Takvu situaciju, u kojoj su jedine istinske iznimke bile davni prosvjed za očuvanje Radija 101, prošlogodišnji za kurikularnu reformu i povorke ponosa, tragično nespretno je na tribini pod naslovom ‘SDP i Srbi’, u veljači ove godine uobličio Davor Bernardić.

On je na izravno pitanje voditelja, zbog čega SDP konačno ne organizira svoje prosvjedno okupljanje za ostanak imena Trga Maršala Tita u centru Zagreba, posve ozbiljno izjavio kako je ljevica preslaba za organizaciju ikakvih javnih okupljanja i prosvjeda te da joj kao jedine metode političke borbe ostaje nada u provođenje zakona i pravnu državu. Takva njegova izjava je naravno izazvala opće negodovanje u publici, ali je zapravo bila dosta indikativna i svjedočila je o ukorijenjenoj svijesti unutar glavne lijeve partije, o tome da su manjina koja se boji i desnice i vlastite sjene.

SDP se boji desnice i vlastite sjene

Što je posebno tragično, u najmanju ruku s obzirom na činjenicu da je SDP dva puta pobijedio na izborima i formirao Vladu. Okupljanje u Zagrebu u četvrtak, u organizaciji Antifašističke lige, Saveza antifašista, SNV-a, Nove ljevice, Radničke fronte, Zagreb je naš i Nove Hrvatske, koje je na Trg Maršala Tita dovelo značajan broj građana i brojne intelektualce i aktiviste koji nisu izravno politički angažirani pokazalo je nekoliko ključnih stvari.

S jedne strane građanska i lijeva Hrvatska se konačno otvoreno politizirala u borbi za svoje stavove i vrijednosti koje je spremna aktivno braniti. S druge strane, pokazalo se da desnica nema monopol na javna okupljanja ove vrste i da se atmosfera straha konačno razbila, o čemu najbolje svjedoči javno izvođenje partizanske pjesme ‘Po šumama i gorama’, što je bilo nezamislivo sve do prekjučer.

Stvara se nova lijeva scena

S treće strane pokazalo se da se neovisno o SDP-u počela stvarati nova lijeva scena, koja jeste izrazito heterogena, ali joj to ujedno daje i snagu te akcijsku i idejnu raznovrsnost te se s četvrte strane pokazalo da je takvo nešto moguće. Na taj način je Davor Bernardić izravno demantiran u vlastitom zaključku, što su i SDP-u posredno priznali, dolaskom samog Bernardića i većeg dijela vodstva stranke na okupljanje. Iako sve ovo pišem s neskrivenim ponosom, zbog kojeg bi bilo moguće da me u rasuđivanju ponesu emocije, slične stvari koje su se dogodile u Splitu, govore u prilog ovoj tezi.

Tamo se, po prvi puta nakon niza godina dogodilo to da se pored uobičajene proslave u organizaciji Saveza antifašista, dogodilo još nekoliko proslava koje su nadilazile protokolarne govore i polaganje vijenaca. Nova ljevica se sjetila konkretnih obješenih ilegalni i ilegalaca, no što je još važnije, u organizaciji novoosnovane udruge VEDRA, koja okuplja veterane Domovinskog rata, koji se smatraju antifašistima, došlo je do javne proslave na Rivi, zahvaljujući čemu su se po prvi puta u modernoj Hrvatskoj na otvorenom prostoru u Splitu izvodile partizanske pjesme, poput ‘Oj Mosore, Mosore’.

Partizanske pjesme na splitskoj rivi

Neovisno o tome što bi ideja o povlačenju paralele između partizanske borbe i Domovinskog rata, pored dijela preklapanja, teško mogla izdržati kompletno poistovjećivanje, imajući u vidu karakter društava koja su izgradila nakon rata, radi se o hrabrom iskoraku osnivača ove udruge, koji su, unatoč brojnim prijetnjama, također odlučili dokinuti monopol revizionističke desnice na braniteljsku populaciju, što je indikativan potez kojeg vrijedi pozdraviti.

Imajući u vidu sve navedeno, jasno je kako se nakon niza godina u kojima je društvo, zahvaljujući institucionalnom, uličnom i medijskom djelovanju čitavog niza organizacija i udruga, čak i uz pomoć središnje Karamarkove vlasti, odvučeno u novi nacionalizam, sveprisutni revizionizam te sve konzervativnija nastojanja, došlo do pojave organiziranog otpora.

O tome da je riječ o zdravom i potrebnom procesu, ne treba posebno trošiti riječi. Navodim ovo, jer se ovdje radi o izravnom sukobu o tome kakvu u civilizacijskom smislu zemlju želimo. Onu koja će poštovati autentičnu antifašističku baštinu i živjeti u takvom društvu ili onu koja za izravni cilj ima uklanjanja Dana antifašističke borbe iz službenog kalendara, kako je u četvrtak jasno izrekao Zlatko Hasanbegović.

Izvor: telegram.hr