Ljubav prema umjetnosti je prevagnula jer je umjetnost, kaže ovaj samouki slikar, ono što ga ispunjava i čini sretnim. Iako nema dovoljno sredstava, svakodnevno stvara, slika, a njegov Art studio pršti toplinom, mada nije ni skupocjen ni luksuzan.

Na zidovima se mogu vidjeti izložene brojne slike, od kojih je najčešći motiv sveti Vlaho, nakon čega se mogu vidjeti izloženi i drugi simboli grada kao što su Minčeta, Bokar ili grb Dubrovačke Republike. „Čitav život sam ovdje, odrastao sam u Karmenu, moji roditelji čitav život ovdje žive i za Dubrovnik me vežu brojne uspomene“, nostalgično će Obradović. Međutim, od svih radova njemu najmilija je slika koja nosi naziv „Ezoterija“. „Ona ima svoje dublje značenje, opisuje stanje psihe, trenutak kad neke snažne emocije izbaciš iz sebe na papir“, objašnjava umjetnik.

Novaca nema kako bi ostvari sve što bi htio. „Danas uglavnom uspijevaju ljudi koji imaju akademije, mada ja osobno znam mnogo njih koji i bez škola slikaju bolje nego netko s akademijom“, kaže Obradović te dodaje kako škola nije mjera nečijeg talenta. U njegovom radu najviše mu pomažu obitelj i prijatelji. Osobito ističe udrugu „Lukjernica“ na čelu s Jadrankom Vlatko, te se nada kako će zajedno organizirati izložbu njegovih slika nakon Feste Svetog Vlaha.

Prvu svoju izložbu održao je kao srednjoškolac u dubrovačkoj gimnaziji, dva puta je izlagao u Kazalištu Marina Držića, te jednom u dvorani Ivana Pavla II. Kaže kako ljudi prepoznaju njegov rad. Tu su svoje prste imale i prednosti interneta, pa je na Facebooku mnogo ljudi iz cijelog svijeta pohvalilo njegov umjetnički dar. „Teško je biti umjetnik, pa se mi umjetnici često sastajemo na Facebook stranicama i međusobno podržavamo“, kaže Obradović te dodaje kako ga je prijatelj, inače fotograf iz Rusije, zamolio da mu pomogne održati izložbu u gradu, na čemu vrijedno radi.

Iako uglavnom koristi motive Dubrovnika, kaže kako je svestran i kako mu gotovo sve može biti inspiracija. „Boca, jabuka, sve što vidim može mi biti inspiracija za umjetnički rad“, tvrdi umjetnik. Osim toga, koristi i sve slikarske tehnike, a u posljednje vrijeme osobito koristi akriliku. Svoj talent pokazuje još od vrtića, a pohađao je i tečaj crtanja na svili u organizaciji udruge „Deša“. Od poznatijih Dubrovčana, njegove radove iznimno cijene Ljiljana Konjevod Perumal i Josip Pino Trossman.

A kad se govori o gradu kojeg toliko voli, Obradović je razočaran. „Sve je naopako, cijeli grad je naopak“, negoduje ovaj umjetnik. Dodaje kako je zaljubljenik u umjetnost, te pokušava pronaći način da svoj talent proširi i izvan studija, jer kako on kaže, ne traži novac, traži samo podršku. Ljudi s posebnim darom kao što je gospar Lukša Obradović nemaju mnogo prostora za uspjeh. Što je zapravo iznimno tužno, jer on je svome gradu poklonio svu svoju ljubav i pretočio ju u umjetnička djela, no što je grad njemu dao za uzvrat?