Ovi investitori do sada su uložili preko 10 milijuna Eura u planirani projekt izgradnje 26 kuća na Bosanci, koji su započeli prije osam godina, a vjerojatno bi mogli izgubiti veći dio investiranog kapitala. Grupa investitora do sada je uložila približno 100 milijuna eura u regiji tijekom 2005. i 2006. godine. Iako su prošli svu zakonsku proceduru i ishodovali sve potrebne dozvole, za donošenje UPU-a 'Bosanka 2' nedostaje im još pozitivno mišljenje Dubrovačko – neretvanske županije. Potrebno je dodati kako se tek 30 posto površine odnosi na zemlju u vlasništvu stranog investitora, tj. izgradnju 26 kuća, dok je 70 posto zemljišta obuhvaćenog planom u vlasništvu mještana Bosanke, koji također čekaju rasplet situacije.

Možete li javnosti reći nešto više o investitoru kojeg zastupate, a koji je 2010. godine ušao u projekt, odnosno 2012. preuzeo glavnu ulogu?

NCH Capital je private equity fond sa sjedištem u New Yorku koji je ušao u ovu investiciju 2010. godine. Trenutačno NCH ima pod upravljanjem preko 3 milijarde dolara te investira u različite sektore: od osiguravajućih društava, maloprodaje, poljoprivrede, Internet portala, luka, industrije i dr. U regiji im je fokus na nekretninama, poljoprivredi i financijskom sektoru. Trenutačne investicije u turističkom sektoru uključuju projekt od 50 hektara na Krfu u Grčkoj, projekt nasuprot Svetog Stefana u Crnoj Gori i Bosanku u Hrvatskoj. Neki od uspješno realiziranih nekretninskih projekata uključuju uredski, stambeni i maloprodajni projekt u starom gradu Rige, također području pod UNESCO-ovom zaštitom, u Ukrajini smo izgradili maloprodajni kompleks Univermag na 45.000 m2, uredski kompleks Millenium na 8.500 m2, poslovni centar Citadel u Dnjepropetrovsku, poslovni centar Dotsky u Almati u Kazahstanu, u Sofiji su to uredski kompleksi Prima poslovni kompleks i Evtim poslovni kompleks.
Koliko planirate investirati u područje Bosanke?
- Plan je uložiti dodatnih 150 milijuna kuna u projekt na Bosanci te razviti reprezentativno naselje koje će postavljati nove standarde u razvoju nekretnina.
Na Investicijskom forumu Dubrovačko – neretvanske županije obrušili ste se na organizatore, župana Nikolu Dobroslavića i njegov tim za prostorno planiranje, javno ste ih prozvali za blokiranje investicija. Je li doista tako teško realizirati investiciju u Hrvatskoj?
- Postaje gotovo nemoguće investirati u Hrvatskoj. Nešto se mora promijeniti. To je početak svih vaših problema. Tek kad investitor nešto kupi, uvjeri se naknadno kako mu je potrebno čekati deset 10 godina za realizaciju projekta. I Hotel Belvedere je primjer toga. Nitko se nije javio na javnu dražbu. Zapitajte se zašto. Mora postojati niz razloga zašto netko pokušava zaustaviti neki projekt. Do sada smo uložili 10 milijuna, a nismo izgradili ništa. Osam godina se trudimo i ulažemo golemi napor i velika financijska ulaganja, a da još nismo zakopali ni jednu jedinu lopatu.
Odbija li ovakva situacija možda i druge investitore?
- Tko će ulagati u Hrvatsku ako zna da će mu trebati toliko vremena za realizaciju i pitanje je hoće li se na kraju uopće moći realizirati investicija. Svi napori koje Hrvatska ulaže kako bi privukla investitore iz EU i Amerike su dobri, ali nisu dovoljni. Mnogo je investitora koji su voljni ulagati u zemlje Europske Unije, kao i u Hrvatsku, naravno. Međutim, ako ne možete napraviti 26 kuća, kako ćete realizirati neki veći projekt?
Tko vam pruža podršku u realizaciji ovog projekta?
- Ministarstvo kulture je dalo odobrenje za ovaj projekt. Županija je kontradiktorna. Da sam ja lokalni stanovnik, bio bih više ljut na lokalne političare nego investitori. Mi se ne moramo vratiti živjeti ovdje. Grad Dubrovnik od prvog dana daje potporu projektu i smjernice željenog razvoja. Projekt snažno podržavaju stanovnici Bosanke, koji su vlasnici 70 posto zemljišta u okviru UPU-a. Također su dali javnu potporu ulagačima jer mnogi od njih trenutno žive u lošim uvjetima, s neadekvatnim cestovnim pristupom naselju i neadekvatnom infrastrukturom. Smatraju kako bi ulaganje u Bosanku značajno poboljšalo i njihovu kvalitetu života. Svoje pozitivno mišljenje dalo je i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja jer se radi o građevinskom zemljištu. Konzervatorski odjel Ministarstva kulture također je dao pozitivno mišljenje, nakon što su ispoštovane njihove smjernice. Pozitivno mišljenje o projektu dale su Hrvatske šume, Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatske vode, HEP, DUZS, HAKOM i MUP.
Sigurno ste u kontaktu s drugim investitorima koji bi željeli ulagati u Hrvatsku. Što im odgovorite ukoliko vas pitaju za savjet?
- Kad god se vratim u Englesku i kada me prijatelji pitaju za savjet gdje bi mogli ulagati svoj novac, nakon svega, savjetujem im Crnu Goru, Tursku, druge zemlje koje su zainteresirane za ulaganje, ali stvarno zainteresirane. Teško je savjetovati ljude da dođu ovdje i ulažu, kada i sami znamo da je ovdje investicijska klima nemoguća. Ova Vlada se trudi to promijeniti, ali ne mogu tako lako promijeniti cijeli sustav. Moraju radikalno promijeniti stvari. Ne mogu dopustiti da lokalna samoupravadominira na ovakav način i ima apsolutnu moć u odlučivanju. Mi imamo problem sa Županomu Splitu kolege imaju problem jer je pet puta mijenjan UPU. Ako ovdje netko jednom investira, neće se lako odlučiti za drugi put.
Razočaravajuće je što strani ulagači nemaju partnere u jedinicama lokalne samouprave. Apsurdno je da oni koji su ilegalno gradili, danas imaju kuće. Oni koji nisu, koji su radili sve po zakonu, oni ih nemaju.
Kako pomiriti činjenicu da je Dubrovnik grad koji je pod zaštitom UNESCO-a, ali isto tako i grad kojem trebaju investicije i razvoj?
Prije dva tjedna predstavnica UNESCO-a je bila ovdje, na edukaciji o prostornom planiranju. I ona je rekla da nije važno što se gradi, nego za koga se gradi, jer najvažnije je da grad živi. Tom mišlju možemo zaključiti da netko zapravo osporava pravo lokalnog stanovništva Bosanke da gradi kuće na svojoj zemlji.
Kakva su vam iskustva sa susjednom Crnom Gorom?
- Investiranje u Crnoj Gori je puno jednostavnije. S vladom je jednostavnije raditi. Percepcija je kako tamo ima više korupcije, ali je činjenica da sustav funkcionira puno bolje.
Na prvi pogled reklo bi se da Hrvatska izgleda kao bolje mjesto za ulaganje, ali je činjenica da je to ipak Crna Gora, kao i Albanija, Makedonija, Turska, Grčka. Velike investicije idu u Srbiju. U 2003. 2004., 2005., 2006. je bio veliki val investicija u Hrvatskoj, a onda je sve zaustavljeno. Zašto? Investitori tih godina nisu realizirali svoje projekte. To je problem. Hrvatska se predstavlja investitorima, kao što je to Vlada napravila nedavno u Londonu, ranije u New Yorku. Ali investitorima je važan rok realizacije. Radije će investirati u Indiji, Turskoj, Poljskoj. Investitorima je važan rok izgradnje i brzi povrat uloženog, a toga ovdje nema! Posao sustava je omogućiti investicije i upravljati njima te izvući od investitora najbolje, a ne omogućiti prihode nekoj maloj interesnoj skupini.
Često ste u Dubrovniku posljednjih godina, koliko traju pripreme za vaš projekt. Prema vašem mišljenju, kakva je budućnost Dubrovnika što se tiče prostornog planiranja?
- Dubrovnik mora rasti. Mora se razvijati. Dubrovnik i Cavtat moraju postati jedna cjelina. Razvoja mora biti. UNESCO je zaštitio gradsku jezgru, ali nije zaustavio razvoj. UNESCO vjeruje u gradove koji će se razvijati, a ne gradove koji će izumirati. Nažalost, postoji veliki državni aparat i prevelika je ovlast birokracije. Središnjoj je vlasti jako teško kontrolirati lokalnu samoupravu, a ona je neovisna od središnjeg sustava. Nadamo se da će se uskoro na temelju vašeg ulaska u EU nešto pokrenuti i da neće investitorima trebati 15 godina da riješe pravne probleme prije realizacije projekta.
Može li netko snositi posljedice zbog svega što se dogodilo?
- Župan Dobroslavić nam je rekao da bi nam Grad trebao nadoknaditi štetu, dakle porezni obveznici. Sugestija Marine Oreb je da bi Grad trebao dati neki drugi komad zemlje gdje ćemo graditi. Ali to je kao da kupite Ferrari, ne smijete ga voziti, ali vam daju Škodu. Ili kao da odete u lokalnu auto kuću i kupite novi BMW, a po plaćanju se vratite i vidite kako nema motor i kotače. I onda vam kažu da ono što vidite u izlogu nije ono što vam daju. To nije važno, nije naš problem. Pitate ga kako ćete doma, on vam odgovori kako to nije njegov problem.
Dakle, Župan želi prebaciti odgovornost na nekog drugog i ne smatra se ni najmanje odgovornim za dvostruko potvrđivanje našeg zemljišta kao građevinskog. Sustav ne funkcionira, idemo na sud. Procesi koji se vode su u tijeku, ali to je zadnji potez.
Smatrate li kako ste zapravo prevareni?
- Takav je osjećaj za strane investitore, kada jednostavno kupite građevinsko zemljište na kojemu vam kasnije ne dozvoljavaju gradnju. Ne možete prodavati građevinsko područje i ne dozvoljavati gradnju. Nismo špekulanti! Nismo kupili parcelu poljoprivrednog zemljišta pa je pokušavali prenamijeniti u građevinsku. Odvjetnici su pregledali cijelu dokumentaciju, kao i svi čelnici, od Dubravke Šuice do Nike Sudarević. Ispitali smo jako dobro što možemo graditi. Vidjeli smo koje su otvorene mogućnosti i koje građevine možemo graditi. Sve smo prilagodili planovima. Nismo željeli graditi nakaradne apartmane koji će užasno izgledati. Svaki korak smo planirali sukladno postojećim planovima. U ponovljenom GUP-U 2007. je ponovno potvrđeno kako je naš teren građevinski. Danas, 2013. godine on stoji neizgrađen.
Koliko vam je vremena trebalo negdje drugo za realizirati slične investicije?
- Projekt koji smo radili u Krakowu smo realizirali u manje od četiri godine. Nikad nismo vidjeli gradonačelnika Krakowa ili bilo koji nadležni ured. Politika ne bi smjela biti uključena u ove procese. Sustav daje političarima moć koju nikad ne bi smjeli imati i koju nigdje u svijetu nemaju. Ako je nešto građevinsko, politika bi trebala biti isključena iz procesa odlučivanja.
Ne možete zaraditi novac ako na jednoj investiciji, poput nas, radite osam godina. Za što je to Hrvatska strateška država? Za gubljenje milijuna jedino. Kroz osam godina nismo ništa postigli. U osam godina što sam ovdje nisam vidio niti jedan drugi završeni projekt. Posao Marine Oreb bi trebao biti da se Grad i Županija razvijaju. Taj bi ured trebao raditi za dobrobit Grada.
U Londonu imamo nešto što se zove sekcija 106. To znači da kroz projekt moramo napraviti nešto što je društveno korisno. U zadnjoj investiciji smo morali dio zemljišta izgraditi po nabavnoj cijeni bez profita, morali smo kupiti autobus. To je bilo za dobrobit zajednice. Tako planiramo i ovdje. Radit ćemo ceste, infrastrukturu, koja će služiti i mještanima Bosanke, a koju sada nemaju.
Koji su vaši sljedeći koraci?
- Nadamo se da će se UPU odobriti i onda ćemo odlučiti što dalje. Teško je uopće razmatrati da bi UPU trebalo ponovno donositi. Svi kažu da žele prave investitore, ali imaju investitore koji su već ovdje i koji su zaglavili u birokraciji. Vlada mora pokazati da su u stanju kontrolirati situaciju.