Na stranicama Medicinske škole napisali su kratku poruku oproštaja: 

"Sinoć, 9.travnja 2024., izgubljena su dva mlada života, dva svjetla ugašena...

Hodnicima naše škole danas vlada tišina, naše misli su s obitelji učenice Katarine Đerek da pronađu mir i utjehu.

Katarina, nedostajat ćeš nam i pamtit ćemo rano prekinute snove, s vremenom suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena…

Počivala u miru!"

Dodali su i pjesmu na koju je teško ostati ravnodušan: 

NEMOJ PLAKATI NA GROBU MOM

Nemoj plakati na grobu mom:

Nema me; ne spavam na mjestu tom.

Ja sam tisuću vjetrova s brijega,

I dijamant što svijetli sred snijega.

Ja sam u suncu zreloga ploda

I laka jesenja, kišna voda.

I kad te tiho jutro razbudi,

Ja sam tek onaj uzlet ludi

Najtiših ptica, u kružnom letu.

Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.

Nad grobom ne plači, jer nije kraj.

Nemoj; tamo ne počivam ja.

Mary Elizabeth Frye