Mnogi Dubrovčani uopće nisu svjesni kakvu privilegiju imaju što na tržnici mogu kupovati svježe voće i povrće od malih proizvođača. Naime, tako što je gotovo nezamislivo u većim gradovima Europe gdje zelenilo u pravilu stiže od velikih firmi. Jedna od tih malih proizvođača je i Mirjana Vukić koja s njenim suprugom Perom u Konavlima uzgaja brojne kulture koje su baš sada u punom cvatu. Posjetili smo je na njihovoj zemlji nedaleko Lovorna u srcu Konavoskog polja. 

Dok s Mirjanom šetamo prema njenim parcelama u oči nam opada zapušteno Konavosko polje puno drače i korova. Pitamo je zašto je to tako, je li problem u imovinsko-pravnim odnosima? 

-Ma kakvi – spremno odgovara Mirjana – to je manji problem. Polje je zapušteno, jer je poljoprivreda teška. Lakše je raditi na aerodromu i nešto iznajmljivati turistima nego po cijele dane biti na zemlji. Pogotovo mladi ne žele raditi. Bojim se da u budućnosti na placi u Gružu više neće biti svježih proizvoda, jer neće imati tko saditi. 

No ima i drugih razloga zašto se ne uzgaja. Život odnese ljude na sve strane ne pitajući ih previše. I Mirjanina djeca trenutno nemaju veze s poljoprivredom. U Zagrebu su završili fakultete i, logično, ostali. Tijekom ljeta dođu u Konavle i pomažu roditeljima na zemlji. 

Voda nije problem 

-Vidjet ćemo što će biti u budućnosti. Hoće li ostati u Zagrebu ili se vratiti. Život je nepredvidiv – kaže mudro Mirjana. 

Približavamo se njenim plastenicima, punima pomadora, a među ostalim, i posebno cijenjene sorte volovsko srce. Tik do plastenika prolazi potočić hladan kao Putin dok šalje vojnike u rat. 

-Mnogi neupućeni misle da je voda problem u Konavoskom polju, ali to nije istina. Iz ovog potoka svi mogu navodnjavati svoje parcele, a ta se voda ne plaća. Općina je to omogućila. Voda je hladna čak i tijekom ljetnih mjeseci. Boca koja se unutra ubaci ohladi se vrlo brzo – govori nam Mirjana. 

Nastavljamo dalje i dolazimo do voćki - jabuka, krušaka, breskvi. Da bi voćka dala prve plodove potrebno je oko pet godina. Ovog ljeta Mirjana će svojim kupcima po prvi put ponuditi kruške. 

-Kruške su zahtjevnije od jabuka jer kraće traju. Inače pomadore zahtijevaju najviše brige. Zanimljivo, masline nikad nisu dobro uspijevale u Konavoskom polju, možda jer je riječ o kotlini, pa znaju biti niske temperature – objašnjava nam ova vrijedna žena. 

Ima divljih svinja, ali nema poskoka 

No zato ima divljih svinja koje se vole pogostiti svakojakim plodovima. Stoga je Mirjanin suprug podigao ogradu kako bi ih spriječio u smrtnom grijehu neumjerenog jela. Divljih svinja ima, ali zato nema poskoka. Vukići su desetljećima u polju, a nikad nisu vidjeli otrovnicu. Naravno tu su kukci i ptice koji se također goste, ali to nije loša vijest za Mirjanine kupce, jer znači da svoje proizvode ne prska otrovima. 

-Koristimo samo ono što je dozvoljeno što više pazeći da bude eko zaštita – govori mi Mirjana dok grize u jabuku bez da ju je prala – ipak žalosno je što u Dubrovniku uopće ne postoji laboratorijska kontrola koja bi tu i tamo testirala proizvode na tržnici kako bi otkrila koriste li proizvođači dozvoljena ili zabranjena sredstva.  

Postoje li barem nekakve inspekcije koje dolaze na placu u Gružu? 

-Postoje, ali i one su rijetke. Možda jednom ili dvaput godišnje. Provjeravaju je li prodavači imaju registrirane OPG-ove i to je manje-više to. Ne gledaju ni je li se proizvodi prskaju zabranjenim pesticidima, ni li je riječ o preprodaji. Samo im je važno da je registriran OPG – priča nam o nelogičnosti sustava. 

Vukići kažu da se od poljoprivrede može živjeti, ali da posao nije nimalo lagan. Mirjana se svako jutro diže u 4 sata. 

-Onda odlazim na tržnicu u Gruž, ljeti svaki dan, zimi rjeđe i tamo sam do 11. Vratim se kući u Konavle, pa se malo odmorim, i onda u polje. Navečer legnem oko 22 i spavam svega 6 sati. Ali to mi je dovoljno – kaže ova vitalna žena u odličnoj formi. 

Inflacija prorijedila kupce 

Njenoj vitalnosti sigurno pomaže fizički rad, voće i povrće kojim se hrani kao i boravak na suncu, odnosno vitamin D. A dobro je i što nema šefa nad glavom, odnosno nema tu vrstu stresa. S druge strane, jedna tuča može uništiti puno truda. 

Interesira nas koliko je inflacija prorijedila kupce u Gružu. 

-Poprilično. Posebno umirovljenike. Sve je manje ljudi. Jedino dođu petkom i(li) subotom. Ostalim danima placa je dosta prazna, nema ni prodavača. Dođe i nešto turista, oni se ne žale na cijene.  

A dolaze li dubrovački ugostitelji? 

-Ne! Njih je gotovo nemoguće vidjeti. Oni sve nabavljaju na veliko. 

Kako god, možemo još uvijek biti sretni što na placi u Gružu postoje proizvodi s bojom i mirisom. Možda zaista u budućnosti nestane i toga, a možda se trendovi okrenu pa bude još više. Tržnica nije samo kupnja poljoprivrednih proizvoda, nego i mjesto druženja, sve ono što mediteranski grad čini živim, a što u moderno doba nestaje. Uživajmo dok traje.