Kustos izložbe, Branko Franceschi u izložbenom katalogu za umjetnika između ostaloga zapisuje: „Šimunović je doslovno uronjen u vlastiti mentalni prostor i unatoč životu u jednom od najljepših domaćih pejzaža, postao je za svoju generaciju netipičan slikar unutrašnjih, duhovnih i nadasve emotivnih prostora. U potonjem pronalazim osnovni razlog njegovog uspjeha. (…) Smatram da se sveobuhvatan uspjeh Zorana Šimunovića može objasniti njegovim shvaćanjem slike kao reprezentativnog (respektabilnog, tipičnog i atraktivnog) objekta koji se obraća osjetilnim i osjećajnim potencijalima gledatelja.“

Franceschi o umjetnikovu radu i seriji koja će biti predstavljena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, zapisuje i kako „Šimunović mahom radi u tradicionalnoj tehnici ulja na platnu ambicioznih dimenzija u skladu s, možda i podsvjesnim, aspiracijama gledatelja koji će je potencijalno uključiti u privatni prostor svoje svakodnevice. Sljedeći privlačni aspekt je suzdržana gama pastelnih boja, balansiranog zatomljenog tona, nanesenih ujednačenim, nenaglašenim potezima kista. Nema likovnog elementa koji bi remetio meditativnu atmosferu slike. Kompozicija se razvija iz središta slike prema jednolično bojenim površinama rubova, pa se sadržaj percipira jednostavno. Sam sadržaj balansira između figuracije i apstrakcije premošćujući veliki raskol između dviju tendencija koje su obilježile likovnost prethodnog stoljeća. Šimunović se s jedne strane obraća potrebi prosječnog gledatelja za prepoznavanjem predstavljenog motiva, a s druge strane prostor oko motiva animira jezikom kojeg je razvilo slikarstvo apstrakcije. U kompoziciju ubacuje niz likovnih događaja u samom materijalu izvedbe poput kapanja ili ih unutar kompozicije razvija u zasebne partije i razrađene površine, čineći sliku likovno, a time i perceptivno bogatom.“

Što se tiče samih motiva na njegovim djelima, Franceschi zapisuje kako „motivi Šimunovićevih slika nisu sazdani po euklidskoj geometriji, niti se pojavljuju u prostoru usklađenom s linearnom perspektivom. Dvodimenzionalni su, lebde u prostoru koji ne poznaje gravitaciju, a njihovi međuodnosi i veličine potpuno su proizvoljni, određeni slikarovim unutrašnjim zorom. Iako moderne po izvedbenoj tehnici i koloritu, Šimunovićeve se kompozicije razvijaju u simboličkom prostoru gotovo arhaične provenijencije. Sukladno proizvoljnom formatu realizacije motiva, bez obzira jesu li preuzeti iz života ili imaginarija popularne kulture ili je pak riječ o pejzažu, njihove se boje nužno ne poklapaju s predloškom. Kao u snu, sve se podređuje unutrašnjim zakonitostima koje generira svaka pojedinačna situacija.“

Izložba ostaje otvorena do nedjelje, 10. prosinca 2023.