- Svaku setemanu ja dobijem besplatan medijski prostor u lokalnim tjednicima i portalima. To je postao moj uobičajeni raspored i na to sam naviknut. Ono na što nisam naviknut je sustavni nerad u mojoj ustanovi i otpor dijela radnika koji imaju svoje privatne ansamble i koje sam, zajedno sa predsjednicom Maritom Kisić Kamić spriječio da rade mimo Zakona o radu. Oni su u svojim ansamblima svirali sa instrumentima koje im plaća Ustanova i Grad Dubrovnik, a u svoje ime i za svoj račun naplaćuju ulaznice – objašnjava Šiša.

Zadnje u nizu pokušaja obezvrjeđivanja mog rada u Orkestru je tuđa želja da uništavaju kvalitetne ljude, mlade ljude poput Marije Poljanić. To su mladi ljudi koji dolaze na posao prvi, a odlaze zadnji. Koji svoje znanje koriste u interesu Ustanove, a nikako u privatne svrhe, kao dio ekipe. Odgovorno tvrdim da u Ustanovi ima minimalno petnaest zaposlenika koji svojom sposobnošću, ambicijama i moralom ne pripadaju ovom kolektivu i koji Ustanovi rade štetu, nastavlja Šiša te i ovaj pokušaj slanjem inspekcije potvrđuju moj stav o tome da su oni osobne upitnih moralnih vrijednosti.

Ugovor o radu i bologna

Marija Poljanić, mlada violinistica završila je fakultet po bolonjskom procesu i ova Ustanova joj je dala priliku, jednako kao i drugim mladim i kvalitetnim ljudima. U našem pravilniku o radu nije definirana bologna već obična stara izobrazba. Djevojka je završila četiri godine i prekvalificirana je u usporedbi sa nekim djelatnicima koje štiti Zakon o radu. Radi deficita s gudaćima nama pati budžet, pa smo zakonski zapošljavali ljude na šest ili dvanaest mjeseci, a kako bi na gaže poput one u Beču išli s punim i kvalitetnim sastavom. To košta i bilo je ekonomičnije zaposliti osobu iz Dubrovnika jer je ista i potrebna. Mijenjati okolnosti njenog dolaska, pod krinkom da je dovedena da glasuje za mene je iluzorna i vrijeđa pamet. Na 53 mjesta u Hrvatskoj ta djevojka može raditi s četiri godine. U jednoj ustanovi je čak čovjek s istom stručnom spremom koncertni majstor.

Šteta za Ustanovu nije upitna

Ovim „statusom quo“ proteklih mjesec dana kada nemam ovlasti zastupanja, Ustanova je izgubila četiri godine. Moj organizirani progon je planski smišljen kako bi taj dio zaposlenika i dalje mogao raditi u privatnom aranžmanu, makar primaju i više od 9000 kuna neto plaće. Nekima nikad dosta.

Dolaze u 10 sati ujutro, rade do podne i napuštaju radno mjesto kad god im padne na pamet.

U proteklih sedam – osam godina smo puno radili i puno napravili. Doveli smo sponzore koji su sada otišli, a sve je to bilo poradi dobrog odnosa sa Upravnim vijećem za kojeg imam samo pohvale, dok smatram da je Marita Kisić Kamić najbolja predsjednica koju je Ustanova ikad imala – završava Šiša.

Stranačka dogovaranja i kadroviranja

10. prosinca ćemo i konačno znati rezultate stranačkih pregovaranja i dogovaranja. Kako neslužbeno doznajemo, ako se ne promijeni nešto drastično ovog vikenda teško da Pero Šiša i Antun Maračić mogu preživjeti ovo dogovaranje „ispod stola“, a ovo je samo još jedan od primjera kako je mjerilo za odabir ravnatelja u Gradskom vijeću neselektivne prirode vezan mnogobrojnim kontraverzama, a dok je uspjeh i rezultat nešto sasvim irelevantno.