Večeras u 20 sati smo doznali ono što se već dva dana špekulira u cijeloj Hrvatskoj, a to je da ostaci pronađeni kod Josipdola pripadaju Antoniji Bilić. Osim ovog monstruoznog zločina koji je dokaz da u Hrvatskoj treba povećati maksimalnu kaznu zatvora, opet smo osjetili koliko državna administracija može biti bešćutna i jadna. Ne obavijestiti obitelj o rezultatima DNA analize već hladnokrvno to izjaviti medijima je tako jadno da čovjek osuđen na kaznu od četrdeset godina - pada u drugi plan.

Pokušajte se staviti u kožu roditelja Antonije Bilić koji u nevjerici gledaju i ne mogu vjerovati da se to događa i to u središnjim vijestima. Kao da čekaju loto doznaju od ekipe koju je okupila Gordana Križanić da je njihovo dijete ipak ubijeno i da je više nikad neće vidjeti.

Županijska državna odvjetnica, da je osjetljive i pravedne države sutra bi ujutro snosila sankcije, a iduće četiri godine bi umjesto na ljetne praznike išla na predmet zvan psihologija.

Bilo kako bilo Ministar Ranko Ostojić najavljuje istragu, jer se sumnja da je policija zakazala ili možda pogriješila u istrazi. Društvo bi trebalo postaviti drugo pitanje: prihvaća li čelnik DORH-a, Mladen Bajić, ovaj ''standard komuniciranja'', ovu ''praksu'', ovaj ''modus operandi''? Jer, ako ćemo jednom, ili ikada, biti ozbiljna država i stabilno i zrelo društvo, to će biti isključivo zato što ćemo svi zajedno poštivati i sve više dizati standarde.

Ponovimo da ovo nije prvi put da se ovakve pogreške događaju i da javnost za rezultate dozna prije nego bližnji. Dubrovačka, kao i Hrvatska javnost je o smrti Britt Lapthorne obavještena od strane dubrovačke policije i dva Ivana, Kukrike i Krešića koji su bez okljevanja izbacili svoje doživljaje imena i riješili se stigme da su policajci koji ne mogu u malom gradu posložiti stvari. Emocije, suosjećanje. Što je to?