Uredba koja je stupila na snagu prvog dana ove godine pokolebala je dio prijevoznika na koje se ovakva uredba tek posredno odnosi. Vlahušić je odlučio da će naknada za velike autobuse s preko 30 mjesta iznositi 750 kuna, za srednje autobuse od 9 do 30 mjesta 400 kuna te za male kombije s 8 plus jednim mjestom 200 kuna. Naknada se plaća za svako pojedino vozilo koje preko Ilijine glavice ulazi u povijesnu jezgru Dubrovnika, a navedene će se cijene primjenjivati od 1. ožujka do 30. studenoga 2013. Prometovanje turističkih autobusa u siječnju, veljači i prosincu neće se naplaćivati.

Naplata će se od Uskrsa početi obavljati uz videoidentifikaciju ili sustavom ENC-a, odnosno elektroničkom naplatom cestarine, a dok su do sada naplatu vršili djelatnici Sanitata.

Premala zarada

Time bi se napunio gradski proračun, povećala kvaliteta turističke usluge i smanjile prometne gužve na Pilama.

"Grad premalo zarađuje od autobusa koji dovode goste do Pila, pa smo tome odlučili stati nakraj i tako financijski riješiti najmanje izgradnju tunela ispod Grada kojim će se dugoročno riješiti prometni kolaps.Jer, na prvome mjestu su nam građani Dubrovnika te stacionirani gosti, a tek potom izletnici s kruzera", ustvrdio je nedavno gradonačelnik Andro Vlahušić.

No, sama je najava promjene uvjeta uzbunila agencije koji su pronašli računicu profitabilnog prijevoza putnika s kruzera u Gružu do ulaza u Grad na Pilama uz vinjete. U Gružu su, naime, često u istom danu po tri megakruzera s ukupno deset tisuća putnika za prijevoz kojih autobusi odrade 200 dolazaka na Pile u obilazak gradske jezgre.

Voditeljica razvoja  turističke agencije “Gulliver” koja je u vlasništvu njemačkog turoperatora “TUI-a” te Agrokora, Anisa Borojević ističe:
- Naravno, nismo sretni s ovakvom odlukom. No, legalisti smo i poštovat ćemo je. Ipak, nadamo se da će se o ovoj temi dodatno razmisliti kako bi se pronašlo razumno rješenje ili barem ono koje ce biti povoljno za dubrovačke agencije.

Sami sebi godinama uskakali u usta

Sam problem vezan za iskrcaj putnika na Pilama se vezuje za megakruzere, a poradi činjenice da je masovni turizam u Dubrovniku jedino moguć s njihovim prisustvom. Početak većeg dolaska megakruzera i kruzera uopće počinje početkom dvije tisućite godine.

U samom početku, monopol u prijevozu putnika iz dubrovačke luke do Pila, a kao i ostale agencijske poslove za kruzere je obavljala tada dubrovačka tvrtka Atlas. Sama naknada za „shuttle“ prijevoz Luka – Pile je iznosila tadašnjih 29 DEM ili sadašnjih 15 EUR što bi i za današnje vrijeme bila razumna cijena prijevoza. U navedenom organiziranom prijevozu je bila uključena i cijena osiguranja putnika.

Kako bi izuzetno dobru uslugu koju je pružao Atlas uspjeli preuzeti, druge agencije su astronomski snizile cijene, pa su tako „otimali“ organizaciju kruzera od Atlasa po bitno nižim cijenama, pa čak i ispod granice isplativosti. Atlas koji je također potom išao cijenom konkurirati samom sebi je na kraju odustao od velikog broja kruzera, ali se cijena nikada nije stabilizirala i danas iznosi 10 EUR.

Obzirom da je Atlas tada 60% potreba pokrivao vlastitim, skoro već amortiziranim autobusima, donekle je i imao računicu. Već je u to vrijeme bio jedina agencija koja je imala veću vlastitu flotu. Danas, agencije, jednako kao i Atlas, nemaju svoje autobuse, nego koriste usluge privatnih prijevoznika.

Autobusni prijevoznici rade na rubu isplativosti

Niti kod prijevoznika situacija nije idealna, nisu sigurni za budućnost svog posla, a obzirom da im je ionako cijena kilometra na granici rentabilnosti, a da bi povećanjem cijena prema putnicima s kruzera moglo doći do manje potražnje, a tako i potrebe za sadašnjim brojem autobusa.

Ogorčenje autoprijevoznika je jednim djelom opravdano, a poradi cijene po kojoj voze već godinama, a unatoč činjenici da je u međuvremenu cijena goriva narasla gotovo tri puta!

-Na ovakav način u Dubrovniku se više nikada neće moći kupiti novi autobus jer jednostavno nema računice, situacija će nas natjerati da crpimo resurse autobusa do maksimuma, pa će tako i prosjek starosti autobusa rasti iz godine u godinu sve više i više, a to u ovakvoj destinaciji nikako nije pozitivan faktor, tvrdi dio autoprijevoznika.

U Dubrovniku ima više od stotine autobusa, preko sto obitelji živi od ove djelatnosti i ne bi željeli da se netko kocka našom budućnšću.

Prodaju nas kao Dubrovnik, a mi sebe prodajemo kao Čapljinu

Kapetan s jedne kruzer kompanije, inače iz Dubrovnika s kojim smo razgovarali o ovoj problematici, ali i općenitom samokritičnom odnosu gdje Dubrovnik obezvrjeđujemo i umanjujemo njegovu vrijednost kaže:

-Naš problem je što sami smatramo Dubrovnik lošom destinacijom, pa tako tvrdim da smo u usporedbi s boljim destinacijama mi upravo daleko najjeftiniji. Elitne kompanije s najboljim brodovima imaju i najbolje rute. Dubrovnik spada u odabrane gradove kao i Venecija, Pirej, Civitavecchia (Rim), Livorno (Pisa i Firenza), Azurna obala, Barcelona, a dok će oni malo stariji i jeftiniji kruzeri ići u Bari, Katakolon, Izmir, Savonu, Cipar. Poradi 2 ili 3 eura nitko neće odustati od izlaska u staru gradsku jezgru prvenstveno jer o Dubrovniku i Veneciji bruje od trenutka kada započnu svoje putovanje, pa do trenutka kada ga napuštaju. Pamte ga onda još i godinama iza, završava ne želeći da mu se spominje ime poradi ugovorne obveze s kompanijom kod koje radi.

Jednako tako, turističke agencije, koje ovo povećanje smatraju bezobzirnim „haračem“ moraju shvatiti da svoje poslovanje i svoj profit ostvaruju u Dubrovniku. Koliko god im menadžment i operativa bili kvalitetni, što i jesu, ovakav volumen posla mogu zahvaliti isključivo Dubrovniku kao atraktivnoj destinaciji.

Repriza prosvjeda sa stotinjak autobusa iz 2007

Dio prijevoznika i agencija tvrdi da bi se gradskoj vlasti ovakav brzoplet način mogao „obiti o glavu“ te da su spremni napraviti reprizu 2007. godine kada su s gotovo stotinjak autobusa napravili prosvjed upozorenja poradi uvođenja naplate parkinga na Pilama. Njihov tadašnji prosvjed nije urodio plodom, a promjenom vlasti su se stvari i pogoršale u njihovu štetu.

Dubravka Šuica je pozivala stanovnike grada da ne izlaze iz kuće, ako baš ne moraju. Istina, nije joj to bio baš najbolji PR pred izbore, međutim nije mogla reći ništa drugo. Činjenica je da građani, grad, infrastruktura trpe, ali i ostvaruju zaradu na brodovima koji su na kružnim putovanjima, međutim Grad i gradonačelnik imaju obvezu za Dubrovnik kao elitnu destinaciju ubirati naknade i navedena sredstva te ih utrošiti za unaprjeđenje prometne infrastrukture, ali i kompenzirati građanima „prekomjerne“ turiste.