U sklopu mediteranskog sajma održana je konferencija za medije koja se bavi temom „prijedlog uredbe o biljkama dobivenim novim genomskim tehnikama i što nam donose promjene europskog GMO zakonodavstva?“ Sudionici konferencije bili su: doc. dr. sc. Josip Haramija iz Hrvatskog agronomskog društva; dr.sc. Renata Hanzer, rukovoditeljica Odjela za biotehnološke analize, mikotoksine i rezidue pesticida Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu; predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović i Domagoj Živković, mladi nagrađivani maslinar, a moderatorica je bila Nikolina Trojić.

Moderatorica je na početku konferencije općenito rekla par riječi o tematici.

„Na razini europske unije pokrenula se ideja o izmjeni tehnologija, tj. donesen je prijedlog uredbe o biljkama dobivenim određenim genetskim tehnikama. Prema mišljenju europske komisije postoji hitna potreba da se osigura dostupnost biljnih sorti koje mogu pridonijeti izazovima kao što su sigurnost hrane, klimatske promjene i smanjenje. Dakle komisija smatra da su inovacije  koje bi na ovaj način mogle doći, da će omogući razvoj biljaka otpornih na parazite, te da će nove genomske tehnike poboljšati sigurnost hrane, te je učiniti održivijom u korist potrošača. Naglašavaju da bi te inovacije mogle, na primjer, prepoloviti potrebu pesticida i gnojiva. Međutim, nove genomske tehnike samo je drugo ime za genetski modificirane organizme, tzv. GMO", izjavila je moderatorica Nikolina Trojić

Inače Republika Hrvatska je izrazila je potporu Europskoj komisiji da se zakonski regulira područje primljene novih genetskih tehnika (NGT) bilja i proizvoda, a također postoji pitanje hoće li novi zakonodavni okvir jamčiti sigurnost visoke razine zaštite ljudi, životinja i okoliša i dijeliti ciljeve s održivom poljoprivredom i proizvodnjom hrane.

Što su opće NGT biljke ili biljke novih genetskih tehnika objasnila je dr.sc. Renata Hanzer, rukovoditeljica Odjela za biotehnološke analize, mikotoksine i rezidue pesticida Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.

„Ovaj pojam se koristi od 2018. godine kada je Europski sud pravde presudio da proizvode dobivene ovim tehnikama jesu GMO i da oni spadaju pod zakonodavstvo koje regulira ovo pitanje. Tada su se javila prva pitanja zemalja članica - na koji način se odnositi prema proizvodima dobivene ovim novim tehnikama. Znači radi se o biljkama kod kojih je došlo do izmjene u genomu koji se ne događa prirodnim putem ili prirodnom rekombinacijom, ali on ipak u svojoj suštini značajno drugačiji od klasičnih GMO-a s obzirom na to da kod klasičnih GMO-a mi imamo introdukciju strane DNA (8:16) u genom biljke domaćina, imamo tzv. transgenične kulture.

Europska komisija je predložila u dogovoru sa zemljama članicama obnavljanje novog zakonodavstva. Novo zakonodavstvo neće zamijeniti staro, nego će ga samo nadopuniti za dio vezan uz proizvode dobivene novim genomskim tehnikama. Prošle godine je izašao nacrt ove uredbe i od tada se vode intenzivne rasprave oko istog“, kazala je dr.sc. Renata Hanzer.

Nadalje je doc. dr. sc. Josip Haramija iz Hrvatskog agronomskog društva pojasnio kako se oplemenjivanjem bilja stvaraju nove produktivnije i otpornije sorte i kultivari i kako je do sada u Hrvatska bila bez GMO bilja.

„Najekonomičnije povećanje produktivnosti u poljoprivrednoj proizvodnji je korištenje i stvaranje novih sorata i kultivara s većim prinosima koji su otporni kultivari na bolesti i štetnike. U proizvodnji sjemena Hrvatska je treća u Europi i to zahvaljujući ministarstvu poljoprivredne i vladi Republike Hrvatske, koji su prepoznali da treba analizirati sjeme soje prilikom sjetve i tako Hrvatska proizvodnja soje je za Hrvatsku potrebu i za izvoz, (11:18) međutim, nažalost, Hrvatska soja bez GMO-a se izvozi, a za potrebe stočarstva uvozimo genetski modificiranu soju iz Južne Amerike, koja služi u ishrani stoke. Hrvatski oplemenjivači zaostaju u primjeni NGT tehnika, tako da bi uvođenjem uredbe o NGT u EU Hrvatsko sjemenarsko bi bilo u stagnaciji. Ako bi se to i dogodilo primjenom NGT tehnologija, Europa, bi ostala na uvoznom sjemenu od šest multinacionalnih kompanija koje dominiraju svijetom“, rekao je doc. dr. sc. Josip Haramija.

Na ulazak GMO-a u Europsku Uniju tj. biljkama dobivenim novim genomskim tehnikama osvrnuo se predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.

„Bilo je puno rasprave na razini europskog parlamenta, međutim, dogodilo se to da nam je u parlamentu prošlo s 307 glasova za, 263 protiv. Zanimljivo je to da je to čak prešlo tu razinu, tolika je snaga multinacionalnih kompanija da je to prešlo razinu samog parlamenta i uguralo se u sve sfere društva bez obzira na ove znanstvene dokaze“, kazao je Mladen Jakopović.

Kako se usvajanje ovih odredbi odrazilo na poljoprivrednike koji se bave ekološkim uzgojem komentirao je Domagoj Živković, mladi nagrađivani maslinar.

„Za mene osobno, a i moje kolege, prvo mislim da je problem što mi nemamo veliko znanje u tome. Ja sam ekološki proizvođač i uvijek naglašavam da je naša velika sreća što imam vrhunsku državu za to; da ćemo čistu hrvatsku, čisti zrak, čistu vodu da budemo ekološki sto posto. Međutim, moramo prihvati stvarnost, moramo prihvatiti da se nešto događa Ja ne mogu znati što će biti za 5-6 godina ako ta vrsta bilja dođe na mene. Kakve će tada biti uredbe države Republike Hrvatske i Europske Unije. Nećeš moći biti ekološki proizvođač i koristiti takve proizvode. Mislim da nam stvaram treba baš puno, puno edukacije proizvođača, do sad smo imali jednu poljoprivredu, a dolazi nam druga“, zaključio je Domagoj Živković.

Na koegzistenciju NGT bilja i ekološki uzgojenog osvrnula se dr.sc. Renata Hanzer.

„Dakle, Republika Hrvatska je već kod prvog čitanja prijedloga uredbe donijela svoje stajalište kojeg se drži sad do kraja. A to je da smo prepoznali neke kritične točke koje nam smetaju u samoj uredbi. Prvi problem koji smo evidentirali, a to je nemogućnost zemlje članice da zabrani ili ograniči takav uzgoj na svom teritoriju. Mi za klasične GMO-e imamo mogućnost zabrane, znači svaka zemlja članica ima autonomiju odlučivanja. Druga stvar s kojim se nismo složili je pitanje neoznačavanja, odnosno nema obveze označavanja proizvoda dobivenih novim tehnikama, znači smatramo da je pravo hrvatskog potrošača na informirani odabir.

E sad tu dolazimo do pitanja koegzistencije. Koegzistencija je izravno vezana uz ovaj prvi problem. A što je koegzistencija? Koegzistencija je u stvari niz mjera na koji se način pokušava spriječiti neželjeno širenje gena u okoliš s jedne parcele na drugu. Problem u Hrvatskoj je što su parcele male i teško bi se provodile mjere koegzistencije, odnosno bile bi izrazito skupe i neefikasne. Ima puno tih pravnih nejasnoća koje nisu riješene trenutnim nacrtom uredbe i to se mora riješiti prije nego što se uredba donese i prije što ona stupi na snagu. Ili jednog kada ona stupi na snagu, biće jako teško ispravljati te nekakve pravne nejasnoće, a ne rješavati ih kada se problem tek dogodi“, zaključila je dr.sc. Renata Hanzer.

Doc. dr. sc. Josip Haramija se nadovezao na to s pojašnjenjem koliko bi trebalo biti udaljeno zasađeno bilje kako se kontaminacija ne bi dogodila

„Nažalost, ekološki proizvođači su dužni proizvoditi u sustavu ekološke proizvodnje koje ne dozvoljavaju niti GMO, niti NGT. I sami znamo (27:45) ako u vrtu imamo papriku i feferone, da će ljutina s feferona prijeći na papriku. Tako da izolacija između pojedinih biljaka trebala bi biti velika. Naprimjer kod sjemenske proizvodnje minimalna udaljenost između polja kukuruza je 200 metara, kod uljane repice 400 metara“, osvrnuo se Josip Haramija.

Na implementaciju NGT-a u poljoprivredu i na budućnost poljoprivrede ponovno je komentirao Domagoj Živković.

„Ekološka proizvodnja je super stvar. Samo mislim da je treba prilagoditi ljudima i proizvođačima i onima koji je kombiniraju. A kako će to napraviti i kako će ono iskoristiti kroz godine, to ćemo tek vidjeti. NGT ne mora značiti da je to čisto zlo. Moramo biti svjesni da će to doći. Samo ga trebamo što bolje implementirati u naš sustav, u našu proizvodnju i pokušati to iskoristiti što bolje. Hoćemo li ljudi to uzimati, to više o svima nama. Ne samo proizvođačima, nego i državnim agencijama i tako dalje,“ zaključio je Domagoj Živković.

Upravo ovakva konferencija i događaj ovoga tipa na kojima se raspravlja o ovoj temi daju veću svijest i vidljivost, stavljaju na stol mišljenja iz raznih kutova, iz različitih područja, kako bi zapravo zajednički mogli iskomunicirati koji je to pravi način kojim bi trebala krenut Hrvatska, a na koncu i Europska Unija i zapravo da ne oštetimo onu zemlju koju smo dugi niz godina koristili za proizvodnju hrane, da je ne kontaminirano za budućnost.

TEKST I FOTO: Karla Kolunđija