HRVATICA OTKRILA JEDINSTVENU METODU 'Gluhe osobe učim svirati violinu, jer glazba mora biti dostupna svakome'
Proteklog vikenda u Dubrovniku smo gledali jedinstveni svjetski fenomen - koncert dvaju gluhih violinistica. Dvije sestre Ivana Feljan i Đurđica Šakić, koje su gluhe od rođenja, u Uvali Lapad su izvodile božićne pjesme. Violinu su vježbale tek oko godinu dana, a zvuče sjajno. Pitate se kako je moguće da su gluhe osobe u tako kratko vremena naučile svirati? Odgovor leži u Renati Novoselec, osobi koja je prva na svijetu osmislila metodu učenja sviranja za gluhe osobe.
Renata je akademska glazbenica. Nakon što je diplomirala violinu deset godina je proučavala na koji bi način mogla učiti svirati gluhe osobe.
-Uvijek me interesiralo dublje istraživanje glazbe, još dok sam bila mala. Velika je nepravda što djeca koja nisu imala vrhunski sluh, a vole glazbu, nisu upisivala muzičku školu, jer je netko procijenio da nemaju dovoljno talenta. Što tek onda reći za gluhe osobe? Ne bi smio postojati elitizam u glazbi. Sve me to ponukalo da krenem dublje u istraživanje i to me dovelo do ove metode. Dug je i iscrpljujući put to bio, morala sam žrtvovati i svoje bavljenje umjetnošću, ali mislim da se isplatilo – priča nam nasmijana Renata.
Vi hoćete reći da se glazbom mogu baviti čak i oni koji nemaju dobar sluh, ali je važno da ju vole?
-Naravno da se mogu baviti. Sluh se razvija, kako se vježba postaje se sve bolji. Naravno da je netko u početku talentiraniji, ali to ne znači ništa. Važan je trud i rad i naravno ljubav prema glazbi. Ove godine će po prvi put gluhi učiti gluhe svirati, mislim da sam vam s tim sve rekla.
Metodu je Renata prvi put predstavila u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj. Dio učiteljica bio je skeptičan i nije vjerovao da bi gluhi štićenici mogli svirati. Odabrano je nasumice desetoro gluhe djece i oni su nakon samo mjesec dana vježbe svirali pred 500 ljudi na školskoj priredbi, gdje su među ostalim, izveli slavnu Odu radosti.
-Bilo mi je izuzetno drago što je metoda radila, ali još draže mi je bilo vidjeti nasmijana lica djece. Njihov ponos, sreću, pune samopouzdanja. Znači djeca kojima je do tada u životu bilo neprekidno govoreno ti to ne možeš, odsvirala su koncert. To je ta čarolija koju ova metoda omogućuje – titra Renati osmijeh dok se prisjeća početaka.
Renata Novoselec i Iva Šalamon Reškovac
Osim gluhih, Renata uči svirati i djecu s drugim teškoćama iz različitih spektara, odnosno provodi glazbenu terapiju kako bi im se poboljšalo ukupno psihofizičko stanje. Hrvatska nije još uvijek svjesna da je Renata Novoselec pronašla novi put u glazbi, te je otkrila potpuno nepoznata područja kao prva u svijetu. Nigdje ne postoji ništa slično. Pitamo je da nam kaže nešto više o samoj metodi.
-Deset godina sam radila na njoj, a evo četiri godine je u realizaciji. Ne mogu vam otkriti čitavu metodu, jer je to još uvijek tajna. Uglavnom, violina se osjeća kroz vibraciju na ključnoj kosti. Gluhe osobe to puno bolje osjećaju, nego ljudi koji čuju. Svaka nota ima svoju vibraciju, a tijelo osjeća te valove. Kada je svijet čuo za moju metodu, institucije iz Švicarske i Kine nudile su mi odlične uvjete da ju odem tamo dodatno razvijati. Ali shvatila sam da ako odem, da će Hrvatska izgubiti dio priče, ali i ja ću izgubiti svoj identitet. Bilo me i malo strah da cijela priča ne ode putem nekakve komercijalizacije – kaže i dodaje kako nema straha da metoda i bez nje neće zaživjeti, jer već uči gluhe osobe da ju nastave širiti kao učitelji.
Riječ je zaista o nevjerojatnoj inovaciji, jer prije Renate o ovome nije bilo nikakve literature, niti je ijedan znanstvenik nešto slično proučavao.
-Ja se cijeli život osjećam nekako naopačke kao Antun Tun, zato sam valjda i došla do ove metode – smije se Renata koja i inače živi nekonvencionalno. U stanu ima brojne mačke.
Deset gluhih osoba spremno je za nastupe, a tridesetak intenzivno vježba. Izvode razne programe ovisno o događajima, od božićnih pjesama, klasične izvedbi, pa sve do rock skladbi poput Nirvane. Posebno je dirljiv bio koncert u Stockholmu pred stotinjak diplomata iz raznih krajeva svijeta, a također je bilo emotivno u Muzeju Mimara kada su brojni iz publike plakali. Nekoliko puta nastupali su i s grupom Detour. Poznati violinist Julian Rachlin, koji je često nastupao i u Dubrovniku, ambasador je čitave ove priče.
-Kada je prvi put čuo za metodu Rachlin nije mogao vjerovati. Rekao mi je da je njemu izazov raditi s talentiranim glazbenicima, a ti podučavaš ljude koji ne čuju. Bio je strašno ushićen i oduševljen, pa je sad naš ambasador dobre volje u širenju ovog projekta. Također, poznati japanski dirigent Kazushi Ono će dovesti u Hrvatsku Japance s poteškoćama kako bi učili svirati. Oduševljeni su i u Italiji, kolijevci violine, i spremni su na suradnju. U muzeju Stradivarija u Cremoni imaju odjel za slijepe, ali ne i za gluhe, jer kao što će njima priča o glazbi, pa su stoga bili iznenađeni cijelom pričom. U Americi, točnije Goethe institutu također žele s nama suradnju, čitav projekt raste i širi se – zaključuje Renata dodajući da moraju točno vidjeti na koji način će se dalje razvijati.
Ne bi željela da se priča vrti oko novaca. Želi da gluhim i drugim osobama s poteškoćama ova metoda bude uvijek dostupna. Te osobe su u pravilu slabijeg imovinskog statusa, jer često ne rade, a njihove obitelji skrbe o njima, pa ni one nemaju neke velike prihode. Cilj je u Zagrebu osnovati Institut za gluhe osobe, koji bi bio njihov kulturni centar, ali i ne samo za njih, već i za sve druge osobe s raznim poteškoćama.
Bez obzira na sjajne planove, još uvijek pokušavaju doći do stalnih financija koje bi im omogućile normalan razvoj. Iva Šalamon Reškovac, vlasnica booking agencije Art Hill se brine oko logistike i organizacije, ali i pronalaska financija kaže kako se sada krpe na svakojake načine.
-RTL nam je puno pomogao, kao i brojni pojedinci koji su nam poklanjali violine ili na neki drugi način nam pomogli. Jedna poznata glazbenica iz Dubrovnika (ne želi se eksponirati) također je donirala svoju violinu. Europski fondovi bi sigurno dali novac za ovaj projekt, ali moramo doći na razinu da budemo samoodrživi. Sad se financiramo kroz sponzorstva i donacije što još uvijek nije samoodrživo. Osim toga, financiramo se i od nastupa. Uspijemo pokriti tekuće troškove, a onda opet malo tapkamo. Jedna bolja violina dođe oko 25 tisuća kuna – kaže Iva i ističe da moraju pronaći dobar model financiranja. Ona i mnoge svoje klijente za koje radi organizaciju koncerata 'žica' sredstva za gluhe violiniste.
Završavamo razgovor, jer uskoro počinje nastup sestara. Topli ton njihovih violina miluje srca slušatelja. Dio njih uopće ne zna da je riječ o gluhim osobama. Eto koliko je ova priča velika.
Maro Marušić