'

Povjesničar Hrvoje Klasić: 'Cijeli svijet je fasciniran partizanima, vrlo malo njih su bili članovi partije, a antifašizam je temelj Europe i Hrvatske'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Goran Mratinović
Predavanje povjesničara Hrvoja Klasića trebalo je biti održano danas u Dubrovniku u organizaciji Udruge antifašista Dubrovnik, a tom prilikom je trebao govoriti o svom autorskom djelu, dokumentarnoj seriji 'Partizani' koja se emitira na Al Jazeeri Balkans, povodom 80. obljetnice oslobođenja Dubrovnika od okupatorske talijanske i njemačke vlasti. No, predavanje je odgođeno zbog više sile. Ipak, Dubrovački dnevnik je u povodu obljetnice kontaktirao Klasića koji je kazao više o ovom dokumentarcu koji se može gledati i na kanalima YouTube i web stranici Al Jazeere Balkans, a koji je privukao veliko zanimanje javnosti. 

Kao što je poznato, Klasić je prethodno obradio temu Nezavisne države Hrvatske koja se emitirala na HTV-u i postigla je iznimnu gledanost. Htio je napraviti svojevrsnu protutežu, što je i logično, napravio je dokumentarac o fašističkoj i ustaškoj vlasti pa je logično bilo obraditi i onu suprotnu stranu. No zanimljivo je kako za 'Partizane' s HTV-a nikada nije dobio povratnu informaciju, pa se ovaj dokumentarac nije nikada prikazao na našem javnom servisu. Umjesto njegovih 'Partizana', prikazan je dokumentarac Gordana Malića 'Partija'. 

"Nakon što smo napravili i pustili 'NDH' s puno muke i natezanja s HTV-om, ispalo je kako je serija bila jako dobro prihvaćena, kako od kritike, tako i od gledatelja. Nekako je bilo logično nastaviti dalje, s tim da vrijedi napomenuti kako sam prije toga radio i devet epizoda dokumentarne serije 'Hrvatsko proljeće'. Htio sam nastaviti dalje i bilo je logično, kad sam već radio Drugi svjetski rat s ustaške, dakle kolaboracionističke strane, napraviti i antifašističku stranu, dakle dokumentarac o partizanima. Slao sam poruke preko ljudi s kojima sam radio 'NDH', no nikakve povratne informacije s HTV-a nije bilo. Kad sam to komunicirao u javnosti u intervjuima, javio mi se direktor Al Jazeere Balkans koji je kazao kako mu se svidio stil kako je napravljen 'NDH' i kako, ako nemam kod koga, mogu raditi taj projekt za njih", kazao je Klasić dodavši kako je došlo do dobre suradnje i kako je rezultiralo dokumentarnom serijom od sedam epizoda.

'DANAŠNJI NARATIV PREMA ANTIFAŠIZMU NIJE DOBAR, NO NIJE BIO NI ONAJ PRIJE 90-IH'

Kazao je kako nije htio raditi leksikon NOB-a niti kronologiju, nego je tematski i fenomenološki ulazio u određene aspekte pokreta otpora, organiziranja vlasti, tko je išao u partizane i zašto... Dokumentarna serija je prilično gledana, riječ je o stotinama tisuća pregleda. Kako kaže, bio je veliki izazov pronaći sugovornike za dokumentarac.

"U Hrvatskoj, u 35 godina, postoji jedan jedini znanstveni rad koji se bavi partizanskim pokretom otpora i sve je manje ljudi koji se znanstveno bave ovom temom i koji mogu suvislo govoriti o ovoj temi i određenim događajima. Dosta smo to morali kompenzirati odlascima u inozemstvo i sugovornicima tj. stručnjacima iz Velike Britanije, Austrije, Italije, Francuske, Rusije... Došli smo do novih otkrića, no kad su me pitali što će to biti novo u dokumentarcu, rekao sam kako će za mlađe od 45 godina sve biti novo, a za starije će biti puno novih detalja i novih interpretacija. O ovome se u posljednje vrijeme ili ne govori uopće ili se govori na jedan isključiv i tendenciozan način", izjavio je Klasić.

Danas se stječe dojam kako se Hrvatska srami svoje antifašističke povijesti, mada je na njoj stvarana, a pojam antifašizma je ugrađen i u njen Ustav, baš kao što je to slučaj i s ostalim europskim zemljama. S druge strane, Europa se time ponosi.

"Odnos prema antifašizmu, antifašističkom pokretu, partizanskom pokretu, u zadnjih 30 godina jest nešto što me motiviralo da se ispravi jedna povijesna nepravda, što ne znači kako se treba vratiti na narativ koji je postojao do 1990. godine, u kojem je sve bilo crno-bijelo tako što su partizani i komunističko vodstvo bili isključivo heroji, bezgrešni idoli kojima se treba klanjati... Apsolutno daleko od toga. Ali sigurno nisu bili jednaki ustašama i četnicima, samo ubijali, pljačkali i sl. U ovoj seriji su obuhvaćeni i partizanski zločini, njihova isključivost, rigidnost, idealiziranost... Međutim, treba sve staviti u kontekst. Komunistička partija je glavni organizator partizanskog otpora, no to nije bio njen monopol koji joj je bio sudbonosan. Svaka stranka u Jugoslaviji je mogla u tom trenutku pokrenuti taj pokret otpora, ali nije. Pokrenula ga je Komunistička partija, to je činjenica. To što se s komunizmom događalo 50-ih ili 60-ih ili 80-ih je potpuno druga priča, ali te stvari se ne bi smjele miješati. Naime, manjina i to velika manjina među partizanima su bili komunisti, većinom su to bili ljudi koji nikada nisu imali člansku iskaznicu, niti će je imati kasnije, mnogi su bili vjernici. Htio sam ispraviti te stvari", izjavio je Klasić.

I VELIKI ANTIKOMUNISTI PRIZNALI PARTIZANE KAO SVOJE SAVEZNIKE

Dodaje kako takav antifašistički oslobodilački pokret otpora u Europi nigdje drugdje postojao.

"Veći narodi, države i nacije bi dali sve na svijetu da su imali nešto takvo. Pogledajte kako su izgledali takvi pokreti u Francuskoj, u Čehoslovačkoj, u Mađarskoj, Bugarskoj, Italiji, da ne spominjem Njemačku... U jednoj Jugoslaviji je šačica ljudi organizirala pokret otpora koji na kraju broji 700 tisuća ljudi u svojim borbenim jedinicama i koji je zadavao velike muke Nijemcima i Talijanima. Mi smo cijeli rat i kraj rata dočekali na pobjedničkoj strani. I oni veliki antikomunisti poput Roosevelta i Churchilla su priznavali partizane kao svoje saveznike. Dakle, ako su ti ljudi, koji su monarhisti, kapitalisti, antikomunisti priznavali partizanski pokret kao nešto čime se treba ponositi, nevjerojatno je kako ne radimo mi, čiji su djedovi to bili", kazao je Klasić.


Uz partizanski pokret vezuje se petokraka. No, pod petokrakom je 90-ih izvršena agresija na Hrvatsku. Klasić smatra kako je partizanski pokret demoniziran i zbog toga, no objašnjava kako je takvo što pogrešno.

"Veliki problem suočavanja Hrvatske s prošlošću jest taj što, umjesto da proučavamo 20. stoljeće kako bismo shvatili što nam se događalo 90-ih, mi kroz 90-e procjenjujemo cijelo 20. stoljeće. Onda dolazimo do toga da Hrvatska 1990. želi izaći iz Jugoslavije i po tome nikada prije Jugoslavija nije bila dobra. Ili Hrvatska želi demokratizaciju pa onda komunizam nikada nije bio dobar. Hrvatsku 90-ih bombardiraju jedinice JNA koja je sljedbenik partizanskog pokreta, pa drugim riječima, ne valja JNA i onda ne mogu valjati ni partizani. Sve smo retrogradno počeli procjenjivati iz perspektive 90-ih godina, a to je pogreška. No, moram naglasiti jednu činjenicu koja se dogodila ovdje i nigdje u Europi, a to je da se 90-ih godina iz dijaspore tj. političke emigracije vraćaju i oni koji su doista '40-ih godina doprinosili postojanju NDH, njihovi rođaci, unuci, koji su od tih 40-ih pa naovamo njegovali potpuno drugačiji narativ. Za njih je rat počeo s Bleiburgom i žrtvom umjesto da je počeo s rasnim zakonima, Jasenovcem i masovnim zločinima. To je veliki problem. Kad pogledate 1991. godinu, oni u javnost izlaze s tezama koje stvaranje te Hrvatske uspoređuju s NDH. Dakle, Hrvatska želi biti nezavisna, želi van iz Jugoslavije, a problem stvaraju Srbi. Oni to pogrešno uspoređuju s 1941. godinom - htjeli smo iz Jugoslavije, nismo htjeli komunizam, htjeli smo nezavisnost i problem su stvarali Srbi. Na taj način se počelo povezivati '41. i '91.. Pa svi oni koji su bili istaknuti u NDH odjednom postaju dobri mladići i patrioti, bez obzira na to što su bili sluge Hitlera i Mussolinija i bez obzira na to što su uvodili rasne zakone i ubijali ljude na temelju nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti", kazao je Klasić. Smatra kako je pogrešno izjednačavati situaciju Hrvatske iz 90-ih i onu iz 40-ih.

"Mi u Hrvatskom ustavu deklarativno imamo kako država počinje na antifašističkim vrijednostima. Čak se spominje i ZAVNOH, kao i ustav iz komunističkog perioda. No, to je teorija, a u praksi smo 90-ih podigli u zrak preko tri tisuće spomenika posvećenih antifašističkom pokretu, preimenovali smo ulice naših heroja koji su kao tinejdžeri poginuli u Drugom svjetskom ratu u ulice nazvane po ustaškim dužnosnicima i onih koji su sudjelovali u aparatu ustaških vlasti. Dakle, teorija i praksa u našem slučaju ne idu ruku pod ruku", izjavio je.

Danas stasaju neka nova djeca, neopterećena ideološkim razlikama koje su u Hrvatskoj značajne, no Klasić kaže kako su ovi dokumentarci namijenjeni i njima.

"Starije gledatelje zanimaju brigade, divizije, odredi... Mene to ne zanima, barem ne tako, nego sam htio analizirati zašto se pokretu pridružuju žene, zašto Hrvati koji to ne moraju, što se događa na oslobođenim teritorijima... Mlade danas jako malo toga zanima. A onda, nije važno samo je li ih zanima, nego i kako oni prate informacije. Danas su one brze, kratke, svaka dužna forma, poput dokumentarnog filma, njima nije interesantna. Mnogi mladi ljudi su pohvalili taj projekt. U tom smislu serija nije rađena za stariju generaciju jer nije bio cilj to obraditi kroz prizmu vojne povijesti", kazao je Klasić.

'HRVATSKI BRANITELJI SU SLIČNIJI PARTIZANIMA NEGO USTAŠAMA' 

Naposljetku, pitamo ga kako njegovi studenti doživljavaju partizanski pokret.

"Volio bih da cijene partizane, a ne ustaše, ne samo zbog toga što su partizani bili na pravoj strani, a ustaše na pogrešnoj, nego i jer su bili hrabri. Borili su se goloruki, hrvatske branitelje 90-ih bih prije približio partizanima nego ustašama. Ustaše su se borile jer su bili na strani Hitlera i Mussolinija, kad uzmete najveće bitke na ovom području, vidjet ćete kako te bitke ne vodi ustaška vojska nego Nijemci. Jer su ustaše bile nesposobne. Kao da Nijemci ne bi radije povukli svoje divizije na istočni front ili negdje drugdje da su mogli. No, morali su ovdje voditi glavnu riječ. Moja poruka je da mladi trebaju naučiti kritički promišljati, što je teško jer danas niti su škole ni udžbenici ni znanost jedini 'influenceri' u životima mladih, nego društvene mreže. Možda je i manji problem je li netko misli je li nešto iz prošlosti ispravno i pogrešno, veći je problem ne znati kritički promišljati pa onda smatrati kako recimo migrante, homoseksualce ili neke treće manjine treba zatvarati u logore, tući ih i maltretirati i sl.", kazao je Klasić.

Partizanski pokret je završio davno pa pitamo koje su to boljke današnjeg društva protiv kojih se treba boriti i postoji li potreba za antifašizmom kad su fašistički sustavi iza nas.

"Često me pitaju postoji li danas fašizam i ima li stoga potrebe za antifašizmom. Ne moramo robovati definicijama, treba reagirati na nepravdu. Nepravda je '30-ih bila jednog tipa, danas su izazovi drugog tipa. I danas postoji ta mržnja koja je utemeljena isključivo na nacionalnom, rasnom, vjerskom principu, to je konstanta protiv koje se treba boriti. Zvali se vi antifašistom ili dobrim čovjekom, mislim kako to treba biti poruka, kako se protiv te vrste mržnje uvijek treba boriti, a partizani su ti koji su pokazali da uvijek postoji alternativa. Čak i kad ste u manjini, kad protiv sebe imate najveću vojnu silu, trebate se boriti. David može pobijediti Golijata. To je i poruka mladima - čak i ako protiv sebe imaju veće, moćnije, bogatije, to ne mora ništa značiti", zaključuje Klasić.

IBM

Popularni Članci