Intencija emisije je bila informirati građanstvo o peripetijama koje se vezuju uz Grad i Društvo, međutim osim neslaganja u elementarnim stvarima, razvidne subjektivnosti voditelja emisije, nismo došli do nekih odgovora.

Nismo doznali odgovor predsjednika DPDS-a zašto inzistira na tome da PDV od zidina šalje državi, a imajući u vidu da ta ista država krajnjem jugu,a posebno Dubrovniku daje malo ili nimalo. Da taj drugi protokolarni grad naše zemlje ima svoju cijenu za vrijeme igara i pođe kojeg 'summita'. Toj državi Orlić inzistira nepotrebno slati novac, te provlači tezu da ni Grad neće moći ne platiti PDV dok ga je gradonačelnik dočekao na volej i obavijestio da će o zidinama brigu preuzeti Dubrovački muzeji te da samim time grad neće biti obveznik PDV-a kako bi bilo da se primjenjuje europska regulativa prema jedinicama lokalne samouprave.

Orlić je također dao primjer Lazareta te da bi se na gradnji zidina uštedio PDV koji bi se iskoristio na 'prebijanje' izlaznih računa dok Grad nije bio u prilici odbiti PDV.

Međutim ono što predsjednik nije rekao je da društvo puno manje troši nego što uprihoduje, a to je 10 – 20 posto, pa samo na tom iznosi izbija PDV koji može iznositi od 2 – 5 milijuna kuna, dok na ostatak plaća više milijunske iznose PDV-a i nema mogućnost odbijanja.

Iz emisije Vida Bogdanovića i naše lokalne televizije se vidi da društvo nema namjeru postići dogovor s Gradom i Gradskim vijećem, odnosno Androm Vlahušićem i Nikom Bulićem, a da će eventualnim donošenjem zakona ići i do Ustavnog suda.

U večerašnjoj emisiji nismo dobili odgovor zašto Društvo ne pristaje i dalje obavljati svoju izvornu djelatnost, a to je obnove, a blagajnu, odnosno sve djelatnike DPDS-a prepustiti Gradu. Ne pristaju na dogovor o preraspodjeli, pa čak niti na 20 milijuna kuna koje je iznio Grad u prijedlogu, a taj novac nazivaju aukcijom.

Ono što je u četrdeset i pet minuta jedino shvatljivo jest da će, ukoliko DPDS ne promijeni 'ploču' zakon nazvan Lex Vlahušić doživjeti drugo čitanje i izglasavanje.

Vlahušić, ali i njegovi pobornici iz Dubrovačkog dogovora bi tim zakonom izborili pobjedu jednako kao i građani Grada. U Gradu koji više od 20 posto svog proračuna troši na kulturu i baštinu valjda ne mora objašnjavati gdje idu novci iz sredstava zidina. Neki gradovi veličine Dubrovnika bi bili zadovoljni da im je cjelokupni proračun onoliki kolika je stavka za kulturu Grada Dubrovnika.

I na kraju, ne manje bitno, osim što će svojim građanima poboljšati standard uz jeftinije resurse Grada, Vlahušić će dobiti satisfakciju za sve osobne probleme koje su mu se dogodile radi otpora Društva, prvenstveno sudskog postupka, a licenciranim građevinarima će dati mogućnost legalne i poštene borbe za obnovu baštine i to sukladno Zakonu o javnoj nabavi, zakonu kojeg do sada nije bilo.

Nikša Klečak