Još jednom veliko rukometno natjecanje dolazi u Hrvatsku. Pamti se još 2009. godina, kada je Hrvatska ugostila Svjetsko prvenstvo, pa su se tom prigodom gradile mnoge dvorane. Dodajmo i to kako su Zagreb i Split u siječnju 2018. ugostili i Europsko prvenstvo. 

Hrvatski domaćini Svjetskog rukometnog prvenstva, kako je objavljeno u veljači 2020, su Zagreb, Split, Varaždin, Poreč i Dubrovnik. Već tada se spominjalo kako Dubrovnik nema adekvatnu infrastrukturu, ali i kako će se na istome poraditi. Točnije, kako će se do siječnja 2025. godine, kada se prvenstvo održava, izgraditi dvorana u Gospinom polju.

GDJE JE ZAPELO?

Vratimo se na početak, točnije na sam kraj 2020. godine, kada je Grad Dubrovnik predstavio projekt nove sportske dvorane u Gospinom polju. Tada se spominjala multifunkcionalna sportska dvorana, koja bi zadovoljila uvjete Svjetskog prvenstva u rukometu, ali i uvjete za organizaciju niz drugih događaja. Sve to činilo bi s postojećom dvoranom jedan veliki sportski kompleks, a spominjale su se razne varijante, poput „suhe veze” nove sa starom dvoranom, koja bi uz to trebala ići u energetsku obnovu. 

„Ovakva dvorana bi bila jedinstveni kompleks u Hrvatskoj jer bi na jednom mjestu istovremeno imali tri terena dimenzija potrebnih za održavanje rukometnih i malonogometnih utakmica. Zbog svojih mogućnosti osim sportskog sadržaja dvorana će biti vrlo često korištena za potrebe kongresa, sajmova, izložbi, koncerata i raznih kulturnih programa što je čini samoodrživom“ – navedeno je iz Grada Dubrovnika 29. prosinca 2020.

Tadašnji plan bio je da se građevinska dozvola ishoduje do konca 2021. godine, dakle, godinu dana nakon konferencije za medije na kojoj je predstavljen projekt. Građevinska dozvola izdana je tek u kolovozu ove godine, a glavni projekt završen je u ožujku. Grad je uspio riješiti administrativne, prostorne, ali i idejne značajke. No, od samog početka, u zraku je „visila” ona najvažnija stvar. Tko će financirati ovu dvoranu? Spominjala su se tada, naravno, europska sredstva, preko Vlade, nacionalnih fondova i slično.

U dobroj ideji, kojom bi Dubrovnik ugostio veliko natjecanje te napokon dobio adekvatnu dvoranu za svoje sportaše, pojavila su se dva peha. Prvi je bio koronavirus, koji je reducirao gradska, nacionalna i svjetska sredstva. Priča o rukometnoj dvorani tada je izgledala nemogućom. No, kada su ljudi navikli na suživot s koronom i shvatili kako život usprkos svemu ide dalje, pojavio se tračak nade kako će se dvorana ipak izgraditi.  No, malo je tko mogao vjerovati kako će nakon COVID-a, doći novi svjetski problem. Rat u Ukrajini, koji je nevjerojatnom brzinom za sobom „povukao” inflaciju, enorman rast cijena i financijsku nestabilnost.

OD DOMAĆINSTVA, ČINI SE, NIŠTA

Na službenim stranicama Svjetskog rukometnog prvenstva 2025. godine (unitedinhandball.com), otprilike 390 dana prije početka Prvenstva, vidljive su dvorane u kojima će se igrati ovo natjecanje. Prvo je navedena Hrvatska (Arena Zagreb, Spaladium, Varaždin Arena i Arena Žatika Poreč). Odmah na prvu, vidljivo je kako nema Dubrovnika. 

U Danskoj će se igrati u dvije velike dvorane: Jyske Bank Boxen  u Herningu te Copenhagen Arena. No, za dubrovački primjer zanimljiva je Norveška i dvorana u gradu Drammen, koji se također obvezao za izgradnju nove sportske dvorane. No, za razliku od Dubrovnika koji se ne pojavljuje na službenoj stranici, Arena u Drammenu je u završnoj fazi. „Drammen Arena je trenutno u fazi projekta, i imat će kapacitet za približno 12 tisuća natjecatelja” – navodi se na službenoj stranici. Osim u Drammenu, igrat će se još u dvoranama Trondheim Spektrum, Stavanger Idrettshall i Telenor Areni. 

Iako se ni Hrvatski rukometni savez niti Svjetska rukometna federacija nigdje nisu izjasnili o domaćinstvu u Dubrovniku, rubrika venues na službenoj stranici Svjetskog rukometnog prvenstva 2025. godine govori dosta toga. Da se na Dubrovnik u IHF-u ozbiljno računa, vjerojatno bi bio naveden kao jedan od lokacija, pa makar i bez fotografije dvorane u izgradnji.

POVIJEST NAS UČI O „BRZINSKIM” DVORANAMA 

Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. je godine pružilo organizacijski i sportski spektakl u cijeloj Hrvatskoj. Doduše, gorak okus ostavili su, a tko drugo nego Francuzi, koji su uzeli naslov u finalu u Zagrebu protiv Hrvatske. No, oni stvarni problemi, počeli su se pojavljivati tek nakon što je završeno Svjetsko rukometno prvenstvo.

Naime, arene su tada građene bez velikog plana upravljanja, samo da bi se Svjetsko prvenstvo uspjelo organizirati. A nakon toga, razmišljalo se kako će ostati gradovima za budućnost. Potencijalni veliki sportski, glazbeni, kulturni i ini događaji. Slično je bila ideja i Grada Dubrovnika za multifunkcionalnu sportsku dvoranu Gospino polje. No, čini se da takav plan nije dovoljan, već konkretan nacrt upravljanja, koji bi uključivao maksimalnu komercijalnu iskoristivost dvorane. Dovoljan je primjer Spaladium arene koja je i dalje u dugovima, a u rad je puštena nedovršena. I neke od ostalih dvorane građene u rukometnoj groznici uoči 2009. godine, pokazale su financijske manjkavosti, dugove, neiskorištenost...

NAJVIŠE SE MOGU ŽALITI SU DUBROVAČKI SPORTAŠI

Zagrebačka Arena gradila se godinu i po' dana. Varaždinska je otvorena nakon 16 mjeseci gradnje. Spaladium nešto malo više. Teško je za povjerovati da Dubrovnik u ovih godinu i mjesec dana, može dobiti novu dvoranu. No, gubitak domaćinstva Svjetskog prvenstva i nije toliki problem u kontekstu dubrovačkog sporta. 

Dvorana je u Dubrovniku prije svega potrebna dubrovačkim sportašima i kolektivima. U postojećoj dvorani u Gospinom polju treniraju svi kolektivi, tu su i mlađi uzrasti. Osim treninga, moraju se igrati i utakmice. A da ne spominjemo nastavu tjelesnog odgoja. Ukratko, da nema solidarnosti među dubrovačkim klubovima, koji jedni s drugima komuniciraju i ustupaju skučene termine dvorane, ne bi bilo ničega. 

Priča o novoj dvorani i sportskoj infrastrukturi godinama se zanemarivala na dubrovačkoj političkoj sceni. Istina, priča je malo više aktualizirana u zadnjih nekoliko godina. No, izgradnje sportskih objekata su skupi, a u Hrvatskoj, nažalost, neisplativi poslovi. Svi i dalje plaćamo dugove dvorana građenih u valu 2009. godine, pa bi izgradnja dubrovačke dvorane u zadnji čas, potencijalno otvorila nove, slične probleme. Hrvatska je već jednom gradila zbog nadolazećeg natjecanja, pa su posljedice ovakve. Dubrovniku prije svega treba dobar plan upravljanja, pa i ako treba pričekati još neko vrijeme, a ne izgradnja do točno zadanog roka, koji je svakako nedostižan.