Jedna od županija u kojoj bi se trebao graditi Centar za gospodarenje otpadom (CGO) je i Dubrovačko-neretvanska županija, no CGO Lučino razdolje izazvao je kroz godine puno polemika. Svoj glas protiv njega itekako su digli  "Srđevci", koji su, poznato je, povezani sa strankom Možemo! Tomislava Tomaševića. S obzirom da je gradski vijećnik Đuro Capor član Upravnog odbora stranke Možemo, a županijski vijećnik Marko Giljača član Vijeća, pitali smo ih kako komentiraju najave u Zagrebu. 

"Zakonska obveza Grada Zagreba i županija kao jedinica lokalne samouprave je organizirati sustav gospodarenja otpadom te planirati centar za gospodarenje otpadom na svom području. Upravo je Resnik već 15 godina u Nacionalnom planu gospodarenja optadom i prostornim planovima grada Zagreba predviđen za tu lokaciju. Zemljište gospodarske namjene u vlasništvu grada Zagreba nalazi se odmah uz pročišćivač otpadnih voda  te se ocjedne vode s CGO-a Resnik mogu tamo jednostavno pročišćavati", kaže Capor. 

Marko Giljača dodatno pojašava. 

"Protivljenje i sav naš angažman protiv gradnje CGO Lučino razdolje prvenstveno je temeljen na odabiru potpuno pogrešne lokacije, a zbog netočnih izračuna Studije izvedivosti koristili smo i argumentaciju baziranu na konkretnim lošim iskustvima rada MBO tehnologije koja je primijenjena u centrima za gospodarenje otpadom Kaštijun i Mariščina. Ako ste pažljivo slušali tiskovnu konferenciju zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, i on je istaknuo da se ne radi o istoj tehnologiji, već je naveo druge primjere u tri varijante koje će predstaviti na usvajanje vijećnicima zagrebačke Skupštine", objašnjava Giljača. 

Dodaje i objašnjenje zašto se protive CGO-u Lučino razdolje. 

"Osnovni problem lokacije proizlazi iz krške podloge za koju nam je svima jasno da je vodopropusna i da bi eventualne procijedne vode ugrozile budućnost marikulture u Malostonskom zaljevu, kao i brojne izvore pitke vode koji su povezani podzemnim vodenim tokovima. I to je bio temeljni argument, zbog kojeg smo jasno u javnosti zastupali stav da na krškom području, gdje ne postoji vodonepropusna podloga ne možemo graditi Centre za gospodarenje otpadom koji predviđaju odlaganje viška, makar i „inertiranog otpada“. Odabir zagrebačke lokacije na Resniku, kao i odabir lokacije u Ljubljani, u koju su županijski vijećnici organizirano išli, jasno govori da je riječ o vodonepropusnoj podlozi na kojoj se tamošnji objekti grade. S druge strane, Lučino razdolje se gradi na lokaciji za koju su prethodna trasiranja pokazala da je razdjelnica podzemnih voda, a markeri su se pojavili od uvale Budima u Slanome, preko Malostonskog zaljeva do izvora pitke vode u Dubrovačkom primorju i Hercegovini. Pametnom bi to bilo dosta da odustane gradnje na toj lokaciji. Ali ne, Dubrovačko – neretvanska županija naručuje drugo trasiranje, koje je, što smo dokazali javnosti predstavljenim geodetskim elaboratom napravljeno izvan obuhvata, a svjedočanstva stanovnika najbližeg mjesta Trnovice, kao i fotografije prolivene boje markera, bila su podloga za opravdanu sumnju u trasiranje na osnovu kojeg je izabrana lokacija, te dobivene sve suglasnosti i dokumentacija za naš županijski CGO", kaže Giljača. 

Potvrdili su i da se na razini stranke razgovaralo o toj temi.

"Na tijelima stranke Možemo! se kontinuirano raspravlja o najboljim modelima za gospodarenje otpadom i sva rješenja proizlaze nakon inputa stručnjaka uključenih u raspravu. S druge strane rad Gradske uprave Zagreb je neovisan, ali u skladu s politikama koje proizlaze iz našeg političkog programa u čijoj su izradi radila upravo navedena stranačka tijela", kaže Giljača. 

"Pratim pozorno sve što se tiče gospodarenja otpadom u Zagrebu i podržavam namjeru gradonačelnika Tomaševića da Jakuševac čim prije zatvori i uspostavi centar za gospodarenje otpadom u Resniku. Kolege iz Zagreba nas redovito izvještavaju o svemu što se do sada napravilo i u tome imaju podršku upravnih tijela Možemo", dodaje Capor. 

"Osobno nisam izrađivao taj dio programa, ali sam jasno iznio stav na tijelima u čijem radu sudjelujem da krško područje treba tretirati drugačije od drugih dijelova Hrvatske, zbog nepostojanja vodonepropusne podloge na kojoj bi se odlagao inertizirani višak otpada. Rijetke su obalne županije, koje imaju glinenu ili filšanu podlogu dovoljne površine na kojoj bi se bez opasnosti ugroze okoliša gradio CGO, a Dubrovačko – neretvanska županija definitivno nema takvu lokaciju. Stoga se zalažemo da ne postoji univerzalno rješenje za cijelu Hrvatsku, već treba uzeti u obzir datosti područja na kojem se planira tehnologija i prema tome raditi regionalne planove gospodarenja otpadom. Nažalost, niti Nacionalni plan gospodarenja otpadom, kao niti Zakon o gospodarenju otpadom ne prepoznaju specifičnost krškog područja već usmjeravaju prema univerzalnom rješenju. Ono je prihvatljivo za Zagreb, Međimurje, Slavoniju…, ali nije za većinu obalnog krškog područja", kaže Giljača. 

Na pitanje jesu li se usprotivili planovima za CGO u Zagrebu, kao što su učinili u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, oba vijećnika objašnjavaju zašto nisu. 

"Ne. Postoji velika razlika u ovim projektima. Prva je izbor lokacije koji je u slučaju Lučina razdolja najporoznije krško područje s najvećim protokom podzemnih voda iz smjera Popova polja prema Malostonskom zaljevu čime se ugrožava školjkarstvo i područje Nature 2000. Projektna dokumentacija je ovdje grubo falsificirala prihvatljivost lokaliteta i odbacila mišljena i istraživanja hidrologa koji su predlagali druge lokacije. Drugi je razlog to što su prilikom izrade Studije izvodljivosti za CGO Lučino razdolje korišteni lažni podaci ne bi li se  prikazalo projekt prihvatljivim za financiranje iz EU fondova. U njoj se npr. navodi se da će se obrađeni gorivi otpad (rdf) zbrinjavati u cementari u Kaknju te da će pritom Agencija za gospodarenje otpadom zaraditi 50 eura po toni rdf-a koju dovede u Kakanj. Ti podaci su netočni jer već godinama druge agencije za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj plaćaju za zbrinjavanje 1 tone gorivog otpada (rdf-a) između 150 i 200 eura", objašnjava Capor. 

"Svi gore navedeni argumenti jasno govore da ne postoje razlozi za naše protivljenje zagrebačkom CGO u Resniku, jer su uvjeti nepropusnosti podloge na lokaciji bitno drugačiji nego u slučaju Lučinog razdolja. Osim ako netko nije otkrio krš na Resniku, uz lijevu obalu Save. Želim ovdje istaknuti i da je iznimno ohrabrujuće za sve građane Hrvatske što je zagrebačka gradska vlast u samo dvije godine uspjela ostvariti financijske preduvjete za realizaciju ovog projekta. Podsjetimo, prve dvije godine mandata su provedene u reinženjeringu Zagrebačkog holdinga i oporavljanju financijskih mogućnosti, nakon dva desetljeća štetne i korumpirane vladavine prethodnog gradonačelnika, kojemu je svesrdno ljestve držao HDZ. Sad je sasvim jasno da u je drugom dijelu mandata gradonačelnik Tomislav Tomašević stvorio pretpostavke da krene u realizaciju ovog 150 milijuna eura vrijednog projekta i jasno je proučio da će ga, ukoliko bude opstrukcija i zaustavljanja, Grad Zagreb u potpunosti sam financirati. Koliko je financijsko stanje bolje govore i brojni projekti vrtića, škola, obnove javnih zgrada, sportskih projekata, Paromlina… što potvrđuje da imamo znanja i hrabrosti suočiti se sa svim problemima najvećeg hrvatskog grada i potaknuti razvojni ciklus, što možemo nakon parlamentarnih izbora učiniti i u cijeloj Hrvatskoj", dodaje Giljača. 

Unatoč svemu, neki će se možda zapitati je li riječ o dvostrukim mjerilima, s obzirom da su žestoko kritizirali CGO Lučino razdolje, a sad, kada slično postrojenje gradi koordinator stranke Možemo, nemaju prigovora. 

"Radi se upravo o istim ekološkim i ekonomskim mjerilima  i argumentima po kojima smo sve ove godine kritizirali projekt CGO Lučino razdolje i po kojima taj projekt  nije prihvatljiv za okoliš i nije u skladu s europskim direktivama o otpadu.  Po istim kriterijima projekt CGO-a na Resniku je opravdan i prihvatljiv", objašnjava Capor. 

"Uvijek je dobro imati kritičare, potiču nas da budemo bolji. Neka pročitaju gornje argumente o lokaciji, koji su od prvog dana naša glavna zamjerka CGO Lučino razdolje, pa vjerujem da će i sami shvatiti da nije stvar dvostrukih mjerila, već različitih preduvjeta. Mislim da je svakom građaninu jasno da nije isto graditi na krškom vodopropusnom području ili na nepropusnoj podlozi, kakva je na području bivše, isušene močvare u Ljubljani ili nekadašnjeg naplavnog područja Resnika. Ono za što smo se zalagali do sada, a nastaviti ćemo i u buduće je da to prepoznaju i nacionalni planovi i zakonska regulativa koja definira gospodarenje otpadom", zaključuje Giljača.