Posljedica velikih količina saharske prašine u atmosferi je zamućenje neba, ponegdje narančaste i žućkaste nijanse. Moguće je i suho taloženje čestica pijeska zbog njihove težine na površinama u vrlo malim količinama, a češće je mokro taloženje uz kišu. Takve se situacije inače najčešće javljaju krajem zime i u proljeće kad se ciklonalni vrtlozi formiraju ili pojačaju iznad obala sjeverne Afrike ili blizu njih te u situacijama dubokih ciklona uz zapadne obale Europe, a zajedničko je to što prevladava izraženo južno strujanje iznad našeg dijela Sredozemlja.

Sitne čestice prašine i saharskog pijeska podižu se s tla zbog lokalnog vjetra, ali se te čestice u izraženim visinskim južnim strujanjima prenose kroz atmosferu prema sjeveru. Inače, blatna kiša nije opasna vremenska pojava te se u pravilu ne izdaju posebna meteorološka upozorenja, a često njezinu pojavu ne sadrži ni opća vremenska prognoza. Najčešće se spominje kao meteorološka zanimljivost.