Kako donosi N1, tekst predloženog zakona sadrži niz stavki koje bi trebale uvesti reda u dosad kaotično regulirano, a dijelom i posve neregulirano područje upravljanja i održavanja stambenih zgrada.

Među tim promjenama je i dodjela OIB-a, odnosno pravnog subjektiviteta stambenim zgradama čime one postaju zajednice suvlasnika. Također, zakon preciznije definira i šire propisuje ovlasti i obveze predstavnika suvlasnika. Predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada Grada Zagreba Zdravko Vladanović, koji je u predloženi zakon "progurao" uvođenje OIB-a za stambene zgrade, kaže kako je stanovanje u višestambenim zgradama vrlo teško upravno područje.

Svaka zgrada sa svojim OIB-om

Vladanović je ranije bio poznat kao jedan od čelnih ljudi desne organizacije Hrvatsko nacionalno etičko sudište.

OIB bi trebao olakšati donošenje odluka u zgradama. "Uvođenje OIB-a u novom tekstu zakona plod je mojih višegodišnjih nastojanja. U pravnoj zajednici vodila se teška borba oko toga i lomila se koplja. Zastupao sam stav da je OIB potreban zbog pravnog subjektiviteta. Mislim da će to uvelike i u bitnome olakšati upravne i sudske postupke, ali i donošenje suvlasničkih odluka", govori Vladanović.

Navodi jedan od niza primjera za koje smatra da opravdavaju uvođenje OIB-a.

Ako jedan od stotinu suvlasnika u nekoj zgradi, koji je potpisao odluku u nekom sudskom postupku, proda stan i odseli recimo u London, on više s tom zgradom nema ni emocionalne, a ni funkcionalne veze. No na sudu ga prati da je i on tužitelj u sudskom postupku (primjerice, protiv suvlasnika koji nije plaćao pričuvu) i pratit će ga troškovi tog postupka, uspjesi i neuspjesi u parnici. Što to njemu treba? No takav je propis. Zato kad dobijemo OIB, on koji se odselio neće više imati tih problema jer će zgrada nastupati kao pravni subjekt, gotovo kao firma", objašnjava naš sugovornik.

"Suvlasničke zajednice prepuštene stihiji"

Upozorava da je suvlasništvo u zgradama u golemoj mjeri zapušteno već više od trideset godina.

"U tranziciji iz društvenog u privatno vlasništvo nije stvorena kritička svijest zbog čega se danas susrećemo s brojnim primjerima izostanka sposobnosti donošenja suvlasničkih odluka. Ništa se u zgradi ne može raditi, ni energetska obnova niti išta drugo, ako suvlasnici nisu spremni donijeti takvu odluku. Zakonodavac 30 godina nije ulazio u to područje prepustivši suvlasničke zajednice na milost i nemilost stihiji u životu stambenih zgrada", napominje.

Iz toga proizlazi da i većinu kupaca stanova ne zanima išta o zgradi u koju useljavaju.

"Njih zanima samo stan, eventualno predvorje, je li ulaz čist i uredan, a ne zanima ih je li, recimo, zgrada opterećena kreditom. Oni samo gledaju stan. Mnogi kad uđu u njega preuređuju ga, ruše armirane zidove, što se ne smije raditi. Možemo kazati da je javnost potpuno nesvjesna stanja u kojemu se nalazi zgradarstvo", naglašava Vladanović.

Neki će plaćati dvostruku pričuvu

Takav način razmišljanja ponajbolje se očituje u odnosu suvlasnika prema pričuvi. Svi bi da je što manja, neki bi da se i ukine. "Takav je trend razmišljanja, a to je potpuno pogrešno", dodaje.

Predloženim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada minimalni iznos zajedničke pričuve vrijednosne površine stana bio bi 0.36 eura po četvornom metru. Oni koji će stan legalno iznajmljivati kao turistički apartman trebali bi plaćati još toliko, dakle dvostruku pričuvu.

Vladanović ističe da će, prema novome zakonu, najveći teret odgovornosti i poslova biti na predstavnicima suvlasnika. "O predstavniku suvlasnika ovisit će, primjerice, hoće li u zgradi biti dizala ili ne. Iako će formalno to ovisiti o suvlasničkoj zajednici, ako on bude gurao to pitanje, onda će ga biti", kaže.