Nacionalne medije jučer je preplavila vijest o računu sa Straduna kojim su capuccino i bijela kava naplaćeni čak 92 kune. Turistima koji žele uživati na najljepšoj ulici na svijetu taj iznos vjerojatno ne predstavlja problem i oni su to spremni platiti. Ali, ne mogu se ne zapitati gdje su tu građani u koje se svi kunu? Mogu li 100 kuna za dvije kave platiti naši sugrađani, oni koji žive u povijesnoj jezgri, svi oni koji u Dubrovniku rade za plaću i plaćaju poreze? Imaju li oni pravo doći u Grad i popiti kavu ili s obitelji poći na objed?

Možda su to pravo i imali do ovog proljeća dok Mato Franković nije odlučio sustavno provesti svoj program – „Grad po mjeri građana“ ili drugim riječima „Grad bez građana“. Najprije je u Saboru po partijskoj naredbi s vrha spremno digao ruku za povećanje PDV-a na ugostiteljske usluge zbog čega su cijene dodatno „podivljale“, a račun plaćaju upravo Dubrovkinje i Dubrovčani, ne turisti.

Ni to mu nije bilo dovoljno nego je preuzevši upravljanje javnim površinama povećao broj stolova i stolica na Stradunu i Širokoj ulici, a smanjivši cijenu zakupa, istim onim građanima koji ne mogu platiti 46 kuna za kavu, uskratio je tri milijuna kuna proračunskih prihoda. Jer to što HDZ radi zove se „čišćenje“ grada od svojih ljudi.

Zato su meni građani na prvom mjestu. Svi oni s kojima ovih dana potpisujem koalicijski sporazum.  Njime im jamčim da neće plaćati prirez na plaće, da će parkirati za jednu kunu dnevno, da će im djeca imati povoljniji javni prijevoz, a stariji članovi obitelji nove potpore. Po modelu dvojnih cijena za taksi prijevoz uvest ću i Građansku karticu za naše građane, ali i stanovnike susjednih općina te učiniti sve javne usluge, ali i cijene proizvoda i usluga u povijesnoj jezgri prihvatljivima za njih. Nešto slično već smo napravili besplatnim prijevozom za Lokrum. A to je samo početak.

I zato građanima poručujem: Svi na izbore! U nedjelju odlučujemo želimo li grad bez građana ili nastavak i poboljšanje programa i mjera u kojima su Dubrovkinje i Dubrovčani na prvom mjestu.

S poštovanjem,

Valentin Dujmović