REPORTAŽA IZ RIMA Vječni grad s dvije duše; jedna je najbliže Bogu, druga je prodana vragu
Svi putevi vode u Rim. Pogotovo kad je svibanj ili lipanj, a u Rimu špica sezone. Upravo su tamo ovog proljeća, među svim tim morem gostiju, pohitali i Dubrovčani koji čine tek jednu malu kap. Izravne letove do glavnog talijanskog grada, koji traju svega uru vremena, nudi Croatia Airlines, a po smiješno niskim cijenama i niskotarifaš Vueling. Jedino što treba pripaziti jest to da ne zapnete u gužvi oko Grada ili na semaforima u Mlinima zbog radova (tko je vidio završiti radove prije sezone?). A jednom kad se 'dokopate' Rima, tamo ćete itekako imati što gledati, što jesti, što raditi, u čemu uživati i čemu se diviti.
Tvorac nagrađivanog filma 'La grande bellezza' Paolo Sorrentino na poetičan je način sažeo bit vječnog grada – on ima ljepotu, toliko veliku, da bi čovjek mogao umrijeti gledajući je predugo. I nije puno pogriješio.
UMRIJETI OD LJEPOTE
Kolosej, kao najprepoznatljiviji simbol Rima, priča je za sebe. Datira iz 1. stoljeća prije Krista, što je informacija koja sama po sebi oduzima dah, uvršten je 2007. godine među novih sedam svjetskih čuda, a sveti Beda Časni kazao je – dok Kolosej stoji, stajat će i Rim; kad Kolosej padne, past će i Rim; kada padne Rim, past će i svijet! Većina turista sa sladoledima i fotoaparatima gravitira upravo tom području; čineći selfije, razgledajući izvanka ili čekajući u redovima za ulazak u unutrašnjost.
Odmah do Koloseja, nalazi se i prekrasni Rimski forum koji je bio središte političkog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religioznog života drevnog Rima, a možda je i najljepša od svih starina koje se u Rimu mogu vidjeti. Danas, sa svojim stupovima, hramovima, slavolucima, čini jednu od najvećih i najvrjednijih atrakcija grada.
Lutajući ulicama u strogom centru nailazi se i na poznate i prekrasne talijanske trgove, ili piazze. Piazza del Popolo sa svojim obeliskom i trijumfalnim vratima, impresivna Piazza Venezia s najvažnijim spomenikom prvom kralju Italije, Vittoriju Emanuelu II., simbolu nacije i njenih vrijednosti… Nadalje, Piazza di Spagna tj. Španjolski trg sa svojim Španjolskim stubama koje valjda svi turisti kolokvijalno tako zovu, ali ne i Talijani. Za njih su one 'la scalinata di Trinità dei Monti'. I one su posebno lijepe, baš sada, na proljeće, jer Talijani na njih dovuku velike graste s cvijećem pa su posebno 'fotogenične', a i prostorom se širi opojan miris. I, naravno, Piazza Navona, vjerojatno i najljepši talijanski trg s Neptunovom fontanom i Fontanom Četiri rijeke. Za piazze brige nema, njih je lako vidjeti u bilo kojem dijelu dana. Možda je teže naći mjesto u restoranima i kafićima koje se na njima nalaze, ali i to je Božja providnost koja se u Rimu sreće na svakom koraku – pošteđeni ste plaćanja kafe od pet eura.
USTATI DOVOLJNO RANO
No, za čuvenu Fontanu di Trevi će vam trebati nešto domišljatosti. Za nju je ipak potrebno ustati dovoljno rano da bi je se vidjelo, da bi se napravila pokoja fotografija. Nakon 10 sati ujutro, to je već nešto teža misija zbog horde turista koji pokušavaju učiniti upravo to isto – fotografirati se i ubaciti novčić u fontanu kako bi se opet vratili u Rim.
Isto je i s Panteonom, hramom bogovima i najstarijom strukturom s kupolom u gradu, koji se nalazi nedaleko od nje. Svi oni koji žele vidjeti njegovu unutrašnjost, a posebno betonsku kupolu s otvorom na vrhu koji se još zove i 'Veliko oko', trebali bi to napraviti ranije izjutra, kako ne bi čekali u redovima. I svakako ne vikendom, kad za ulazak u Panteon treba rezervacija, mada se ulaz (zasad) ne naplaćuje. No, i to je u planu od 1. srpnja.
Naravno, nije Rim samo hrpa starih i vrijednih građevina, konstrukcija, crkvi (ima ih najviše baš tu, oko 900) i njihovih ostataka. To je mjesto umjetnosti, najvećih umjetničkih djela, vrijednih radova… U njihovim trgovinama ćete naći bezbroj knjiga, enciklopedija, filmova o slikarstvu, kiparstvu, vrijednoj baštini, fotografiji, filmu, glazbi… Tu su i brojne vrijedne izložbe, kulturna događanja, premijere, projekcije, koncerti… Baš je nedavno održana premijera filma 'Fast X' franšize 'Fast and Furious', s poznatim holivudskim facama koje su šetale crvenim tapitom postavljenim od Rimskog foruma do Koloseja – Vin Diesel, Michelle Rodriguez, Tyrese Gibson, John Cena, Charlize Theron, Helen Mirren, Rita Moreno samo su neke od njih. Koji tjedan nakon, održan je koncert Brucea Springsteena.
Kažu kako su umjetnička djela izrazi progovaranja neke veće sile kroz ljude. U Rimu je to posebno vidljivo i posebno se snažno osjeti. Gledajući umjetnička djela i sve te savršene obrise, lukove, kupole, apside, u trenutku se čovjek zapita je li moguće da su rađeni prostom, ljudskom rukom. To je toliko naglašeno da u nekom trenutku čak i prelazi u dekadenciju rimskog visokog društva, tamo gdje nije prešlo u masovnost. Galerija Borghese mjesto je djela nekih od najvećih umjetnika svih vremena – da Vincija, Berninija, Tiziana, Rubensa, Rafaela, Caravaggia… Zvuči iznimno, ali je potrebno tjednima unaprijed rezervirati kartu po cijeni koja nije baš beznačajna (što je i očekivano) i biti otporan na gužve.
MISLITE DA DUBROVNIK IMA PROBLEM? SKOKNITE DO RIMA!
I tu onda dolazi ono naličje božanstvenog 'vječnog grada'. Svi oni koji misle kako je Dubrovnik neodrživ u sezoni i koji se žale na 'gužve' i 'buku točkića na kuferima koje vuku stranci', trebali bi skoknuti do Rima. Romantična slika o laganoj šetnji Kolosejem ili Rimskim forumom s neto kupljenom kartom pada u vodu. Naime, karte su tjednima, pa i mjesec dana unaprijed rasprodane i na službenim stranicama ih naprosto nema. Ostatak su pokupovale velike agencije poput GetYourGuide ili Viatora koji ih onda prodaju po višestruko većoj cijeni. I to pod uvjetom ako ste uopće dovoljno sretni da pronađete same ulaznice. Uglavnom se nude obilasci, ali uz vodiče tih agencija i kupnju slušalica, a cijene se kreću i do nekoliko stotina eura po glavi.
U redovima se čeka satima, a ni 'skip the line' nije to u klasičnom obliku. Naime, i u tom redu se čeka. U svim tim dugačkim redovima se beskrajno dugo čeka kako biste se, nakon što uđete, gužvali s ostalim turistima.
Treba zaboraviti i na lagano ušetavanje u restorane u centru koji nešto vrijede jer su i oni rezervirani tjednima unaprijed. Slično je i sa smještajem. Mnogi su mjesecima unaprijed ulovili jeftine avionske karte, ali im je sve propalo jer su se 20 dana prije puta sjetili potražiti smještaj. U Rimu slobodnih ležajeva gotovo da više uopće nema.
PREPRODAJA KARATA 'PO ZLATO'
Ovaj problem je posebno vidljiv na primjeru Vatikana. U redovima za kupnju karte za Vatikanske muzeje, koji zaista jesu jedan od najvažnijih muzejskih sklopova na svijetu, s najvećim djelima i Sikstinskom kapelom s Michelangelovim slavnim freskama na njenom stropu, se čeka satima. Uz hrpu ljudi, uz samu prometnicu gdje se često zaustavljaju vozila pa je osjećaj, mada jeste na otvorenome, kao da ste u plinskoj komori. Vruće je, zagušljivo i nepodnošljivo iritantno. Red se svakih 15-ak minuta malo pomakne i onda se opet stoji u tom dugačkom redu, s tisuću ljudi ispred. Bolje ćete proći ako ste uzeli vodiča i kupili 'skip the line' opciju, za što ćete ipak trebati izdvojiti značajniji iznos, pogotovo ako ne idete sami. Mada, opet, i 'brzom redu' se čeka.
Zbog svega ovoga lokalni turistički vodiči koji rade s manjim grupama gostiju i pokušavaju na jedan kvalitetan način predstaviti ljepotu od koje zarađuju i zbog koje 'svi putevi vode u Rim', čupaju kosu. Neki od njih jako teško dolaze do karata (jer kao što je već napomenuto, na službenim stranicama Muzeja se mjesecima unaprijed rasprodaju, a ostatak zgrabe velike agencije, a onda uslugu prodaju 'po zlato'), a neki su se odlučili na radikalnije poteze.
Tako je agencija 'A friend in Rome', koja 15 godina organizira vatikanske ture, od njih odustala za sljedeću godinu. Kako kažu, napravili su vrlo tešku odluku, ali je 'postalo prilično jasno kako ljubav prema umjetnosti, osobni rast i vjera više nisu dio te slike'. U svom podrobnijem objašnjenju pišu kako u sezoni broj dnevnih posjetitelja zna premašiti brojku od 30 tisuća, pa se pitaju poštuju li se uopće sigurnosni standardi u Vatikanskim muzejima. Nadalje, navode kako turističke grupe znaju imati i po 50 sudionika, koje onda priječe put ostalim posjetiteljima, a dolazi i do neugodnih obraćanja. Naravno, pitanje je i koliko se kvalitetno, u turama od 50 ljudi, uopće može prezentirati vrijednost djela Vatikanskih muzeja.
Kupnja karte na službenim stranicama postala je kao dobitak na lutriji – puštaju se 60 dana prije traženog datuma, a rasprodaju se već nakon pet minuta! Kako navodi agencija koja je odustala od vatikanskih tura, to rezultira raznim trikovima pa onda više nije dostupna ulaznica nego joj se pridružuju različite druge usluge koje goste u pravilu ne zanimaju, a konačna cijena je puno skuplja. Obično su to doručak, ručak, aperitiv, obilazak vrtova, uz ulaznicu… Neki gosti na to pristaju samo kako bi ušli u Vatikanske muzeje, plaćaju puno veću cifru i gube jako puno vremena. Također, spominju i one agencije koje praktički imaju monopol, otkupljuju karte od muzeja i prodaju ih po višestruko većoj cijeni. Agencija je na društvenim mrežama objavila fotografiju iz Vatikanskih muzeja koja prikazuje kako izgledaju očekivanja posjetitelja, a kako izgleda stvarnost, koja se od njih bitno razlikuje.
DUŠA PRODANA VRAGU
Ako imate dovoljno strpljenja, možete čekati u redovima i kupiti kartu na licu mjesta. Ako ne, možete kupiti nešto skuplju kartu s vodičem preko velikih agencija. Gužve će vas dočekati svakako, ali vrijedi zažmiriti i uživati u najvećim umjetničkim djelima svih vremena.
No, ako za ništa od toga nemate ni živaca, a ni vremena, posjet Vatikanu se svakako isplati. Naposljetku, tu je impresivni Berninijev trg svetog Petra s pripadajućom bazilikom. Sam trg kao takav je zaista vrijedan posjeta, sa svojim fontanama, kolonadom stupova, ali i bazilikom svetog Petra, koja se također nalazi na popisu svjetskih čuda. Ulaz u baziliku je slobodan, ali je red za ulazak u unutrašnjost dugačak gotovo kilometar. Nedaleko od samog Vatikana, uz samu rijeku Tiber, nalazi se i prekrasna Anđeoska tvrđava s pripadajućim mostom preko rijeke, na kojem se nalaze impozantne skulptura anđela.
Moglo bi se kazati kako je duša tog Rima najbliža Bogu – sa svim tim velikim djelima koja kao da su nadahnuće nečega što uopće ne pripada ovozemaljskom. Nažalost, dio nje je prodan vragu. Nije to samo zbog gužvi, zbog cijene, zbog na neki način prevarantskog pristupa gostima koji tu dolaze. To je i zbog sramotnih prizora koje je moguće vidjeti u galerijama i butigama, od koje su neke smještene u neposrednoj blizini ulaza na trg svetog Petra. Tako ćete u njima vidjeti krunice koje se prodaju po cijenama od 20,30 ili 50 eura, a u blizini i upaljače ili krigle s likom Gospe. Kipiće anđela, a ispod njih kape s marihuanom. Nekakve suvenire iz Međugorja, čije je ime pogrešno napisano. Otvarači za vino s likom pape. Sama kupnja u takvim galerijama i butigama dođe kao bogohuljenje.
PRONAĆI ISTINSKU DUŠU
No, puno je duše u Rimu. Ako je tražite, pronaći ćete je u svim tim velikim djelima. U kreativnosti koja pršti iz svakog kantuna tog grada. Ako ste umorni od turističke gužve, slike i vike, zapustite se na brežuljak Aventino, nedaleko od Koloseja, s prekrasnim parkovima, od kojih je jedan i Park naranača. Zaluta tu i poneki turist koji je netom prije tražio Usta istine (antički mramorni reljef u čija usta turisti trpaju ruku kako bi vidjeli hoće li im je 'odgristi' tj. jesu li lažljivci ili ne) ili ključanicu sv. Petra (pogled kroz ključanicu na rimskim vratima koja pruža pogled na kupolu crkve sv. Petra), također rimske atrakcije, ali su uglavnom mjesta na kojima lokalci šetaju svoje pse. S tih parkova se pruža prekrasan panoramski pogled na Rim. Možete se okrijepiti vodom, udisati miris naranača, ležati na klupi ili napraviti lijepe panoramske fotografije grada.
U podnožju Aventina pruža se prekasni rimski 'roseto' – veliki vrt s više od tisuću vrsta različitih ruža, vjerojatno i najromantičniji dio grada. Ni on ne vrvi turistima, ulaz je slobodan, ima klupe i predivno je mjesto za opuštanje. U njemu ćete sigurno pronaći svoj raj.
Ako niste pronašli karte za čuvenu galeriju Borghese, za Vatikanske muzeje ili niste uspjeli ući u baziliku sv. Petra, postoji alternativa. Rim ima na stotine prekrasnih crkvi koje obiluju umjetničkim djelima. Na piazzi del Popolo nalazi se kapela Uznesenja (capella Cerasi) u kojoj se s lijeve i s desne strane oltara nalaze prekrasna djela Caravaggia. Važno je ne ulaziti dok je misa, a gužve nema. Također, u blizini samog Panteona nalazi se i crkva sv. Igancija. Kad se uđe u samu crkvu, moguće je vidjeti Pozzove freske i uvjeriti se kako je 3D postojao i u 16. stoljeću, jer je upravo takve tehnike koristio kako bi stvorio iluziju. Također, odmah do nje se nalazi i njegova 'lažna kupola'.
Ako ste propustili karte za Rimski forum, uspenjite se skalinima do piazze di Campidoglio i ugledat ćete tri građevine, lijevu, desnu i centralnu. Prođite prolazom između centralne i desne zgrade i naići ćete na Rimski forum, koji će se pred vama pružiti kao na dlanu. Uživajte u pogledu, napravite fotografije i uštedite živce, vrijeme i novac.
Naposljetku, ako ste propustili mjesto u nekom od čuvenih restorana u strogom centru, zaputite se preko rijeke Tiber, u Trastevere (tras – preko, Tevere – Tiber). Trastevere je šarmantni rimski kvart, a stare popločane ulice ukrašene zelenilom i cvijećem vrve kafićima, pizzerijama i restoranima od kojih su neki prilično dobri, a nisu ni skupi. Naravno kako je talijansku gastronomiju nemoguće zamisliti bez paste i pizze, no one se razlikuju od regije do regije. U Rimu je popularna carbonara koju nude brojni tradicionalni restorani u Trastevereu, ali i 'cacio e pepe', pasta sa sirom i paprom koja je nešto jačeg okusa od carbonare, ali jako ukusna.
Pizza je 'romana', dakle rimska, a od 'napoletane' (napuljske) se razlikuje po tome što je tijesto tanko, hrskavo i lomi se pri svakom zalogaju. Tipično rimska slastica, koja je s vremenom postala popularna diljem svijeta, pa se rado priprema čak i u Japanu, je maritozzo, a radi se o pecivu ispunjenom šlagom. Naziv mu u prijevodu znači 'mužić' jer bi mladići djevojke često prosili tako što bi im kupili slasticu, a u šlag sakrili prsten.
Tu su još i specijaliteti koje pripremaju naše majke i none, poput pupatora (u talijanskim menijima ćete ih pronaći pod imenom 'fiori di zucca'), a tu je naravno i nadaleko poznat talijanski gelato – sladoled, kao i tiramisu. Italija je poznata po sjajnim vinima, tu je i obožavani limunčelo koji je i kod nas strašno popularan, no mladi turisti posebno rado konzumiraju Aperol spritz. Rim je grad pun duše. Samo je treba osluhnuti u toj turističkoj graji. I sigurno ćete ju pronaći. Kao što je rekao Paolo Sorrentino, on ima ljepotu, toliko veliku, da bi čovjek mogao umrijeti gledajući je predugo.