Nedavno sam goste na skiperaži vozio u Crnu Goru, pa će vas možda interesirati neke turističke zanimljivosti susjedne nam zemlje. Na samom ulazu u Bokokotorski zaljev stražare tri utvrde koje je još onomad gradila Austrougarska. Prva se nalazi na Prevlaci na rtu Oštro i dok prolazim katamaranom vidim skele. Nekolicina radnika na zvizdanu zarađuje tešku dnevnicu. Društvo prijatelja dubrovačke starine više puta je isticalo kako će obnoviti utvrdu i u njoj otvoriti muzej austrougarske mornarice. Za dio Dubrovčana to je dobra ideja, dok drugi smatraju kako je bolje da se novac od zidina utroši na vrtiće, sportsku i drugu infrastrukturu, a ne obnovu zdanja koje nema veze s Republikom.

Nasuprot Prevlake na crnogorskom poluotoku Luštica Austrija je također izgradila kulu, u narodu znanu kao Azra, ali Crnogorci je za razliku od Hrvata planiraju urediti u sasvim druge svrhe. Znate naravno koje. Naime, tvrtka Orascom Development Holding, inače registrirana u Švicarskoj, a u vlasništvu egipatske obitelji Sawiris, dobila je koncesiju za turistička ulaganja pod nazivom Luštica Bay.

No, najzanimljivija je tvrđava Mamula, koja se nalazi na istoimenom otočiću, a gradio ju je u 19. stoljeću austrijski general Lazar Mamula po kojemu se naziv ustalio, iako je originalno ime otočića ustvari Lastavica, a koji se smjestio između gore spomenute dvije utvrde. One su zajedno činile obrambenu formaciju Bokokotorskog zaljeva, iako nikad nisu korištene u nijednom ratu, niti je na njih ispaljen ikakav projektil. Egipatska obitelj, također, dobila je koncesiju u trajanju od 49 godina za otočić i utvrdu Mamula, a nakon što su je pretvorili u turistički resort, prošle je godine primio prve goste.

Tvrđava Mamula koja se u Drugom svjetskom ratu koristila kao koncentracijski logor pretvorena je u luksuzni smještaj

Koncentracijski logor pretvoren u luksuzni resort

Posjetitelji su oduševljeni luksuzom – ima 26 bogato uređenih soba, bazene, wellness, teretanu, tri restorana i četiri bara, uređenu plažu, ali lokalno stanovništvo ne dijeli iste impresije. Razlog je taj što je utvrda u Drugom svjetskom ratu bila korištena kao koncentracijski logor. Fašistička Italija na Lastavici je maltretirala Crnogorce, zatvarala ih i izgladnjivala. Koncentracijski logor počeo je s radom 1942. godine kada je na njega dovedeno stotinjak žena i djece iz Pobora kraj Budve. Prema procjenama crnogorskih povjesničara na Mamuli i obližnjoj utvrdi na Prevlaci bilo je zatočeno 2300 ljudi, a 130 ih je ubijeno ili su umrli od gladi. 

Upravo zbog ovog razloga brojni Crnogorci jako su negodovali kada su vlasti odlučile švicarskoj kompaniji dati koncesiju od 1,5 eura po kvadratu plus 0,9 eura za zakup akvatorija. I dan danas ogorčeni lokalci ostavljaju negativne recenzije na Google Mapsu. Sveukupna ocjena Mamula resorta tako iznosi majušnih 2,4, a jedinica je najčešće dodijeljena ocjena. Jedna korisnica piše:

-Ovo je bio koncentracijski logor u Drugom svjetskom ratu i moja je baka bila zatočena ondje. Tamo je trebao biti otvoren muzej, a ne casino. Sramim se!

Nastavljamo naš put prema još jednoj turističkoj investiciji koja je podignula dosta prašine u crnogorskim medijima. Riječ je o kompleksu Portonovi gdje noćimo u marini. Spektakularno luksuzni kompleks Portonovi izgrađen je u bivšoj vojnoj bazi u Kumboru. Još tamo 2012. godine crnogorske su vlasti dale koncesiju na 90 godina azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR, iako je nudila duplo manje novca za ulaganje od američkog konzorcija NCH. Do sada je u kompleks uloženo više od 800 milijuna eura, a čitav projekt pratile su uobičajene koruptivne igrice za Balkan, pa ih ovdje sad nećemo nabrajati, jer ste o njima za života čitali na desetke, ako ne i stotine puta.

Portonovi je dokaz kako moderne investicije mogu biti prekrasne oku

Iako su investiciju pratile koruptivne radnje, krajnji rezultat je ipak spektakularan. Portonovi je svojevrstan luksuzni gradić čijim ulicama teku potoci i grguću fontane, a fantastičko je uklopljen u okoliš. Bilo tko može prošetati njegovim ulicama, nije zatvorenog tipa, osim što vas neće pustiti na plažu ako ne iznajmite dvije ležaljke i suncobran po cijeni od 100 eura. Unutar kompleksa nalaze se hoteli i apartmani, a dio nekretnina je prodan i bogatašima iz svih krajeva svijeta. Sveukupno je izgrađeno 218 luksuznih rezidencija na površini od 26 hektara. U kompleksu je zaposleno 600 ljudi (u sezoni 700) koji se brinu za svaki pedalj, od glazbe koja prede iz uličnih zvučnika, preko parkova i drugih zelenih zona, pa sve do brutalne čistoće gdje je nemoguće pronaći opušak.

Više od 150 brodova potopljeno za gradnju umjetnog otoka

Marina može primiti i velike motorne jahte, a unutar kompleksa su brojni restorani, kafići, butici, galerije, wellnessi, čak i internacionalni vrtić. Dio najluksuznijih vila ima i svoje privatne plaže s malim pristaništem za barke i glisere, a sve su kuće građene na način da kombiniraju tradicionalnu bokeljsku arhitekturu s modernim trendovima. Portonovi je čisti dokaz kako moderne investicije, unatoč kontroverzama, mogu itekako biti lijepe oku i duši. Najluđe je od svega što ni cijene nisu astronomske. Kafići i restorani jeftiniji su od dubrovačkih, kao i cijena veza. Noć za naš katamaran u marini Portonovi platili smo 136 eura uključujući struju i vodu, dok smo za istu uslugu u marini u Slanom morali izdvojiti 150 eura.

Drugi dan nastavljamo prema Kotoru i stajemo na kratko kupanje pokraj Gospe od Škrpjela. Dok se moji gosti kupaju, a ja plutam s katamaranom, jer je zabranjeno sidriti, kroz glavu mi prolaze lude misli dok promatram dubinomjer. Instrument pokazuje 30 metara, i stvarno mi nije jasno koliko je truda i volje bilo potrebno da se na toj dubini sagradi umjetni otok. Stoljećima su stanovnici obližnjeg Perasta donosili kamenja i nasipavali more, a korišteni su i potopljeni brodovi, među ostalim, i turski jedrenjaci koji su zaplijenjeni u borbama. Prema raznim zapisima, više od 150 brodova potopljeno je na toj lokaciji kako bi se sagradio umjetni otok i na njemu podignula crkva. Čitava priča je, prema legendi, počela sredinom 15. stoljeća kada su braća Mortešić (negdje ih spominju i kao braću Martešić) na toj lokaciji pronašli ikonu Gospe.

Marina u Kotoru nema previše nautičara

U Kotoru sam rezervirao mjesto u marini, iako nije bilo potrebe. Poluprazna je, nautički turizam u Crnoj Gori je miljama iza Hrvatske što potvrđuje činjenica da gosti marine u Kotoru nemaju na raspolaganju WC i tuševe. A nije baš ni da ima turista s kopna. Naravno, tu su kruzeri koji onako ogromni izgledaju kao velike bijele psine koje će proždrijeti stari grad Kotor i njegove zidine. I ovdje su cijene narasle, bijela kafa na glavnom trgu dođe pozamašna 4 eura. Večeramo u restoranu Scala Santa, a konobari su – Makedonci. Ista priča kao i kod nas. Nema radne snage, turistički djelatnici uvoze se odsvukud, cijene divljaju, s prosječnom plaćom ne može se ništa priuštiti. Žale nam se kako sezona nije kakvom su je očekivali, nadaju se boljem do kraja kolovoza.

Bijela kafa u Kotoru dođe 4 eura

Po povratku u Hrvatsku stali smo na Lopudu koji je (polu)prazan. Pokoji stol u restoranima zauzet, nema ni šetača, ni ovdje nije trebalo ništa rezervirati. Korona mjere koje su prouzročile inflaciju učinile su da ni prosječni Nijemac ili Austrijanac ne može više priuštiti ono što je do jučer mogao.

Opet izazovna vremena, opet srednjeg sloja nema. S jedne strane Mamula Resort i Portonovi, s druge sirotinja koja jedva preživljava.