Uz dubrovačkog đakona, sveti red đakonata primila su još trojica kandidata: Alex van den Hende iz Nizozemske, Ottó Márton i Sándor Simon iz mađarskog govornog područja Transilvanije (Rumunjska), a za svećenika je zaređen Pascal Klose iz Njemačke. Svi su protekle godine zajedno proveli u duhovnoj formaciji u njemačko-mađarskom Papinskom zavodu Germanicum et hungaricum de Urbe u Rimu.

Na početku homilije mons. Kovács istaknuo je kako se više ne sjeća propovijedi koju je imao priliku slušati na svom đakonskom ređenju, ali itekako pamti osjećaje koji su ga tad ispunjali. Svih je podsjetio, a osobito đakona koji se imao zarediti za svećenika, kako je ‘svećenik drugi Krist’ te je utoliko manje važno što govorimo i činimo, već ono što jesmo. Sve ono izvanjsko ostaju tek geste i prazni govor ako Krist ne prebiva u njima, naglasio je. Budućem je svećeniku poručio da sve prepusti Bogu, dopusti Duhu Svetome da ponese njegove slabosti te će tako svijet prepoznati u njemu Krista.

Nadalje se obratio ređenicima za đakone ističući kako nije teško definirati zadatke koje đakon treba i može obavljati. Ipak, ključno je pitati se što je u njima specifično, koja je karizma đakonske službe. Pozvao se na riječi pape Franje koji vjernike potiče da đakone ne promatraju kao pola laike, pola svećenike, niti kao poveznicu vjernika i svećenstva. Ono specifično za đakone jest služenje. Svijet i kultura u kojoj danas živimo postaju sve usmjereniji na to da sve oko nas služi nama samima, a papa naglašava kako su đakoni milosni dar Duha koji nam pokazuje da je ispravni životni put služenje.

Za kraj, mons. Kovács je svima, i ređenicima, i okupljenim vjernicima poručio da se ne zadovolje ničim manjim od Boga samog. Zazvao je na njih Božji blagoslov kako bi ih On osnažio da svoje dužnosti obavljaju poput Krista koji „nije došao da bude služen, nego da služi“ (Mt 20, 28). Milošću Božjom to je moguće, zaključio je.

Euharistijskom slavlju s obredom ređenja, dan ranije je prethodila svečana večernja molitva časoslova u crkvi svetog Petra Kanizija u Zavodu Germanicum et hungaricum na kojoj su kandidati za primanje svetog reda đakonata, uključujući bogoslova Tošića, položili ispovijest vjere i izjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio đakonskog ređenja.

Iz Dubrovnika je na ređenje došlo preko stotinu hodočasnika. Uz ređenikovu obitelj stigla su dva autobusa hodočasnika, od kojih su jedni putovali brodom preko Splita i Ancone, a drugi zrakoplovom iz Dubrovnika. Duhovno vodstvo su im bili župnik u Zatonu i Orašcu p. Dariusz Nowak te fr. Stipe Jurič iz samostanske zajednice otaca dominikanaca u Gradu, te  don Mario Karadakić iz Zadarske nadbiskupije i don Ante Vrhovac iz Vrhbosanske nadbiskupije. Bilo je i hodočasnika koji su u Rim stigli u vlastitom aranžmanu. Uz rodbinu i prijatelje, velik broj onih koji su došli na ređenje dio su zajednice koja se okuplja oko Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa iz koje je đakon Tošić potekao.

Na slavlju ređenja sudjelovali su i brojni svećenici Dubrovačke biskupije: generalni vikar mons. Ivica Pervan, pročelnik Vijeća za život i obitelj don Marinko Šljivić, pročelnik Vijeća za mlade don Petar Markić, župnik vikar katedralne župe don Ivan Galjuf, župnik u Veloj Luci don Hrvoje Katušić, župnik u Smokvici i Čari don Ivo Markić te biskupijski ekonom đakon don Tomislav Sikavica.

Dan nakon ređenja, u Zavodu je slavljena misa zahvalnica sa svim hodočasnicima na hrvatskome jeziku. Misu je predslavio don Domagoj Markić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije na studiju u Rimu. A u narednim su danima hodočasnici slavili i mise u papinskim bazilikama sv. Petra i sv. Marije Velike, u kojoj je i novozaređeni đakon Tošić održao svoju prvu propovijed. Centralna misao svih ovih slavlja svakako je sadržana u natpisu poviše oltara u Crkvi sv. Ignacija, a koji glasi Ego vobis Romae propitius ero – Bit ću vam u Rimu milostiv.

Podsjetimo, don Mario Tošić rođen je u Dubrovniku jubilarne 2000. godine, od oca Marina i majke Suzane r. Mladošić. Kršten je u župi sv. Andrije, a potvrdu je primio u svojoj župi sv. Mihajla na Lapadu. Pohađao je Osnovnu školu Marina Držića i Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Budući da gravitira Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa do odlaska u sjemenište u Splitu 2015. godine bio je aktivni član zajednice koja se okuplja oko Svetišta koje vode kapucini.

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji don Frane Bulića i formacije u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, 2019. godine upisao je filozofsko-teološki studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, dok je formaciju nastavio u Centralnom bogoslovnom sjemeništu.

Odlukom tadašnjeg dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića, 2021. godine nastavio je svoj studij na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, dok je njegov odgoj povjeren Papinskom zavodu Germanicum-Hungaricum. Među kandidate za primanje svetih redova na naslov Dubrovačke biskupije primljen je 19. studenog 2022., a službu lektorata primio je 20. studenog iste godine. Službu akolitata primio je 26. studenog 2023. godine.

Završni rad s područja teologije napisao je 2024. godine s temom „Prigrljivanje transkonekcije kako način ublažavanja napetosti u temelju migrantske krize” („Abbracciare la transconnessione per allentare la tensione in fondo alla crisi migratoria”) kod prof. Gaie De Vecchi, stoji na stranicama Dubrovačke biskupije.

Snimka ređenja može se pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=JMP_C0qJNvE.