Petnaest minuta prije mise franjevci su dočekali dominikance te su u procesiji članovi ovih dvaju prosjačkih redova došli do oltara gdje su otpjevali tradicionalni himan “Apostolski Dominiče i serafski Franjo”, sjećajući se tako povijesnog susreta svojih utemeljitelja i potvrđujući prijateljstvo među redovima.

Predvoditelj slavlja Bukvić je u propovijedi istaknuo neke aspekte života sv. Franje rekavši kako je on u mladosti bio trgovac, sin trgovca, trubadur koji je volio veselje i pjesmu te vitez. Govoreći o Franjinom obraćenju kazao je kako je obraćenje proces te kako ga osoba ne može sama proizvesti. “Odlučimo se obratiti, pa se onda dajemo na akciju, na vanjsku strogoću, na obavljanje pobožnih vježbi i molitava, a u mišljenjima ostajemo isti, stari ljudi ili se još i pogoršavamo”, primijetio je propovjednik te naglasio kako je obraćenje Božji zahvat u život čovjeka.

Kad se Franjo počeo mijenjati, njegovi to nisu mogli razumjeti kao obraćenje, nego kao ludost. Ono što je Franjo činio u svom procesu obraćenja je u osobnoj molitvi slušanje Isusa s križa i iz Evanđelja. Propovjednik je istaknuo kako je svojim obraćenjem sv. Franjo promijenio i svoj društveni status odnosno stalež. “On više nije trgovac, ni trubadur ni vitez. Bolje kazano, on sve to ostaje, ali sada postaje Božji trgovac, Božji trubadur i Božji vitez”. Zadržao je sve najbolje osobine trgovca, trubadura i viteza, nije vršio nasilje nad svojom naravi u toj promijeni jer milost uvijek pretpostavlja narav. Propovjednik je zatim slikovito objasnio te osobina u Franjinom životu prije i poslije obraćenja.

Franjo je pravi zaljubljenik u evanđelje i evanđeoski čovjek. Božju riječ je uzimao s velikom ljubavlju te je iz nje crpio snagu za život, kazao je prior Bukvić te poručio: “Svi mi koji danas slavimo blagdan, ovdje sada svetkovinu, sv. Franje, trebamo od njega naučiti kako se ljubi Bog i kako treba ljubiti Isusa Krista.”

Gvardijan samostana fra Josip Sopta je zahvalio svima na dolasku te spomenuo kako franjevci ove godine obilježavaju osamsto godina od kada je sv. Franjo Asiški na brdu La Verna primio stigme te dodao kako dogodine slave osamsto godina Franjine Pjesme stvorova. Dominikanci sljedeće godine slave obljetnicu dovršetka gradnje njihovog samostana u Dubrovniku. “U ovim teškim vremenima kada čujemo zvuke ratova, umiranja, katastrofa – sve nas to dira kao ljude – onda nas liječi zajednička molitva i pjesma… Neka nas ovaj lijepi dan i spomen i molitva utvrde u vjeri da će dobro pobijediti, da će u ljudima pobijediti, a mi ćemo zacijelo morati pomoći onima koji su stradali”, zaključio je.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Male braće.

Vjernici su se za blagdan utemeljitelja franjevaca pripravljali trodnevnicom. Svake večeri molila se krunica i litanije te slavila misa, a posljednjeg dana nakon mise molio se Obred preminuća sv. Frane.

Uz domaćine na proslavi su sudjelovali franjevci i dominikanci iz drugih samostana, a pridružili su im se isusovci i dijecezanski svećenici sa župnikom don Marinom Lučićem, redovnice iz više redovničkih zajednica, članovi Franjevačkog svjetovnog reda i drugi vjernici, piše Angelina Tadić na stranicama Dubrovačke biskupije.