Nedavno je gradski vijećnik Maro Kristić poslao priopćenje u kojem naglašava kako je Dubrovnik jedan od najzagađenijih gradova u Hrvatskoj. 

-Zasićenost zraka sumpornim oksidom često je veća i od one u Sisku i Slavonskom Brodu. Bez obzira na sve pokušaje uvjeravanja kompanija čiji brodovi pristaju u grušku luku u okviru svojih krstarenja, kako njihovi brodovi ne onečišćuju zrak i ne rade nikakvu štetu, dovoljno je obaviti razgovor sa stanovnicima Kantafiga i obići njihova kućanstva da bismo se uvjerili u suprotno. Njihove terase su pune čađe, poljoprivredne sadnice koje uzgajaju za osobne potrebe više ne uspijevaju, a gotovo svakodnevno gledaju kako iz brodskih dimnjaka suklja gusti crni dim – kazao je, među ostalim, Kristić. 

Pokušali smo istražiti je li gradski vijećnik u pravu, odnosno je li zrak u Dubrovniku među najzagađenijim u Hrvatskoj i jesu li kruzeri glavni krivci. Za početak smo se obratili našoj poznatoj kostimografkinji Duški Nešić, koja živi na Kantafigu, a nedavno je tamo otvorila i second hand butik. Pitali smo ju ima li čađe i prašine od dima s kruzera.  

-Očistim kuću, a već je sutra šporka. Tako da često ljeti, kada su kruzeri na doku, uopće ne otvaram prozor od strane luke. Ponekad je dim s kruzera jače crn i jače gust, ponekad slabije. Ne znam o čemu se tu točno radi, nadam se da institucije kontroliraju zagađuje li se zrak i u kojoj mjeri. Slabo se o ovome govori, baš mi je drago što ste me nazvali i što pokrećete ovu temu, jer se radi o zdravlju građana. Golim okom se može vidjeti koliko je prašine i koliko se često skuplja – ističe Nešić. 

Kapetanija nije odgovorila na naš upit 

Kruzeri nikad ne gase motore, jer s kopna ne mogu dobiti električnu energiju stoga Nešić pitamo stvara li joj buka poteškoće.  

-Što se tiče spavanja, mogu reći da nemam problema. Em kruzeri rjeđe noće, em sam se navikla na rad motora – zaključuje naša sugrađanka. 

Dubrovački dnevnik još je 2018. godine prvi pisao kako je inspekcija dubrovačke Lučke kapetanije iste godine kaznila kruzer, jer je onečistio more čađom. Odrezana mu je kazna u iznosu od 35 tisuća kuna. Godinu prije, odnosno 2017., još je jedan kruzer kažnjen, potvrdilo nam je tada Ministarstvo mora pod čijom su ingerencijom lučke kapetanije koje provode inspekcije kruzera. Taj je kruzer onečišćavao zrak nedozvoljenom uporabom sumpora u gorivu. Morao je platiti 215 tisuća kuna. Pitali smo resorno Ministarstvo koliko su često od 2018. godine, pa naovamo, provodili inspekcijske kontrole, te koliko je kazni napisano za onečišćenje od strane kruzera, ali na naš upit nisu odgovorili. 

Lučka uprava Dubrovnik svojevremeno je u luci Gruž imala mjerni uređaj koji je bilježio kvalitetu zraka, no on više nije u funkciji. Za detalje smo se obratili Blažu Pezu, ravnatelju Lučke uprave Dubrovnik. 

-Taj smo mjerni uređaj nabavili preko europskog projekta te smo mjerili kvalitetu zraka dvije do tri godine. Mi smo te podatke slali Sveučilištu u Dubrovniku, točnije profesorici Marijani Pećarević, no ti podaci nisu bili službeni, jer taj mjerni uređaj nije bio najtočniji, nije ga bilo jednostavno baždariti pa samim tim nije mjerio prisutnost svih mogućih čestica. Također, mi smo te podatke stalno objavljivali na našim internetskim stranicama – govori nam Pezo te dodaje da su na podatke utjecala i cestovna vozila. 

-Kada bi ujutro bila gužva iz Mokošice u pravcu grada, mjerni uređaj bi bilježio veće onečišćenje zraka. Što se tiče zagađenja zraka od strane kruzera, valja kazati da je Lučka kapetanija nadležna za inspekcijski nadzor. Koliko često oni provode nadzore, ne znam, no ono što znam jest da se flota kruzera u doba korone prilično obnovila. Stari brodovi koji su više zagađivali otišli su u rezalište, a novi brodovi prolaze stroge kontrole, tako da je danas kvaliteta zraka u Dubrovniku, što se tiče samih kruzera, sigurno kvalitetnija nego prije pet ili deset godina – objašnjava Pezo. 

Najam mjernih uređaja 

Pitamo ga hoće li se opet postaviti neki mjerni uređaj u Gružu. 

-Ti uređaji su skupi pa planiramo njihov najam. Postavili bismo ga mjesec dana ljeti kada kruzeri dolaze, te mjesec dana zimi kada nema brodova pa bismo usporedili te podatke. Tako bismo dobili puno bolje znanstvene uzorke. Inače, lokacija luke Gruž je prilično dobra. Uvijek nešto puše pa se samim tim i zrak pročišćava. Nije riječ o kotlini kao primjerice u Sarajevu pa tako ako utjecaj kruzera i postoji, nije toliko štetan kao što bi tamo bio. Ali da ne govorimo napamet, u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, iznajmit ćemo baždareni mjerni uređaj i dobiti rezultate o kvaliteti zraka – zaključuje Pezo. 

Postoji li uopće u Dubrovniku uređaj koji mjeri kvalitetu zraka? Da, ali ne nalazi se u Gružu, nego u meteorološkom krugu glavne meteorološke postaje Dubrovnik-Petka pod ingerencijom Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Naravno da smo od njih tražili odgovore o kvaliteti zraka u Dubrovniku, odnosno odstupa li od prosječnih vrijednosti. 

- Ova postaja započela je s radom u rujnu 2023. godine. Na njoj se mjere: dušikovi oksidi (NO i NO2, zajednički NOx), ozon (O3) te lebdeće čestice aerodinamičkog presjeka 10 µm i 2,5 µm (PM10 i PM2,5). Mjerenja se vrše kontinuirano i satni podaci su dostupni. Od početka rada nove postaje Dubrovnik-Petka nisu zabilježena značajna odstupanja koncentracija određenih čestica i plinova u zraku od dozvoljenih vrijednosti – kazali su nam iz DHMZ-a. 

Inače, podaci o kvaliteti zraka, dodaju iz DHMZ-a, mogu se pratiti u realnom vremenu na stranici Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj.  

Jedna od osoba koja se također bavila kvalitetom zraka u Dubrovniku je profesorica Sveučilišta u Dubrovniku Marijana Pećarević. Ona je još davno, točnije 2013. godine napravila istraživanje koje je pokazalo da je Dubrovnik u to vrijeme bio najzagađeniji grad u Hrvatskoj po broju sumpornih oksida u zraku, zagađeniji od Siska i Slavonskog broda koji se tradicionalno ističu kao gradovi s najgorim stanjem zraka. Obratili smo joj se za mišljenje te ju pitali je li se što promijenilo u posljednjih 11 godina. 

Dugoročna mjerenja na raznim lokacijama 

-Pitanje je koliko je mjerni uređaj koji je bio postavljen u Gružu precizan u svojim izračunima. Ti su uređaji vrlo osjetljivi i jako su skupi, tako da je teško nabaviti neki koji točno mjeri puno aspekata. DHMZ je nedavno postavio svoj uređaj, ali nikad nije lako izračunati kvalitetu zraka, jer ovisi o mnogo faktora, primjerice o smjeru vjetra. Točna kvaliteta zraka bi se mogla dobiti jedino dugoročnim mjerenjima na raznim lokacijama. Moram kazati da DHMZ i Institut za medicinska istraživanja pokreću jedan projekt gdje će u prostorima škola postaviti uređaje za kvalitetu zraka. Za sada su interes iskazale Ekonomska i trgovačka škola i Pomorsko-tehnička škola od srednjih, te gruška i Župa dubrovačka od osnovnih. Baš je dobro što će uređaj biti postavljen i u Župi koja je van grada te će biti zanimljivo uspoređivati podatke. Pomorska i gruška škola nisu daleko od luke, pa ćemo tim usporednim mjerenjem imati puno bolje podatke nego do sada. Nisam sigurna što će se točno mjeriti, odnosno kakvi će se uređaji nabaviti, ali ono što se bude mjerilo, bit će dobro za usporedbu. Primjerice ovaj uređaj DHMZ-a ne mjeri sumporni oksid – najavljuje Pećarević. 

Drugim riječima, mi još uvijek nemamo pojma kakva je kvaliteta zraka u Dubrovniku, odnosno nemamo neke egzaktne znanstvene zaključke? 

-Istina, trenutno nemamo točne podatke. Kada smo mi radili ono istraživanje 2013. godine također nije bilo mjernih uređaja, nego smo radili istraživanje sulfata u tlu. Pretpostavka nam je bila da je to povezano sa sumpornim oksidom u zraku. Došli smo do zaključka da je taloženje sulfata u Dubrovniku bilo trideset puta veće nego na području Slavonskog Broda. Valja kazati da smo to istraživanje radili prije ulaska Hrvatske u EU. Nakon toga se sve promijenilo, jer su propisane točne europske direktive o udjelu sumpora u gorivu, te se propisuje minimalan broj kontrola koje se mora odraditi, a to vrši Lučka kapetanija. Ja naravno ne znam koliko često oni to rade, morate njih pitati, ali mislim da kontroliraju. Sigurno je danas situacija puno bolja nego kada smo mi provodili istraživanje prije ulaska Hrvatske u EU – zaključuje Pećarević. 

Još jedno istraživanje ostalo je u sjećanju Dubrovčana. Riječ je o radu koji je proveo Hrvoje Carić iz Instituta za turizam u Zagrebu. Taj rad datira iz 2009. godine. Te je godine prihod od kruzera bio oko 50 milijuna eura, a istovremeno su kruzeri prouzročili onečišćenje u iznosu od 388 milijuna eura, što je bio zaključak da su puno veće štete nego koristi velikih brodova na kružnim putovanjima. Od tada do danas puno se toga promijenilo, pa smo pitali Carića kako sada gleda na cjelokupnu sliku kruzer turizma, odnosno koliko zagađuju i kontrolira li se dovoljno. 

Sporedna tema 

-Nažalost, dugi niz godina u Dubrovniku se nije davala značajna pozornost mjerenju kvalitete zraka. Uređaj Lučke uprave nije bio dovoljno dobro baždaren, iako izrazito cijenim Darija Barbarića koji se s tim bavio. DHMZ je nedavno postavio uređaj, ali to je puno premalo i puno prekasno. S druge strane Zračna luka Dubrovnik napravila je odličan posao s mjernim uređajem kvalitete zraka koji je odlično baždaren i dostavlja relevantne podatke za zračni prijevoz. Dubrovnik ne vodi dovoljno računa o onečišćenju kako s plovila, i to ne samo kruzera, tako i s cestovnog prometa. Veliki broj kruzera akumulira i veliki broj taksista, odnosno jedno vuče drugo. Tu su i jednodnevni izletnici – priča Carić. 

Svojevremeno je sudjelovao u projektu Plana upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a Starim gradom Dubrovnikom te kaže da je primijetio kako postoje odlični ljudi u gradskoj upravi. 

-Radio sam s gospođama iz gradskog odjela, nažalost zaboravio sam im imena, koje se odlično kuže u cijelu problematiku. Što hoću reći? Postoje ljudi koji znaju, ali opet se stvari ne doguraju do kraja. Pitanje kvalitete zraka bi trebalo biti top prioritet, a nažalost nije. Dubrovnik u ovom trenutku ne zna što točno udiše, odnosno zna samo djelomično preko uređaja DHMZ-a i onoga na aerodromu, a zarada od turizma je velika. Dio bi se trebao usmjeriti upravo u taj segment, jer zdravlje dubrovačke djece ovisi i o kvaliteti zraka – zaključuje Carić. 

Veliki problem u cijeloj priči je i dubrovačka Lučka kapetanija koja se ponaša kao da je masonska organizacija. Rijetko i teško komunicira s javnošću, baš kao što ni sada nisu nama dostavili odgovor. Ne znamo kako i koliko rade, nedostaje li im ljudstva, više-manje ne znamo skoro ništa o njihovim aktivnostima. Nejasno je zašto su tako zatvoreni, ne samo po pitanju inspekcije kruzera nego i svih ostalih aktivnosti.