Došlo je Europsko vaterpolsko prvenstvo i prošlo, zapravo proletjelo, a dojmovi se još zbrajaju. Alen Bošković bio je na čelu organizacijskog tima, a to iskustvo će mu definitivno ostati urezano u sjećanje.

„Vjerujem kako će svi oni koji su pratili ovo, uz sve što je bilo po lokalnim i nacionalnim medijima, primijetiti da smo svi zadovoljni – od HVS-a, do LEN-a kao glavnog organizatora i nas u Dubrovniku koji smo bili sudomaćini prvenstva. Ono čime sam ja najviše zadovoljan je način na koji je Dubrovnik to odradio iz razloga što je sve ono što ste vidjeli na bazenu plod mladih Dubrovkinja i Dubrovčana koji su kompletan produkcijski dio odradili u jako kratkom roku. Ako uzmemo sve to u obzir, izuzetno sam zadovoljan s obzirom na rokove, s obzirom na izazov koji smo imali ispred sebe i način na koji smo prezentirali Grad u jednom vrhunskom europskom natjecanju. Vjerujem kako su svi oni koji su došli na bazen osjetili da je sve ovo što je napravljeno, vizualno i u nekom tom emotivnom dijelu, zbilja izgledalo onako kako je Dubrovnik zaslužio“, priča Bošković.

Odaziva je svakako bilo. Sve tri utakmice Hrvatske rasprodane su u rekordnom roku, pa se tražila karta više.

„Ono na što svi moramo biti ponosni je dostojanstveni način navijanja, kako je Dubrovnik to odradio. Posebice zbog toga što su utakmice bile u početku Europskog prvenstva, 4., 6., 8. siječnja, pa ljudi nisu odmah ni shvatili važnost tog jednog uvodnog dijela zbog toga što je Hrvatska morala u Zagreb nastaviti natjecanje, a onda došla do samog finala. Bilo je  jako interesantno kako je recimo prva utakmica sa Španjolskom manje izazvala potražnje ulaznica nego ova druga s Francuskom. Iako je puno atraktivniji protivnik Španjolska, dovoljno je reći da su obje momčadi završile u finalu. Tako da je te zadnje dvije utakmice bilo meni puno teže odgovarati na pozive - ima li karata?, nego samo gledanje i pripremanje utakmice“, govori Bošković uz smijeh koji je posebno ponosan na prizore punog bazena u Gružu.

DOSTOJANSTVENO PONAŠANJE NAVIJAČA

„Presretan sam što smo opet vidjeli Gruž pun, vjerujem da su svi koji su vezani uz gruški bazen na bilo koji način osjetili dio one atmosfere koja je Gruž krasila desetljećima. Vjerujem kako su svi osjetili da je ovo nešto što nužno treba Gradu, takvi spektakli, utakmice, pune tribine i vjerujem da će se to nastaviti i na Jugovim utakmicama. Ono na što sam posebno ponosan je način na koji su dubrovački gledatelji popratili utakmicu s Crnom Gorom, od predstavljanja momčadi, intonacija himni, izuzetno dostojanstvenog ponašanja za vrijeme odigravanja utakmice i nakon utakmice. Zbilja možemo reći da je Dubrovnik položio s najboljim ocjenama i natjecateljski dio“, dodaje.

Ipak, na utakmici s Crnom Gorom došlo je do incidenta na tribinama gdje su bili pomiješani crnogorski i hrvatski navijači, prvo prenesenog kao naguravanje.

„Nije čak bilo naguravanje nego verbalno dobacivanje. Policija je reagirala promptno i oni su to sve u kratkom roku smirili i nastavilo se dalje. Vidjeli ste i crnogorske reprezentativce koji su pozdravili svoje navijače nakon utakmice, to je sve bilo baš dostojanstveno. Vjerujte mi da je gledati to u organizacijskom smislu uvijek zahtjevno zbog toga što se pripremate na sve moguće scenarije, ali onda kada vidite način na koji dubrovačka publika reagira… Ja sam se naježio zbog načina na koji su cijelu utakmicu ispratili od početka do kraja“, kaže Bošković.

Iako bi bilo idealno da je bilo više vremena, sve se nekako uspjelo realizirati. Ipak, šef organizacije priznaje da bi ipak par stvari promijenio da je bilo više vremena.

„Ono na čemu bismo više radili je sigurno taj marketinški dio onoga što je bilo na lokalnoj razini, možda malo više izbrendirati, da se još podigne ta vidljivost događanja za vrijeme trajanja natjecanja. Bilo je jako, jako malo vremena, pa je sve ono što je trebalo raditi u dizajnu, pripremi i realizaciji promotivnih materijala moralo kasniti. Zbog toga jer su svi čekali, sponzori, slične stvari. Onda se sve to napravilo nekako na brzinu, u zadnja dva dana, što je i logično jer kad imate dvije godine valjda znate s kime ćete pregovarati, razgovarati i imate sigurno nekoliko mjeseci prije složenu kompletno tu marketinšku stranu. Jedino to bih, pričam sad o LEN-u, Hrvatskom vaterpolskom savezu i nama kao organizatorima,  možda pojačao“, govori Bošković.

PREKO 200 LJUDI ODREKLO SE SVOG SLOBODNOG VREMENA

No priznaje kako ima i dobrih strana kratkog roka.

„Zbog toga što morate na brzinu donositi odluke, rješavati stvari trenutno jer ako ne uspijete to riješiti, onda se neće dosta toga realizirati. Iz ove perspektive, svi govore kako je to super, ali bilo je zbilja izazovno, vjerujte mi. Ni mi nismo znali u što uskačemo! Ali eto, možda je to i bolje, kad je ovako kratki rok – uskočite u nešto, reagirate instinktivno. Srećom što u Gradu postoje ljudi koji su se spremni odreći svog slobodnog vremena za nešto što je društveno korisno i ovako kao što je bilo na ovom natjecanju, iz perspektive nekoga tko je nosio organizaciju, ja sam presretan što takvi ljudi žive u Gradu i što imam sreću raditi s tim ljudima“, ponosno govori.

Mnogi nisu ni svjesni koliki je zapravo tim ljudi koji je spremno prihvatio ovaj izazov.

„Uključimo li i samu ceremoniju otvaranja, kao i montažu i demontažu i sve skupa, malo više od 200 ljudi. Što se tiče samih volontera koji su bili na bazenu, onog tima koji je radio uski dio zapisničkog stola, vođenja momčadi kroz media centar, press i sve ostalo… Tu je bilo preko 100 volontera i koordinatora. Kad govorim o volonterima, mislim na volontere Vaterpolskog kluba Jug, mislim na volontere koji su se javili na poziv vaterpolskog saveza i koordinatore DuMotiona. Pričamo o periodu od, ako se ne varam, 23 dana. Krajem prosinca smo počeli ulaziti na bazen i montirati stvari i svi ti ljudi su svo to vrijeme bili na bazenu i radili u više smjena. Puno je to ljudi, računajmo na ljude koji su montirali i demontirali fan zonu, koji su radili u produkciji, kao i oni koji su s Paolom i Linom odradili ceremoniju otvaranja. Došli su pomoćni suci, DJ-evi, glazbeni dio produkcije koji je cijelo vrijeme natjecanja morao sudjelovati u natjecanju s jingleovima koji su se puštali, press centar koji je radio cijelo vrijeme od 30. prosinca do 16. siječnja… Tako da je taj broj zaista nemali za grad poput Dubrovnika“, kaže Bošković.

VJEČNO PITANJE MANJKAVE SPORTSKE INFRASTRUKTURE

Na krilima prvenstva i živosti koju je unijelo u naš grad, mnogi bi rekli – ovako nešto bi se trebalo organizirati češće. Međutim, za to bi se definitivno trebalo uložiti u sportsku infrastrukturu.

„Vidljivo je kako ovakav vid organizacije zahtijeva kvalitetnu infrastrukturu. Nitko se neće napraviti posebno mudar, pa ni ja, pa kazati da nam fali toga. Svi vidimo da nam toga fali. Onda kad se dogode ovakva natjecanja, svi kažu – uh, kako je to bilo dobro! Za tako nešto treba biti konsenzus svih nas. Nije to pitanje želimo li mi nešto iz sporta kao djelatnosti napraviti, neku sportsku dvoranu ili još jedan bazen, atletsku stazu… To treba biti konsenzus kompletnog društva i vjerujte mi da bi Dubrovnik dobio jednu novu dimenziju, da biste sigurno imali natjecanja koja bi cijelu zimu punila Grad ili cijelo ljeto. Pričamo o nečemu što je vidljivo kroz aktivni turizam, kroz projekte koje preko DuMotiona radimo, a i s ostalim klubovima u predsezoni i posezoni. Tako da, nužno nam treba toga, ne samo zbog organizacije, nego zbog toga što mladi ljudi ne mogu zadovoljavati neke standarde koji su uobičajeni u sportskoj djelatnosti, pa nema tih treninga u određenim trajanjima od sat i pol vremena, nego je sve smanjeno na 45-50 minuta po nekom terminu“, iskreno govori Bošković i dodaje da Dubrovnik ima genijalnu povijest i dobru klimu te da je uvjeren da bi ulaganje u sportsku infrastrukturu donijelo težinu i dimenziju u turističkom smislu.

„Vjerujem da bi onda svi vidjeli što ustvari sport kao djelatnost može i koji su kapaciteti sporta. Doći će vrijeme za to, kreće se malim koracima, pa i ako sutra budemo imali sportsku dvoranu, vjerujem kako će sljedeći koraci biti infrastruktura koju sam već spomenuo – od atletske staze, nogometnog stadiona, do još jednog bazena. To bi sve imalo svoje koristi. Dubrovnik to može i vjerujem kako će jako brzo doći vrijeme kad ćemo ti sve imati i pričati o nekim drugim natjecanjima koja će se događati u gradu. Ja sam veliki optimist i kao sportaš bio, a i kao čovjek inače, uvjeren sam da je grad spreman i ima kvalitete i kapacitete za tako nešto napraviti“, kaže Bošković.

U svakom slučaju, organizacijski tim zaista je ispunio očekivanja, a i premašio ih, što se tiče Europskog vaterpolskog prvenstva u Dubrovniku, a jedina žalost je, osim osvojenog srebra, što se finale nije održalo u Gružu.

„Sportski gledajući da, ali organizacijski – neka su bili gore! Tko bi preživio upite za karte“, uz smijeh zaključuje Alen Bošković.