Već ste u više navrata spomenuli kako je stanje dubrovačkih branitelja zabrinjavajuće. Kako im poboljšati situaciju?

Zabrinjavajuće je koliko su branitelji marginalizirani. Za njih se uglavnom samo čuje 6. prosinca, a u međuvremenu moraju prositi po raznim gradskim ustanovama ne znajući kome se točno obratiti. Barem jedan ured, jedan stol, jedan čovjek kako bi znali  gdje se mogu obratiti i gdje će ih netko čuti. Koliko se o braniteljima u Dubrovniku brine, vidi se po onom, hajdemo ga nazvati tako, spomeniku braniteljima na Pilama koji izgleda kao trokrilni ormar i stoji tamo na sramotu i usprkos prosvjedima svih branitelja.

Treba li maknuti spomenik s Pila?

Naravno da treba. Čemu služi? Što pokazuje? Koristan je, doduše, ženama kako bi popravile šminku, a sa stražnje strane i kao priručni noćni pisoar. A koštao je deset milijuna!  

Ja sam prije nekoliko godina, za poprilično skromne pare, mogao dovesti Simple Minds, ali to nije palo na plodno tlo. Toj javnoj prilici treba podići razinu, u kombinaciji izvođača i programa raznh rodova, i popularna klasika, i jazz, i pop, i art, nikada ne zaboravljajući naše domaće izvođače.  

Ako postanete zamjenik gradonačelnika, što kanite učiniti s tvrđavom Imperial na Srđu?

Tvrđavu treba obnoviti. Nije nam na čast da je onakva ruševina i da kiša curi po postavu Muzeja Domovinskog rata. Tvrđavi treba novi projekt uređenja i namjene, s tim da Muzej Domovinskog rata mora biti centralni dio tvrđave, uz druge sadržaje, a ne nekakav priljepak suvenirnicama i restoranima. Društvo prijatelja dubrovačke starine ima i znanja, iskustva i sredstava za uređenje i obnovu tvrđave kakvu Grad i branitelji zaslužuju. Trenutni ugovor o koncesiji sigurno nije pravno valjan i, po svemu sudeći, može se raskinuti bez ikakve štete za Grad.

Kako gledate na projekt golfa na Srđu? Što biste vi voljeli da se nalazi gore?

Srđ je idealan prostor za pravu sportsko-rekreacijsku zonu koja nedostaje, najprije nama, a zatim i posjetiteljima. Staze za trčanje, tenis, badminton, boćališta, dvorana, bazen i što sve ne...  Zašto ne i nekakav sportski kamp gdje bi se dolazile pripremati vrhunske domaće i svjetske momčadi s obzirom na to da čitavu godinu imamo sjajnu klimu? Sjetite se prije rata kako su se u Kuparima dolazili pripremati Bundesligaši.

Što kažete za terminal u Gružu?

Stavili su brojčanike za brojiti ljude na Pilama, a s druge strane se gradi terminal za pet milijuna putnika. Ne zna lijeva što radi desna ili, prevedeno, ne zna se kolika je provizija. Koncesionara jedino zanima dobit koju će odnijeti doma, a nama će ostaviti hitanje cima i prodaju suvenira i rakije. Iz javno dostupnih podataka i istupa onih koji se razumiju, kristalno je jasno kako neki novi porat možemo napraviti sami i dobit ostaviti doma, na dobrobit naše djece.

Gradu treba duhovna obnova, previše se navukao na zelembaće.

Da. Odlična je ona zgoda iz Londona 1942. godine, za vrijeme velikih bombardiranja. Netko je predložio Winstonu Churchillu da ukine sva davanja za kazališta i svu drugu kulturu, a  Churchill je uzvratio pitanjem: 'A zašto se onda borimo?' Kultura počiva na amaterima, odnosno na onima koji će jednoga dana postati profesionalni umjetnici i stvaratelji. Ulaganje i davanje prostora amaterskom umjetničkom djelovanju najbolja je dugoročna investicija u svakoj sredini koja se želi dičiti epitetom 'kulturna'. Zatomite klape, zborove, kulturna društva, ne dajte priliku mladim sastavima, nemojte poticati nastupe polaznika glazbene škole i tko će vam za koju godinu doći na koncert ili u kazalište?

Cijeli intervju pročitajte u besplatnom Vodiču kroz izbore 2017. Dubrovačkog dnevnika kojeg možete pronaći u Pemovim butigama i na kioscima Tiska!

Razgovarao: Maro Marušić