U ulozi Hekube naći će se Katarina Livljanić, Francisco Mañalich kao duh Polidora, Poliksena i Polinesto, Tonko Podrug kao Ulise, Milivoj Rilov kao Agamemnon te Srećko Damjanović u ulozi sluge. Kreacija ansambla Dialogos križa Dolceovu i Držićevu verziju priče o slavnoj grčkoj tragediji, a Grci i Trojanci pjevaju i suprotstavljaju se na starim talijanskim i hrvatskim dijalektima u ovom djelu za solo pjevače, instrumentaliste i malu skupinu tradicijskih pjevača iz Dalmacije koji komentiraju radnju poput kora… Glazba Hekube rađa se u Dialogosovu laboratoriju koji improvizacijskim tehnikama crpi u dubrovačkim i venecijanskim izvorima 16. stoljeća, te u oporoj tradicijskoj glazbi dubrovačke regije sačuvanoj do danas.          

Jeste li se kada uplašili vlastitih misli, jeste li ikada bili toliko duboko ranjeni da ste od bijesa i boli pomislili na jedino olakšanje - osvetu? Ako već ne poznajete trojansku kraljicu Hekubu, bilo bi dobro da je upoznate.            

„Priča o Hekubi okružena je morem i vjetrom. Rat je završio, Troja je uništena, umorni grčki vojnici sjede na spaljenoj no man’s land i hoće kući. No vjetar staje i lađe ne mogu isploviti. U tome trenutku uzaludne bonace kada je sve ustajalo i nepomično, treba zamoliti bogove da nešto pokrenu, žrtvovati nešto što je teško dati. Duh mrtvoga grčkoga heroja Ahila podiže se i traži za žrtvu najveće blago, Poliksenu, Hekubinu kćer, kako bi se Grcima dao vjetar u jedra. Priča o Hekubi pokrenuta je nesanicama kroz koje plamte proročki snovi. Hekuba u snu vidi i pad Troje i smrt Poliksene, ne znajući da je čeka još jedan užas: njezin najmlađi sin Polidoro, kojega je otac za rata uz veliko blago povjerio prijatelju Polimnestoru, nastradat će, i to od prijateljeve ruke. Iz pohlepe za zlatom, Polimnestor dječaka baca u more. Poliksenina smrt je teška, ona dolazi od neprijatelja, od sudbine, od znaka bogova. Ona je zalog za vjetar, za pokret iz post-ratne kaljuže. No, Polidorova smrt boli više, to je besmislena smrt, to je smrt povjerenja u najbližeg prijatelja, to je oteti život iz najnižih ljudskih instinkta. Hekuba se od dostojanstvene kraljice pretvara u pomahnitaloga demona koji jedini izlaz vidi u osveti, te ide od jednog do drugoga ratnika tražeći od njih objašnjenje ili pomoć... 

U današnjem svijetu koji sve više voli crno-bijele podjele na dobre i zle, Hekuba je priča o dobrima koji mogu biti zli i zlima koji se mogu smilovati, Hekuba je priča o ljudskoj duši u svoj svojoj dubini i nedokučivosti, o tami koja može biti svjetlo, o sljepilu koje može postati vid. Neka dobri vjetar zapuše i Hekuba će krenuti prema vama“, zapisala je, među ostalim, Katarina Livljanić.

Katarina Livljanić, pjevačica i muzikolog, medjunarodni je stručnjak za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe ranoga srednjovjekovlja. U Parizu je doktorirala na problemima usmene i pisane tradicije srednjovjekovne glazbe i usavršavala se u pjevanju. Predaje srednjovjekovnu glazbu na pariškome sveučilištu Sorbonne. Tijekom školske godine 1997/1998. i 2002/2003. bila je gostujući predavač na sveučilištu Harvard u Sjedinjenim Državama. Autorica je izdanja antifonarija iz Montecassina u prestižnoj zbirci Paléographie Musicale koju su u 19. stoljeću pokrenuli benediktinci u Solesmesu.

S ansamblom Dialogos kojega je osnovala 1996., Katarina Livljanić izvodi srednjovjekovni repertoar i vlastite originalne glazbeno-scenske projekte temeljene na srednjovjekovnim izvorima. Projekti Dialogosa bili su hvaljeni u novinama kao što su „Le Monde“, „Le Figaro“, „Diapason“, „New York Times“. Ansambl je nastupao u najvećem broju europskih zemalja (među ostalima u Cité de la musique u Parizu, BOZAR u Bruxellesu, Edinburgh International Festival, WDR sezoni u Kölnu, Festivalima u Utrechtu i Antwerpenu, gdje je 2012. godine Katarina Livljanić bila i gostujući umjetnički savjetnik ), u SAD (Boston Early Music Festival, Lincoln Center te Metropolitan Museum u New Yorku), Kanadi, Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi, uključujući brojne radio i TV produkcije. CD snimke, te DVD "Judita", francuska i međunarodna kritika nagradile su priznanjima poput Diapason d'or, Choc du monde de la musique, a program iz hrvatske glazbene baštine “Tondalova vizija” proglašen je najboljim CD-om srednjovjekovne glazbegodine 2004. prema glazbenome časopisu “Diapason”. Projekti ansambla uključuju brojne scenske postave u suradnji s režiserkom Sandom Hrzić.

Osim bavljenja sredjovjekovnom glazbom, Katarina Livljanić aktivna je i kao interpret suvremene glazbe: posljednjih je godina praizvela cikluse koje su za nju skladali Davorin Kempf te francuski skladatelj Thierry Pecou.