Treba li terminal u Gružu biti u javnom vlasništvu ili je dobar ovaj model s dugogodišnjim privatnim koncesionarom?

Ovaj model, kakav se pokušavao provesti, nije dobar. Mi smo napravili rivu, a oni će uzimati novac od brojnih gostiju koji će stvarati velike gužve po Gradu. Ne znam treba li nam terminal uopće. Naime, nikad nije napravljen ozbiljni plan kruzing turizma u Dubrovniku gdje bi se odgovorilo na pitanje želimo li mi milijun-dva gostiju s kruzera ili ne? A kada odlučimo treba li nam veći ili manji terminal, svejedno, Grad Dubrovnik ga mora kontrolirati, odnosno mora biti (većinski) vlasnik.

Ako postanete gradonačelnik, hoćete li dopustiti da se nastavi golf projekt na Srđu ili ćete taj prostor prenamijeniti za neku drugu funkciju?

Prvo moramo vidjeti bi li nas išta koštalo da odustanemo od projekta, odnosno jesmo li, prema kakvim do sada potpisanim ugovorima, dužni isplatiti odštetu i koliku. Nažalost, čitav projekt je prilično netransparentan pa tako ni ne znamo postoje li u ugovoru kakvi penali, kao ni tko i u kolikom omjeru treba dovesti komunalnu infrastrukturu. Očito pojedincima u prošlim gradskim upravama nije bilo u interesu da projekt bude transparentan. Ja ne prihvaćam pojam 'poslovna tajna' kad je jedna od strana javna uprava, u ovom slučaju Grad Dubrovnik.

U doba Dubravke Šuice 2005. godine donesen je novi Generalni urbanistički plan, koji je omogućio znatnu gradnju na prostoru od Kantafiga do Belvedera. Treba li na tom potezu gradnju u velikoj mjeri ograničiti i gdje bi se Dubrovnik trebao širiti?

Odmah treba pristupiti izradi novog plana za čitavo područje Grada Dubrovnika, od Brsečina do Orsule. Javnost često za mene govori: 'Imao je priliku pa što nije učinio?'. Zato se moram osvrnuti na moj mandat. Mi smo u tom razdoblju izradili potpuno novi prostorni plan, koji je trebao biti donesen 2001. godine na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća. HDZ je razbio kvorum pa se nije moglo glasovati te prostorni plan nije donesen. Nakon toga, Šuica čitav mandat nije donijela plan, sve do prosinca 2005. godine, nakon što su se u prostorno-političkoj korupciji zadovoljili mnogi apetiti i dozvolila gradnja na brojnim zelenim parcelama. Naš plan je bio konzervativan u smislu gradnje, jako malo novih nekretnina smo dozvoljavali na užem području Grada. Što se tiče novog plana, prvo i osnovno, treba maksimalno zaštiti neizgrađena zelena područja užeg dijela Dubrovnika, ali i javne prostore poput trgova i slično. Brojni potencijalni doktori i profesori koji bi došli na jug Hrvatske, sezonci, ali i dubrovačke obitelji nemaju gdje živjeti pa je nužno da se u Dubrovniku gradi, ali ne na užem području, nego u Rijeci dubrovačkoj, Pobrežju, Štikovici, Lozici, Gromači, možda i Bosanka, a može i Koločep, Lopud, ako se kvalitetno poveže brodskim linijama. Preduvjet da se tamo gradi je dovođenje kvalitetne infrastrukture, od cesta nadalje.

Mnogi kandidati u svojim kampanjama spominju gradnju sportske infrastrukture. Što vi kažete o tome?

Oni svi prilično puno o tome govore, a jedini koji je od rata po tom pitanju nešto napravio sam bio ja. Sjetite se da smo postavili krov nad Jugovim bazenom i dobili tako olimpijsko plivalište. Financirali smo i dvoranu u Mokošici. A bilo je to vrijeme teške besparice. Danas ima novaca, a bazen je ruglo. Izgleda kao i onda. Zato, kad njih svih slušam, uhvati me smijeh.

Svojedobno ste potpisali ugovor s Društvom prijatelja dubrovačke starine na neodređeno. Danas su okolnosti drugačije. Kako to regulirati?

Nama je onda bilo drago da se za zidine brine DPDS i da mi o tome ne mislimo. Bilo je to vrijeme besparice i prihodi su bili minijaturni prema današnjim. Zato smo s njima i potpisali taj ugovor. Treba umrežiti Grad Dubrovnik, Zavod za obnovu Dubrovnika i DPDS te svakome od njih dati novca od zidina koliko im treba za tekuću godinu. Oni naprave kratkoročne i dugoročne planove obnove i procjenu koliko to košta. Taj dio im Grad ne treba uzeti. Ostatak treba ići u gradski proračun. Mislim kako je situacija s DPDS-om lako rješiva jer smo svi na istoj strani. Treba samo imati političke volje za rješavanje situacije. Niko Kapetanić i Denis Orlić svjesni su problema i ja vjerujem kako bi ga i oni željeli riješiti.

Javnost vam često vadi kosture iz ormara, odnosno pojedine odluke iz vašeg gradonačelničkog mandata, poput propasti pekare Orlando te privatizacije Dubravke, prostora gdje je danas Hotel Pucić Palace. Što vi kažete na to iz današnjeg kuta?

Prvo moram reći kako sam ja s 43 godine, kada sam postao gradonačelnik, bio jako zelen i bez dovoljno životnog iskustva. Pekara Orlando moja je velika greška. Kupili smo je, ali nismo je uspjeli spasiti. Zašto? Iako je pekara bila heroj rata, drugi heroji su je izdali i prestali kupovati kruh u nje. Pri tom mislim na hotele, vojsku, policiju, izbjeglice. Moja je greška što to nisam shvatio na prvu. Jedina mi je satisfakcija što su svi radnici dobili zaostala dugovanja. Trebao sam, da se tako izrazim, natjerati sve te subjekte da nastave kupovati kruh u Orlanda. Što se tiče Pucić Palacea, prodali smo ih Turcima jer su ponudili najviše novaca, milijun više od Gorana Štroka. Naravno, kod našeg veleposlanika u Turskoj provjerili smo imidž investitora. Prostor je bio u vlasništvu UTD Raguse, koja je gomilala dugovanja, a bila je i pod raznim hipotekama pa bi prostor ionako promijenio vlasnika. Bilo bi bolje rješenje da smo nekome iznajmili prostor, ali tada to nije bilo lako i jednostavno izvesti, bila su drugačija vremena. Ne mislim kako smo puno pogriješili jer nije riječ o nekom važnom strateškom objektu.

Treba li Grad Dubrovnik financirati medije i po kojem kriteriju?

Treba financirati medije jer su besplatni, odnosno konzumenti ih ne plaćaju. Ako postanem gradonačelnik, ili ako uđem u Gradsko vijeće, pokrenut ću akciju da se sastanu vlasnici svih medija, gradonačelnik i predstavnici svih vijećničkih klubova te da se dijalogom pronađe najbolji model financiranja medija. Godišnje ima toliko i toliko novaca za medije koje treba podijeliti na način koji treba dogovoriti. Naravno kako svi mediji ne mogu dobiti dio kolača jer bi se onda novi mediji stalno osnivali. Najveći dio trebaju dobiti najbolji mediji kroz model koji će biti objektivan i nepristran. Oni loši moraju propasti. Jedino na taj način neće se medije zvati Vidov medij, Matov medij, Androv medij.

Cijeli intervju pročitajte u besplatnom Vodiču kroz izbore 2017. Dubrovačkog dnevnika kojeg možete pronaći u Pemovim butigama i na kioscima Tiska!