Hrvatska se dosad svrstavala u red katoličkih zemalja, ali nije bila i katolička država. Smjeraju li inicijative poput ove koja je izborila raspisivanje referenduma o ustavnom definiranju braka ukidanju sekularizma?

- Sudeći prema odazivu na potpisivanje peticije za referendum, vašim sugrađanima do sekularizma nije baš toliko stalo. Usuđujem se prognozirati da će i na referendum izaći ljudi koji inače prstom ne maknu za javno dobro, a kamoli da bi sudjelovali u demonstracijama. Izaći će oni kojima je do braka kao do lanjskoga snijega, ali sudjelovat će u referendumu zato da bi na ovaj način dali oduška svojem nezadovoljstvu Vladom, gospodarstvom, vlastitim socijalnim i financijskim stanjem i inim razlozima gnjeva. Vjerujem da rezultat, ma kakav bio – i glede toga ne trebamo biti veliki proroci – nije u tolikoj mjeri za vladavinu katoličkog fundamentalizma koliko je protestni votum protiv aktualne vlasti, ne iz ideoloških razloga, nego zbog toga što je do sada iznevjerila svoje pred- i postizborno obećanje da neće razočarati.  

Koliko je inicijativa koja se poziva na demokratsku proceduru, a agresivno nastoji postaviti nedemokratske standarde i dokinuti ljudska prava vjerodostojna i je li to njezinim sljedbenicima uopće bitno?

- Ne mogu govoriti o aktivistima ovoga pokreta, jer ne poznajem nijednoga. Sljedbenicima pak ne samo što nije stalo do prava homoseksualaca, nego vjeruju da bi ih se država obespravljivanjem uspješno "otarasila". No, nešto ipak moram naglasiti: proučavala sam, ne jednom, Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima, te moram podsjetiti kako ni prvi ni drugi dokument ne govore o tome da je brak jedno od temeljnih ljudskih prava, no Opća deklaracija UN-a propisuje u članku 16 da "brak sklapaju muškarac i žena u potpunoj slobodi". Oni moraju biti lišeni svake prisile i svakoga pritiska. Nitko im ne može zabraniti brak niti ih iz bilo kojeg razloga, na primjer, zbog tradicije, prisiliti na nj. To je, dakle, nešto bitno drugačije od onoga što se u diskurzu npr. Kontre i drugih iskrivljuje. Nije brak taj koji uživa status temeljnoga ljudskog prava, nego je to sloboda za brak. Europski sud za ljudska prava smatra da nijedna država nije dužna homoseksualcima odobriti ili omogućiti brak. Toliko o stvarnim odnosima, da ne biste pomislili kako sam odjedno promijenila stranu i prešla u logor talibana.

Je li Vlada u priči o referendumu i u zagovaranju sekularne države mogla učiniti više? Pokazala se, naime, nedoraslom, gotovo ignorantskom. Osim toga, čini se da se ni društvo nije snašlo.

- Ovdje se moglo, štoviše, moralo se snažno udariti: Konvencija i UN-ova Povelja dokumenti su koji odišu duhom vremena kada su sastavljeni i kada pitanje ravnopravnosti homoseksualaca još nije bilo ni na pomolu. Pravo, međutim, treba ići ukorak s društvenim razvitkom i Hrvatska bi mogla napraviti iskorak, regulirati prava homoseksualaca do toliko visokog standarda da praktički neutralizira (vjerojatno neizbježnu) ustavnu definiciju "braka". Moja je ideja da je vrijeme za "detant" i onda za što velikodušniju pravnu regulaciju za homoseksualce. Pustimo sve drugo. Kamo sreće da je sve što Ustav zajamči, obećava i dekretira i ispunjeno – pa neka i definicija "braka" umire smrću ignoriranja. Progurajmo shvaćanje braka kao zajednicu povjerenja, ljubavi, solidarnosti, pomoći, dakle osobina koje ne ovise o spolu, kao što je lijepo napisala Sanja Modrić u svojoj kolumni "Što je to brak" u Novom listu. Naglašavajmo da je za dobrobit djeteta najvažnije da bude prihvaćeno, da doživi ljubav, pomoć, promicanje. I da to, u znatno većoj mjeri nego o spolu roditelja, ovisi o njihovoj zrelosti u ophođenju s djecom, shvaćanju njihovih potreba, udovoljavanju i podučavanju u potrebnim granicama. Spremnost osoba koje se bave djetetom, da mu sve to pružaju, nužan je preduvjet za dobrobit djeteta, a zašto tim zahtjevima ne bi udovoljili parovi istospolnih partnera? 

Nesretna sam zbog količine glupih inicijativa protivnika referenduma. I zbog pomanjkanja ijednog suvislog protuargumenta "referendumcima". Zar netko ozbiljno misli da će priglupi spot i lezbijski bend ikoga uvjeriti ili pokolebati presude protivnika homoseksualaca?! Gdje su svi vaši pravnici, politolozi i psiholozi, koji bi mogli i morali osmisliti argumente i javljati se u novinama i drugim medijima. Ta, šest mjeseci se zna kakva se inicijativa sprema i s kakvim rezultatom. Svi oni koji se busaju u prsa da sudjeluju u Prideu zakazali su ovdje gdje treba argumentirati i obrazložiti zašto su sudjelovali (ako to nisu učinili radi vlastite promocije) i zašto su za ravnopravnost. Novine koje ocrnjuju predsjednicu inicijative neće joj odmoći. Štoviše, one će pridonijeti tome da crkveni pobornici i tradicionalni vjernici u sprezi sa svim izvancrkvenim i izvaninstitucionalnim reakcionarima zbiju redove obrane. Na taj se način proizvode mučenici/ce.

Inicijativa "U ime obitelji" ne želi otkriti imena svojih donatora, pa se u javnosti dovodi u vezu s novcem Katoličke crkve odnosno Opusa Dei, a spominju se i farmaceutska industrija i Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana (Mormonska). Koji bi bio interes Opusa Dei da to radi?

- Za mormone ne bih rekla da su se uključili u katoličku akciju – za to je njihova samosvijest previše razvijena. Da iza inicijative stoji Opus Dei, zinulo mi je već sasvim u početku ove akcije. Opus Dei je aktivan u Jugoistočnoj Europi zahvaljujući "blagonaklonosti" blaženoga i od vas silno štovanog pape Ivana Pavla II. prema toj udruzi, koja je toliko bila na liniji njegova demonstrativnog katolicizma i odlučne "reevangelizacije" Svijeta. (Bilo) mi je logično da je Opus dei ulazak Hrvatske u Europsku uniju htio ostvariti kao ulazak katoličke zemlje u zajednicu europskih naroda, kakva sasvim sigurno nije po njegovu ukusu zbog moralnog libertinizma i liberalizma vodećih zemalja članica. Vjerujem da je Opus Dei Hrvatskoj namijenio ulogu katoličke i reformacijske sile u EU. Obistinjuju se moje špekulacije, vjerujem da se neće stati na ovom jednom i jedinom referendumu, nego da će slijediti nove inicijative u pravcu moralnog rigidizma i konfesionalnog jednoumlja.

Je li organizatorima ove akcije cilj moć i novac ili širenje svjetonazora? 

- Igrati ulogu moralnog "učitelja" i "vođe" – ta tko ne bi uživao u tome!?

Kako se Opus Dei financira, koja je njegova uloga u Katoličkoj crkvi?  

- U vrijeme pape Ivana Pavla II. Opus Dei je  uživao velik utjecaj, to više što je poljski papa proglasio svetim njegova osnivača, španjolskog svećenika Josemariju Escrivu. Opus Dei je osnovan u Španjolskoj u vrijeme caudilla Franca. Među članstvom je bilo nekoliko ministara. Njegov glasnogovornik Juan Valls bio je prefekt rimske središnjice. Izvan rimskih krugova Opus Dei je na glasu kao reakcionarna avet zbog tajanstvenosti svojega djelovanja i asketsko-isposničkog života njegovih članova. Oni pridonose financijski, a oni koji – poput numeraraca – žive celibatom, u većim ili manjim zajednicama koje smatraju zamjenom za obiteljski život, normalno je da daju sve od sebe. U Hrvatskoj postoji obiteljska inicijativa i čini mi se da je iz nje izrasla ideja o referendumu. No, s obzirom na to da članovi Opusa svoje članstvo drže u tajnosti, kao i sve što se tiče same zajednice, mogu samo špekulirati.

Da iza inicijative stoji Opus Dei, sinulo mi je već sasvim u početku ove akcije. Bilo mi je logično da je Opus Dei ulazak Hrvatske u EU htio ostvariti kao ulazak katoličke zemlje u zajednicu europskih naroda, kakva sasvim sigurno nije po njegovu ukusu zbog moralnog libertinizma i liberalizma vodećih zemalja članica. Vjerujem da je Opus Dei Hrvatskoj namijenio ulogu katoličke i reformacijske sile u EU.

Više čitajte na portalu Forum.