O POREZU NA NEKRETNINE Vlahušić: "Što danas mi građani Dubrovnika osim vlasništva u stanovima i kućama imamo?"
Prenosimo ga u cijelosti:
"Današnji istup Mata Frankovića u hrvatskome Saboru kojim je tražio zamrzavanje izdavanja dozvola za turistički najam, nastavak je niza istupa, protiv građana Dubrovnika koji na svojoj imovini i svojim radom zarađuju kruh za sebe, te obilno pune gradski i državni proračun.
Ljudi je li ovo moguće? rekao je davno sportski komentator. Polovica građana Dubrovnika direktno živi od iznajmljivanja svoje imovine: soba, stanova , apartmana, kuća turistima. Druga polovica ima direktne koristi: ugostiteljski radnici, trgovci, vozači Libertasa i taxi vozila, spremačice, zabavljači, kulturni djelatnici. Desetak tisuća zaposlenika koji pružaju različite usluge gostima koji su u Dubrovnik došli i odsjeli u privatnom smještaju. Svi koji dobivaju jedan euro iz gradskoga ili državnoga proračuna također su indirektni korisnici dubrovačkoga privatnoga smještaja.
Do danas je u gradu Dubrovniku ostvareno 3.6 milijuna noćenja, od čega je u hotelima ostvareno 1.7 milijuna noćenja, u privatnom smještaju 1.8 milijuna noćenja ili sto tisuća noćenja više nego u hotelima.
U rujnu mjesecu prosječno je u Dubrovniku ostvareno dvadeset tisuća noćenja, od čega su polovica gosti u privatnom smještaju, svaki dan deset tisuća gostiju, a deset tisuća u hotelima.
Kako bi grad Dubrovnik izgledao da nema privatnoga smještaja, tko bi hranio grad? Tko bi punio gradski proračun, kupovao Dubrovnik Pass, plaćao ulaznicu za zidine i muzeje? Davao subvencije podstanarima, umirovljenicima, gradio ceste, škole, domove umirovljenika?
Kada Mato Franković nije uspio smanjiti privatni smještaj u Dubrovniku za pet tisuća postelja, zabraniti iznajmljivanje soba i stanova u povijesnoj jezgri, te višestambenim zgradama, mijenja taktiku. Protivnik ostaje isti, građani Dubrovnika s imovinom u nekretninama, ali se taktika mijenja.
Dubrovnik je kroz svoju povijest od stoljeća sedmoga bio bogati grad jer je znao da bez svoga vlasništva nema ni Slobode. Što danas mi građani Dubrovnika osim vlasništva u stanovima, kućama imamo? Hoteli su davno u stranome vlasništvu, Dubrovačka banka, ATLAS i druge turističke agencije. Nestao je veliki GP Dubrovnik, nestala je Dubrovkinja, DTS, Radeljević, TUP, Dubravka. Zadnjih par mjeseci izgubili smo i Atlantsku plovidbu koju su kupili Zadrani, kao i PEMA kojega su kupili Poljaci.
Mato Franković kaže da će građani Dubrovnika plaćati najveći porez na nekretnine u Hrvatskoj. Zašto bi građani Dubrovnika plaćali najveći porez na nekretnine u Hrvatskoj, ako je to isključivo u domeni gradonačelnika i Gradskoga vijeća? Jer nema para u gradskome proračunu ili zato što se želi provesti zabrana privatnoga smještaja u Dubrovniku, te kazniti građane koji pošteno rade, zarađujući za svoje obitelji, grad i državu. Ne zapošljavaju strane radnike, plaćaju sve obaveze na vrijeme, školuju djecu, brinu o obitelji.
Samo ove godine uplatit će se 30 milijuna eura od „ lex Vlahušić“ prihoda uvedenih pred petnaest godina koje u cijelosti plaćaju turisti, a ne građani Dubrovnika. Jedini smo grad u Hrvatskoj i Europi čiju trećinu gradskoga proračune pune direktno turisti, od kojih je polovica smještena kod dubrovačkih obitelji u privatnome smještaju.
Kada bi se pitalo Mata Frankovića deset tisuća soba i stanova u vlasništvu građana Dubrovnika ostalo bi prazno. Njihovi vlasnici živjeli bi od malih mirovina i plaća koje bi im davali vlasnici kapitala, dok bi dubrovačka djeca otišla raditi u Irsku, Njemačku, Ameriku ili Australiju."