljana, od čega je pozitivno riješeno njih 965. Izdanih dozvola za rad i boravak bilo je 1752. Od najčešćih zanimanja za koja se dobilo pozitivno mišljenje su čistačica, sobarica, pomoćni kuhar, kuhar, pomoćni konobar, konobar, radnik visokogradnje, zidar, tesar, armirač…

Vlada je predstavila i izmjene i dopune Zakona o strancima, no prošli saziv Hrvatskog sabora „nije stigao“ o tome raspraviti, a oporba je jasno progovarala protiv nekih njegovih stavki. Tako je to ostao „problem“ koji će se rješavati nakon izbora.