Izglasavanje Urbanističkog plana uređenja Bosanke: Segregacija neetičnih etičara

Gradsko vijeće Dubrovnika izglasalo je većinom od 16 glasova za, sedam protiv i jednim suzdržanim Urbanistički plan uređenja Sportsko-rekreacijskog centra s golfskim igralištem i turističkim naseljima Bosanka sjever i Bosanka jug na burnoj sjednici koja je održana 30. srpnja 2013. s početkom odgođenim sat i pol zbog skupine prosvjednika koji su sjeli na glavni ulaz i propuštali unutra samo njima podobne vijećnike.

HNS, SDP, HDZ i DDS u kampanji su jasno isticali kako su za projekt gradnje vila, hotela i javnih sadržaja na Srđu, pa su ostvarili daleko bolje izborne rezultate od onih koji su bili protiv (‘Srđ je Grad’ i HL). ‘Srđ je Grad’ je dobio samo tri vijećnička mjesta od priželjkivanih 13 (većine) pa se mora pomiriti s gubitkom izbora, premda im to nije lako jer su prateći njima sklona glasila umislili da imaju većinsku potporu građana.

Moraju se pomiriti i s porazom na referendumu jer, usprkos propagandi i pristranosti medija u njihovu korist, nisu uspjeli animirati potrebnih 50 posto građana da uopće pristupe referendumu. Dakle, realno je stanje stvari da su većina građana i političkih stranaka i njihovih glasača za gradnju na Srđu, što dokazuju neuspjesi protivnika gradnje na referendumu i na izborima, a sve drugo je nastavak medijskih manipulacija potpirivanjem ksenofobije i netrpeljivosti prema stranim ulaganjima i zapošljavanju ljudi.

Vjerojatno je tim manipulacijama oko urbanističkog i razvojnog pitanja podlegao i vijećnik Maro Kristić, pa ga je pogrešno shvatio kao domoljubno i rekao ono što mu ne priliči, nazivajući sve koji su glasali za donošenje urbanističkog plana domaćim izdajnicima. Poslije višegodišnje medijske hajke protiv stranih ulaganja na dubrovačkom području, takva izjava nije posve iznenađujuća i bilo ih je dosta sličnih od "neznanih junaka" po portalima. Čudnije je što je to izrekao mlad, obrazovan čovjek koji radi na razvitku turizma Dubrovačko-neretvanske županije, ali ne treba ga pretjerano osuđivati, upravo zato što su mnogi podlegli manipulaciji da su strana ulaganja napad na Hrvatsku, a ne mogućnost razvoja, zapošljavanja i ostvarivanja prihoda kroz državne poreze i naknade lokalnoj zajednici. Važnije od osuda mladog čovjeka za izrečene riječi u domoljubnom zanosu svakako bi bilo da on sam shvati kako je povrijedio kolege vijećnike i tisuće ljudi koji su im dali povjerenje i koji smatraju da je rješavanje problema zapošljavanja nezaposlenih i napredak gospodarstva najvažniji javni interes u današnjoj Hrvatskoj.

Još su gore postupili vijećnici Miošić, Marković i Viđen, koji su prekršili vlastiti, javno objavljeni etički kodeks, jer su slavodobitno ušli na glavni ulaz umjesto da su se solidalizirali s kolegama vijećnicima koje prosvjednici nisu puštali da izvrše svoju dužnost. Ne samo da se to kosi s tzv. etičkim kodeksom liste ‘Srđ je Grad’ (posebno člancima 1, 6, 7 i 8) nego i s pravilima pristojnog ponašanja. Odjeveni u majice kakve su imali i prosvjednici, slali su neverbalnu poruku kolegama da ih nije samo troje nego znatno više, i da ono što nisu uspjeli dobiti na izborima mogu postići silom. Prema njihovu etičkom kodeksu trebali bi pokrenuti stegovni postupak protiv njih samih. No, sudeći po njihovu dosadašnjem ponašanju, izgleda da su sebe izuzeli od onoga što propisuju drugima. Jesu li uopće pomislili kako bi se oni osjećali da im skupina nezaposlenih zabrani ulaz na iduću sjednicu, a pusti neke njima podobne vijećnike? Ili da im skupina huligana zabrani ući na prednja vrata autobusa? Kako se uopće mogu tako neetično ponašati ljudi koji u današnje doba pristaju na segregaciju vijećnika u odnosu na njihove stavove, a drugima su predložili prihvaćanje njihova etičkog kodeksa? Zar im nimalo nije stalo do osnovnih ljudskih prava i zaštite svojih kolega vijećnika?

Niko Bulić je izvrsno vodio sjednicu u tim teškim uvjetima, usprkos stalnim verbalnim i fizičkim prijetnjama izvana, a povremeno i iz vijećnice. Dokazao je da je sposoban ostvarivati „Dubrovački dogovor“, zajedničko djelovanje većine vijećnika bez formalnog koaliranja i bez nametanja svjetonazora ili ideologije drugima. Narodna poslovica glasi „Dogovor kuću gradi“, a bilo bi lijepo kad bi „Dubrovački dogovor“ Grad gradio u iduće četiri godine i kad bi mu se na dobrobit građana pridružili i ostali vijećnici.

Zanimljivo je da je najjače argumente za gradnju i razvoj Dubrovnika iznijela vijećnica liste „Srđ je Grad“ riječima da su Dubrovčani oduvijek bili poznati po tome da traže najbolja rješenja za svoj Grad pa se tako nisu sramili ni bojali dovesti Onofrija della Cavu iz Napulja da napravi vodovod i Michelozzija iz Firence da napravi Minčetu i Bokar. Isto su tako stoljećima koristili mudre savjete svojih sugrađana koji su živjeli izvan grada, poput Benedikta Kotruljevića ili Stjepana Gradića, a naravno da su znali slušati i puls svoga grada jer bi bilo nemoguće kroz stoljeće izgraditi ovakav sklad protivno volji njegovih građana, zaključila je Marković.

Zašto se pozivala na stare Dubrovčane koji su od postanka do nestanka Dubrovačke Republike stoljećima samo gradili i gradili, a onda se izjasnila protiv gradnje na Srđu, teško je objasniti. Svakako, logičan bi zaključak poslije ovoga dijela njezina govora bio da bi danas za buduća zdanja na Srđu investitor trebao angažirati najbolje svjetske arhitekte, na primjer Zahu Hadid, i da bi se trebao savjetovati s Dubrovčanima koji danas žive izvan grada, kao što je uspješni arhitekt Stipe Pašalić i njemu slični stručnjaci. I, da bi i ona sama i ostali s liste "Srđ je Grad" trebali slušati puls većine svojih sugrađana koji su na izborima povjerenje dali drugima, koliko god to bilo bolno za "Srđevce".

Koje posljedice mogu biti zbog izglasavanja urbanističkog plana Bosanke? Sjeverne padine Srđa zaštićene su od neplanske gradnje, Dubrovnik će napokon dobiti jedino skladno urbanizirano naselje osim Grada u zidinama, Bosanka će procvjetati i ne treba se bojati da će netko nešto odnijeti zato što će se graditi i što će ljudi raditi.

Možda će nezavisna lista "Srđ je Grad" dopuniti tzv. etički kodeks člankom o uvođenju segregacije, koji bi mogao glasiti 'Vijećnicima koji nisu suglasni s našim stavovima neće se dopustiti ulazak u vijećnicu, a umjesto njih mi ćemo glasati po pet puta i tako umjesto samo tri dobiti 15 glasova kako bismo napokon stekli većinu. Kad nije išlo milom na referendumu i izborima,  onda ćemo to postići silom, što je u skladu s našim etičkim kodeksom čije odredbe ne moraju poštovati jedino vijećnici naše liste'.

Đorđe Obradović