Tad smo bile mlade i pune idealizma i mislile smo da svijet čeka samo na nas. Ovim je riječima glumica Jelena Perčin okarakterizirala svoje prijateljstvo s pokojnom Ivanom Hodak. 

Bile su najbolje prijateljice, upoznale su se u srednjoj školi, trebale su biti vjenčane kume, a u isto vrijeme su bile i trudne. Na dan Ivanina ubojstva, trebale su se naći na kavi u centru Zagreba, ali ju je Jelena odgodila jer na nju nije stizala. Kasnije toga dana doznala je kako joj je prijateljica ubijena na stubištu zgrade gdje je živjela sa svojom majkom i ocem. Tog 6. listopada 2008. godine Ivanin je život ugašen monstruoznim ubojstvom. 

Upravo ovim slučajem Andrija Jarak i Dario Todorović bave se u trećoj epizodi dokumentarnog serijela 'Dosje Jarak'. Jedna od sugovornica je i Jelena Perčin, koja je pred kamerama ispričala poneke detalje o svojoj dragoj Ivani. 

"Upoznale smo se u srednjoj školi. Imale smo specifično upoznavanje. Ja sam došla iz Dubrovnika i upisala sam se u zagrebačku gimnaziju, prvu Privatnu gimnaziju. Malo sam bila 'autsajder' jer sam došla obrijane glave odjevena sva u crno, a Ivana je bila miljenica škole. Najzabavnija, najzgodnija. Išli smo na izlet u Rim i mene je svatko u školi gledao onako, nije baš bilo milo družiti se sa mnom, a ni meni s njima, onako, bila sam baš u otporu. Ona je došla do mene i pitala me: 'Hoćeš li da idemo zajedno po gradu po dućanima?'. A u  mojoj glavi je bilo: 'U koji isti dućan bi nas dvije mogle ući?', prisjetila se Jelena njihova upoznavanja.

Nakon toga su postale nerazdvojne. Išle su zajedno na brojna putovanja, bile su potpora jedna drugoj u svim situacijama, a tako je trebalo biti i dalje da se tragičan slučaj nije dogodio.

Jelena se u 'Dosjeu Jarak' prisjetila i tog kobnog dana. 

"Bio je jako lijep jesenji dan.  Mi smo to jutro trebale piti kavu u Umjetničkom paviljonu. Imale smo dogovor jer je Ivana trebala biti moja vjenčana kuma. Zapravo smo trebali ići malo gledati časopise gdje bismo tražile ideje za vjenčanice. Zadržala sam se i nazvala je da neću stići na kavu. Morala sam na snimanje te smo se dogovorile da se svakako vidimo poslije mog snimanja predvečer. Ona se vratila u stan po neke stvari i zapravo nije nikad došla do stana...", rekla je Jelena. 

Ona je bila i ta koja je držala govor na sprovodu. Bilo je to emotivno, puno dogodovština koje su zajedno proživjele, a Jelena priznaje kako se tih trenutaka ne sjeća. "To mi je bilo jedno od najgorih iskustava u životu", dodala je.

Andrija Jarak upitao ju je je li znala da je Ivana tada bila trudna.

"Jesam. Bile smo zajedno trudne. To je još jedna dodatna težina te tragedije koja se dogodila", rekla je i dodala kako su zajedno trebale gurati kolica...

"Svi veliki događaji u životu počinju i završavaju sa sjećanjem i mislima na Ivanu. Kad sam rodila, čim sam mogla izići s bebom van, prvo sam otišla na groblje. Išla sam prvo to podijeliti s Ivanom. Mislim da smo negdje zajedno trebale gurati kolica. Tad me najviše preklopila tuga...", zaključila je.