Kako se navodi u presudi, Krupić je bio nezadovoljan što je Igor Jurišić kupio poslovni prostor na javnoj dražbi, a koji je prethodno bio u vlasništvu trgovačkog društva njegova oca (Mimo d.o.o. u stečaju). Došao je do prostorija Grada Dubrovnika gdje je radio Igor Jurišić te ga je, kako se navodi, u cilju da ga ustraši, udario više puta zatvorenim šakama po glavi i tijelu, a potom ga uhvatio rukama oko vrata i rekao mu: "Slušaj me, policija će te sad spasiti od mene, ali ja sam te u stanju odležati, neće te nitko spasiti od mene, ukrao si mi 100.000,00 eura đubre jedno, na svim poljima života ću te riješiti, a ima još jedan brat od dvadeset godina!". Kako se navodi u obrazloženju presude, sve je to kod Igora Jurišića izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti bojeći se za vlastiti život. 

Time je, navodi se, Krupić počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, za što je osuđen na kaznu zatvora ou trajanju od osam mjeseci. Sud je kao olakotnu okolnost uzeo Krupićevu neosuđivanost, te je ipak dobio uvjetnu osudu na način da će se izrečena kazna zatvora izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Ne osjeća se krivim

Inače, Krupić je u postupku izjavio da se ne osjeća krivim. U obrani je naveo da je zaista došao u prostore Grada Dubrovnika kako bi razgovarao s Jurišićem oko problema poslovnog prostora koji je bio u vlasništvu obiteljske firme koja je poslovala 20 godina te otišla u stečaj. Kako je kazao, prostor je prodan u stečajnom postupku bez da je njegova obitelj obaviještena, iako im je to obećano, a kupio ga je Igor Jurišić na javnoj dražbi za novčani iznos od 8,400 eura, a Krupić tvrdi da je sama oprema u prostoru više vrijedna od plaćenog iznosa. Prozvao je Jurišića za sukob interesa, budući je i sam stečajni upravitelj, a i za vrijeme radnog vremena u Gradu Dubrovniku je licitirao na javnoj dražbi. 

Dalje, Krupić je tvrdio kako je njegova obitelj htjela platiti dupli iznos kako bi vratila prostor u vlasništvo, međutim Jurišić je tražio 74,000 eura, a prilikom razgovora o otkupu došlo je do sukoba. Priznao je da je vrijeđao Jurišića, međutim prijetnje nije priznao i tvrdio je da je samo jedna svjedokinja tome posvjedočila, od njih ukupno 7, kako navodi,  te da je Jurišićeva obiteljska prijateljica, a što je ovaj demantirao. 

Platio 8 tisuća eura, tražio 74 tisuće eura

Igor Jurišić u svom je iskazu rekao da se sastao s ocem optuženog na kavi, međutim cijena koju je nudio za prostor nije mu bila zadovoljavajuća. Naveo je da je Krupić s još jednom osobom došao u prostore Grada Dubrovnika te da ih je pozvao na razgovor u kancelariju. Krupić mu je tada, kako navodi, ponudio isti iznos kao otac, međutim on je rekao da nije na prodaju, nakon čega su počele uvrede te im je rekao da napuste prostoriju. Krupićeva pratnja je to i napravila, a Jurišić tvrdi da ga je Krupić tada uhvatio za vrat, prijetio mu, udarao ga otvorenom i zatvorenom šakom po glavi, zbog čega je kasnije zatražio liječničku pomoć.  Kako se navodi u Presudi, Krupić je Jurišića nazvao uhljebom koji je na radnom mjestu u Gradu Dubrovniku licitirao za kupnju nekretnina u stečaju. 

Općinski sud u Dubrovniku na temelju dokaza i svjedočenja je presudio u korist Igora Jurišića. Osim izdržavanja kazne zatvora, odnosno uvjetne kazne prema nepravomoćnoj presudi, Krupić, kojega u ovom slučaju zastupa Bojan Lujak, obavezan je platiti i paušalne troškove postupka u iznosu od 80 eura. 

Krupić je danas uspješni dubrovački ugostitelj, a Jurišić trenutno ne živi u Dubrovniku. Dok je upravljalo javnom gradskog tvrtkom UTD Ragusa, volontirajući na funkciji direktora na koju je došao temeljem SDP-a, konsolidirao je tvrtku koju je zatekao s brojnim problemima i dugovima te je pripremio za uspješno pripajanje s TUP-om.