Piše: Maro Marušić

Apsurd kakvog se ne bi posramila ni drama Eugenea Ionesca. Nacija toliko infisana u nogomet, a čitavo 20. stoljeće bez ozbiljnog rezultata. Ajde dobro, nećemo pretjerivati – na klupskom nivou znali su tu i tamo bljesnuti - sjetimo se samo sezone Lige prvaka 95/96. Slavni Panathinaikos predvođen strašnim Poljakom Krzysztofom Warzychom te je godine dospio čak do polufinala gdje ga je izbacio nepobjedivi Ajax s Litmanenom, Kanuom, Davidsom, Finidijem i ostalima. Doduše veliko je pitanje bi li te godine uopće ušli u grupnu fazu najelitnijeg europskog natjecanja, a kamoli stigli među četiri najbolja, da nije bilo - Ante Gotovine.

Naime, u kolovozu 1995. u pretkolu Lige prvaka izvukli su splitskog Hajduka, kluba koji je godinu ranije igrao četvrtfinale. Asanović, Štimac i ostali u Ateni su izborili sjajnih 0-0, pa je pred uzvrat na Poljudu, Hajduk slovio kao favorit. No zbog akcije Oluja koja se dogodila početkom mjeseca, UEFA nije dala da se utakmica odigra u Splitu, nego je prebačena na Kantridu. Završila je 1-1, a Grci su zbog gola u gostima otišli dalje.

Rekosmo, bilo je dobrih dometa klubova, ali grčka reprezentacija je cijelo 20. stoljeće bila isto što i talijanska vojska. Rasulo bez ispaljenog metka. Na veliko natjecanje po prvi put su se plasirali tek 1980. godine. U kvalifikacijama za Euro koji se te godine igrao u Italiji bili su u skupini sa Sovjetskim savezom, Mađarskom i Finskom. Krenuli su katastrofalno. Izgubili prvo od Finske, pa potom i od Sovjetskog saveza, no onda se probudio najbolji strijelac Grčke u povijesti, legendarni Thomas Mavros, i naposljetku plavo-bijeli su zauzeli prvo mjesto na tablici, a sve su reprezentacije na kraju kvalifikacija bile unutar dva boda.

Theomas

Ludilo je zavladalo grčkim ulicama, po prvi put u 2500 godina slavne grčke povijesti, imat će izabranu nogometnu vrstu na velikom natjecanju. Leksikograf Faidon Konstantoudakis u čast Mavrosu smislio je novu riječ – theomas – parafrazu njegovog imena i grčkog naziva za boga. Od tada pa nadalje kada bi Mavros u majici AEK-a škicnuo protivničku malu mrežicu, navijači bi pjevali: Tko? Tko? Tko? Mavros bog! Kad već spominjemo najboljeg strijelca u historiji grčke reprezentacije i njihove nogometne lige red je kazati da je i on u tandemu s Dušanom Bajevićem doveo AEK do polufinala europskog natjecanja, ovog puta riječ je bila o Kupu UEFA koji je svojevremeno bio jači čak i od Kupa prvaka.

Eto nas na Čizmi ljeta Gospodnjeg 1980. Još od 480. godine prije Krista i Termopila Grci nisu istrčali na ovako važan međunarodni dvoboj. U prvoj bitki protivnik im je Nizozemsko carstvo koje predvodi vladar Kserk…, pardon Kerkhof, a pomaže mu njegov brat blizanac, obojica članovi strašnog PSV Eindhovena. Nizozemske trupe tehnički su superiornije, stišću Grke u termopilskom tjesnacu kaznenog prostora, dobro zna selektor Grčke Alketas Panagoulias da se jedino mogu obraniti u falanga formaciji 300-0-0, Nizozemci su očajni, veliki su favoriti i trebaju pobijediti, ali nema zgoditka, a već je gotovo prvo poluvrijeme. Strateg Narančastih Jupp Derwall na otvaranju drugog dijela naređuje bombardiranje grčkog kaznenog prostora tisućama centaršuteva. Toliko su lopta odapeli u nebesa, pisali su ondašnji nogometni povjesničari, da su potpuno prekrili vruće napuljsko sunce – 'odlično, sad ćemo se branit u hladu', govorio je kapetan Hellasa Giorgos Koudas – i tko zna koliko bi dugo Grci odbijali napade da se nije pojavio klasični – izdajnik. A kako će se smeće izdajničko zvati nego – Adolf.

Adolf Prokop, arbitar iz Istočne Njemačke za 30 grama nizozemskog hašiša, poklonio je najnevjerojatniji penal u povijesti svih najnevjerojatnijih penala. Nizozemski prevarant Dick Nanninga utrčava u grčki kazneni prostor i pada pokošen kao da ga je sam Leonida probo kopljem, samo što u ovom slučaju oko Nizozemca nema nijednog Grka - golman Konstantinou udaljen je od narančastog dresa kao Hrvatska od G7 zemalja. Prokop zviždi i rukom pokazuje na kreč odakle nizozemska devetka Kees Kist svojim desnim kistom crta vodstvo Tulipana koje se sve do pada sunca nad Vezuvom neće promijeniti. Prva utakmica Grka na velikom natjecanju i prvi poraz bez danog gola. Nije im pomogao ni Zeusov sin, grčki bog male mrežice Theomas Mavros.

Sljedeća utakmica protiv strašne Čehoslovačke, aktualnog europskog prvaka, koju predvodi glavom i brkom jedini igrač u povijesti loptanja po čijem je imenu nazvan neki nogometni potez – Antonin Panenka. Nije utakmica ni počela, a Panenka – kako drugačije nego panenkom – prebacuje živi zid i zakoprcava loptu u donji desni dio Konstantinouova gola. No Grci vraćaju u egal svojim najjačim oružjem. Centaršut u šesnaest metara i naklon glavom Anastopoulosa. No, uskoro čehoslovački vitez Ladislav Vizek opet vraća stvari na kladioničarske postavke, a točku na prolaz Čehoslovačke u polufinale i ispadanje Grka s Eura stavlja Zdenek Nehoda.

Treće kolo i utakmica sa Zapadnom Njemačkom nije značila ništa. Jedni su već ispali, a drugi prošli dalje. Završilo je 0-0. Grčka je tako svoje prvo veliko natjecanje završila s jednim bodom i jednim golom daleko od nastavka natjecanja isto kao Hrvatska od pronalaska nafte. Na novo veliko natjecanje, morali su čekati duuugih 14 godina.

Američka katastrofa

Eto nas u Americi ljeta Gospodnjeg 1994. Još od 1980. godine poslije Krista i utakmice s Njemačkom Karla Heinza Rummeniggea, Grci nisu istrčali na ovako važan međunarodni dvoboj. U prvoj bitki protivnik im ne može biti veći – aktualni prvak i viceprvak svijeta – mitska Argentina predvođena bogom, ocem, Jahveom Diegom Armandom Maradonom, kojem pomaže njegov brat blizanac po kokainu Claudio Caniggia, obojica članovi strašne presude Antidoping komisije koja ih je nedavno kaznila s godinu dana neigranja. No glavni glumac ovog filma na setu Foxboro stadiona bit će Gabriel Batistuta koji će zabiti hat-trick. Maradona će pridodati četvrti, ujedno i njegov posljednji za Argentinu, a Grci će biti, što bi rekli braća Srbi, razbijeni u paramparčad.

Nova utakmica za Grčku, nova četiri komada u njihovoj mreži. Ovoga puta Grčku će paramparčadirati braća Bugari s dva gola Stoichkova, po jedan Letckova i Borimirova. Tek će u trećem kolu rođaci iz Nigerije biti nešto miroljubiviji. Grčku mrežu će rasparati s dva projektila (Finidi i Amokachi) i zvanično je proglasiti najgorom reprezentacijom u povijesti Svjetskih prvenstava, gorom i od one zairske koju je Jugoslavija onomad torpedirala s 9 granata. Epilog američke epizode – nula bodova, nula postignutih golova, i čak deset primljenih.

-Jebemu božicu Atenu, ovako više ne može – opalio je šakom o stol predsjednik Grčkog nogometnog saveza Vasilis Gagatkis – mi, slavni Grci, obranili smo zapadnu civilizaciju od perzijskih barbara, izmislili smo demokraciju i olimpijske igre, dali najslavnije filozofe u čitavoj povijesti mišljenja, a sada se čak i Albanci zajebavaju s nama.

-Oprostite gospodine – podigne bojažljivo ruku bivši predsjednik nogometnog saveza Kostats Alexandridis – svaka čast Sokratu, Platonu i Aristotelu, ali i druge zemlje imale su velike filozofe.

-Ma koje to, majke ti?

-Pa evo Engleska je dala velikog mislioca Garyja Linekera koji je rekao da je nogomet igra u kojoj sudjeluje 22 igrača i na kraju uvijek pobijedi Njemačka – poentira Kostas.

-Heureka – oduševi se Vasilis – Pa to je to što nam treba. Nijemac!

I bješe tako. Veliki Otto Rehhagel preuzeo je grčki nacionalni tim u kolovozu 2001. Bila je to prava bomba. Trener koji je u svojoj bogatoj karijeri vodio velikane Borussiju Dortmund i Bayern, a s Kaiserslauternom ispisao osmo svjetsko čudo – uvevši ga iz druge u prvu ligu, a potom i do naslova prvaka – preuzeo je jednu od najgorih momčadi Trećeg kamenčića od sunca koja je već ispala iz svih legalnih kombinacija za nastup na Mundijalu 2002., izgubivši, među ostalim sramotama, i glatkih 2 naprema 0 od Albanaca kojima je u to vrijeme napad predvodio Fatmir Vata, rezerva Vukovara.

Rehhagel se bacio na posao. Poizbacivao je gotovo čitavu luzersku ekipu, a pozvao nove igrače. No ni ovi novi nisu bili neki nogometni umjetnici, prije klasične drvosječe. Daj što daš, šta ćeš, ne možeš sad ići po svijetu i nutkati Južnoamerikancima grčko državljanstvo. Dao si je Otto truda pa pogledao na starom VHS-u sve snimke važnih utakmica u povijesti grčke nogometne reprezentacije. Kao pravi pedantni Nijemac u notes je zapisao dvije ključne stvari o grčkom mentalitetu.

Tijesnim putevima do uzvišenih ciljeva

Dakle, kao prvo, molim jedan pljesak za ovo drvo, napisao je u svoju knjižicu Her Otto citirajući Zvonimira Baloga, hrvatsku desetku dječje književnosti. Naime, ako se obrambeni igrači Grčke u svoj kazneni prostor poslože kao drva pred kaminom Antoniosa Nikopoloidisa, bit će svakoj reprezentaciji zeznuto napraviti ražanj dok je (Ermin) Zec u Šibeniku.

A kao drugo, igrat ćemo kao Victor Hugo, napisao je u svoju knjižicu Herr Otto citirajući francusku desetku odrasle književnosti - „Tijesnim putevima do uzvišenih ciljeva“. Naime, koliko god puta je Rehhagel premotao stare VHS kazete nigdje nije uočio da su Grci u stanju zabiti gol nogom. Znaju li uopće da se po pravilima nogometa dopuštaju zgodici donjim ekstremitetima? Uostalom, i jedini grčki gol na svim velikim natjecanjima zabio je glavom Nikos Anastopoulos.

Kako god, evo nas u kvalifikacijama za Euro 2004. godine. Grci tradicionalno katastrofalno otvaraju. Izgubili su prvo od Španjolske, potom od Ukrajine, no onda je Rehhagel uigrao svoju drvena falanga taktiku, prema kojoj je Grcima lakše prodat priču da je Aleksandar Makedonski navijao za Vardar iz Skopja, nego im šporkati mrežu. Prvo su s majušnih 1-0 vratili Španjolcima, onda su s još majušnijih 1-0 pobijedili Sjevernu Irsku, pa potom s najmajušnijih 1-0 Armeniju, da bi na koncu stigli na uzvratni megdan s izravnim suparnicima za drugo mjesto Ukrajincima. Ne biste vjerovali, ali Ukrajinu su pobijedili s 1-0, i eto ih opet na velikom nogometnom natjecanju.

Ždrijeb u Nyonu na atenskim je ulicama dočekan kao Filipid nakon trčanja 42 kilometra s Maratonskog polja. Veliki Eusebio zavrtio je kuglice i Grčku smjestio u skupinu A s domaćinom Portugalom, jakom Španjolskom i uvijek nezgodnom Rusijom. Tek što je ždrijeb završio, kladioničari diljem Europe istaknuli su koeficijente za prvaka. Prema strogim matematičkim kriterijima nepogrešivih bookmakera Grčkoj je dopalo 300 naprema 1, prevedeno na slova – veće su šanse da opet zarate Atena i Sparta nego da Grčka bude šampion Starog kontinenta. Jedino je reprezentacija Latvije stala gore na kladionicama. Inače, finale Eura predviđeno je za 4. srpnja.

Vidjevši ždrijeb, lijevi bek Grka Takis Fyssas odmah se bacio na posao. Ugovorio je vjenčanje sa svojom zaručnicom Christinom za 9. srpnja. Grčka će ispasti nakon što 20. lipnja odigra posljednju utakmicu skupine i taman će ostati vremena da se sve lijepo pripremi za vjenčanje, pozovu ljudi, skonta jelovnik i popišu pjesme koje će bend izvoditi.

Eto nas u Portugalu ljeta Gospodnjeg 2004. Još od debakla na Mundijalu 1994. poslije Krista i utakmice s Nigerijom, Grci nisu istrčali na ovako važan međunarodni dvoboj. U prvoj bitki protivnik im ne može biti teži – domaćin i favorit natjecanja Portugal predvođen Luisom Figom, Rui Costom, Pauletom i oni malim bubiljičavim, kako se zove, ah da, Cristiano Ronaldo. Nije publika još pronašla ni broj sjedala, a Karagounis im već sprema hladan tuš za koji ne pomažu ni Wim Hoff metode. Luis Felipe Scolari, izbornik Portugala, moli Deca na klupi da ga uštipne i probudi iz ovog ružnog sna. Sljedećih sat vremena ništa se ne događa, utakmica dosadna kao upala sinusa, portugalski konkvistadori nemoćni su pred grčkim falangama, a onda na početku drugog poluvremena grčki prevarant Seitaridis utrčava u portugalski kazneni prostor, i pada pred Cristianom Ronaldom, Pierluigi Collina daleko je od mjesta događaja kao Hrvatska od pronalaska litija - nisu mu pomogle ni izbuljene očne duplje vidjeti što se točno dogodilo - ali on svejedno pokazuje na kreč, odakle Angelos Basinas crta nevjerojatnu povijesnu crticu – Grčka vodi strašni Portugal 2-0, što će tek u Collininoj nadoknadi smanjiti Ronaldo.

Sljedeći protivnik sjajna Španjolska, puna zvijezda Barcelone, Reala, i aktualnog prvaka Valencije. Morientes je u kaznenom prostoru zaljuljao grčku obranu k'o drug Šoić japansku berzu na uzburkanom okeanu, i eto prednosti. No Charisteas u drugom poluvremenu jednu ničiju loptu gura kroz noge Ikeru Casillasu i Grčka dolazi do velikog boda.

Na guzove

Treće kolo para gaće. Grčka i Španjolska ulaze s 4 boda, Portugal s 3, a Rusija je ispala. Grčkoj je protiv Zbornaje dovoljan bod za prolazak skupine, no nimalo neće biti jednostavno. Odmah u drugoj minuti Kirichenko prelazi grčku granicu kaznenog prostora i brojke na semaforu mijenjaju oblik. Nedugo zatim Bulykin podebljava vodstvo Rusije i Grčka je pred ispadanjem. Ako na drugoj utakmici ostane neriješeno, Takis Fyssas će se bez imalo stresa pripremiti za vjenčanje. Vryzas daje gol za Grke i vraća nadu, ali više od toga ne mogu. Oči su im uprte u onu drugu utakmicu skupine. Tamo je još uvijek nula-nula, a pješčani sat drugog poluvremena curi kao dihtung vodokotlića. Portugal je bezopasan za Španjolce kao Peđa Grbin za HDZ . Scolari vadi iz igre nevidljivog Pedra Pauletu i daje prigodu zaboravljenom heroju Eura od prije 4 godine Nunu Gomesu. Ovaj prima loptu na rubu šesnaest metara, kao ringišil se okreće oko svoje osi, pa odapinje Adidasovu Roteiro prema golu Casillasa. Lopta prolazi kroz noge Puyolu i odsjeda u malu mrežicu. Portugal vodi, Grčka na guzove prolazi u nokaut fazu. Ima isti broj bodova i istu gol razliku kao Španjolska, ali je zabila više golova.

Grci su potpuno ludi. Po prvi put u povijesti velikih nogometnih natjecanja prošli su skupinu. Jedino je zaručnica Christina pomalo zabrinuta. Njen muž je već trebao biti u avionu za Atenu, svadba je ante portas, a budući muž još se smuca po Portugalu. Christinu tješi kuma govoreći joj da neće Takis još dugo izbivati, jer je protivnik u četvrtfinalu najteži mogući – svjetski i europski prvak Francuska predvođen maestrom Zinedineom Zidaneom. Otto Rehhagel pred izlazak iz tunela daje zadnje taktičke upute svom kapetanu Theodorosu Zagorakisu.

-Theodoros, slušaj me vamo – stade mu Nijemac ponavljati gradivo – poslagat ćemo obrambena drva u naš kazneni prostor, a ako Trezeguet ili Henry probiju prvu liniju, odnekle se, poput duha, mora stvoriti novi naš drvosječa i zaustaviti ga. Ako nikako drugačije, onda sjekirom.

-Znači, taktika nam je Zagorakis Te Nej i duhovi sa sjekirama? – upita grčki kapetan.

-Tako je. A prema naprijed nemamo što tražiti, jer će nas razbucati. Jedino nabiti loptu u stratosferu, pa ako padne na nečiju glavu – zaključi Her Otto.

Počinje utakmica a Fyzas jednu loptu šalje u stratosferu odakle se ona obrušava prema glavi Charisteasa, ali Lizarazu me smeta, i ništa od svega. Sad Karagounis nabija u zrak, opet adidasica pada u francuski kazneni prostor, na nju ide Katsouranis, ali glavom je ne može dohvatiti – smije li se uopće probati nogom? – pruža desnicu i zahvaća loptu koja iznenađuje Bartheza, odbija mu se od noge, pa kreće u laganu proljetnu šetanciju po gol liniji, nakon čega se odbija od stative, pa nastavlja bauljati bijelom crtom sve dok je zabezeknuti vratar francuske reprezentacije ne uhvati u naručje kao majka dvogodišnjaka koji joj je pobjegao iz vidnog polja. Pa čovječe, ako Grčka ovako nastavi, neće Christina vidjeti oltara.

Ali Francuska se budi. Prvo je Lizarazu ispremiješao Grke, no odnekud se stvorio duh sa sjekirom i uzeo mu loptu. Potom je isto s druge strane napravio Thuram, no opet grčki duh. Pa evo sad Thierry Henry liže grčku vratnicu. Pa opet Henry. Pa opet Henry, ali sve se odbija od drveta. Molim jedan aplauz. A onda je loptu posred darkwoodske šume francuske polovice terena, primio glavom i sjekirom Zagorakis Te Nej, primirio ju je kao don Chico Felipe Caetano Lopez i Martinez svoj stomak biftekom, pa potom odapeo u utrobu francuskog šesnaesterca gdje natrčava Charisteas i naklanja se glavom za ogromnih, nevjerojatnih jedan – nula. Francuzi kreću u revoluciju s pet napadača do kraja meča. Odapeli su deset, petnaest, dvadeset projektila prema Nikopolidisu, ali su im Grci sjekirama ispuhali sve pokušaje. Grčka je u polufinalu Eura.

Grci pijani bauljaju ulicama, Christina zove organizatore vjenčanja i raspituje se za nove termine, a grčki mediji pumpaju tiraže filozofskim naslovima – Tijesnim putevima do uzvišenih ciljeva!

Polufinale protiv spektakularno jake Češke s Poborskym, Barošem, Nedvedom i Kollerom. Pitanje je bi li u takvoj reprezentaciji bilo mjesta i za samog Panenku. Naime, Česi su se prošetali skupinom s tri lake pobjede protiv super jake Nizozemske i Njemačke, a Latviju su deklasirali s rezervama. Onda su u četvrtfinalu s 3-0 pomeli Dansku i svi su ih već vidjeli kao buduće prvake osim ako sudac u finalu ne pomogne domaćinima.

Ponovno glava

Tek što je Collina dao znak za početak polufinala na Dragau, Rosickyom sjeda lopta na volej i trese prečku. Potom dvije prilike za Jankulowskog, ali epilog je taj da Nikopolidisu nisu izrasle nove sijede. Da ovo neće biti jednostavan dan za favorite Čehe pokazuje ozljeda Nedveda koji mora van. Česi napadaju, a Grci nisu donijeli putovnice, pa ne prelaze centar. Utakmica je na samom kraju, igrat će se produžeci.

Baroš na početku produžetaka radi paniku u grčkoj obrani, ali Zagorakis ga siječe po nogama. Onda Koller ima spektakularnu šansu, ali srećom po grčku obranu ne glavom, nego nogom. Pa opet Baroš, pa opet Koller, pa opet ništa. A onda korner za Grčku. Vasilios Tsiartas odapinje na prvu stativu gdje je dočekuje rezerva Rome Traianos Dellas. Ponovno centaršut. Ponovno glava. Ponovno gol. I to srebrni gol. Grčka je u finalu.

Protivnik opet domaćin Portugal. Mogućnost da Grčka dvaput u dva tjedna pobijedi sjajni Portugal je otprilike ista kao da će ovaj mali Luka Modrić iz mostarskog Zrinjskog u budućnosti dovesti Hrvatsku do finala Mundijala i premašiti uspjeh Bobana, Prosinečkog i Šukera. Znači nikakva.

Ovoga puta Scolari Ronalda gura u prvu postavu. Napad Portugala para gaće – Ronaldo, Deco, Luis Figo i Pedro Pauleta. Prvo poluvrijeme dosadno k'o buffering na YouTubeu. Portugalci izgubljeni u darkwoodskoj šumi Zagorakisa i družine, a Grci ne prelaze centar, jer im je Rehhagel rekao da ne smiju zbog Schengena. Deset minuta drugog poluvremena, još deset minuta dosade. A onda Grci prvi put prelaze centar, eto odbijanca i imaju korner.

Basinas odapinje u troposferu odakle se ona obrušuje poput onog padobranca Red Bulla, golman Portugala Ricardo promašuje čitavu međunarodnu svemirsku postaju, Charisteas se naklanja i eto senzacionalnog vodstva Grka u finalu Europskog prvenstva. Luis Felipe Scolari hvata se za brkove. Posljednja dva dana govorio je svojim igračima samo da paze na centaršuteve, to je jedini način kako Grčka može zabiti gol, ali legendarno portugalsko lako ćemo bolikurčinarstvo i ovoga puta je prevagnulo. Do kraja utakmice Portugalci su pritiskali, ali sijedi Nikopolidis, iskusno je pobrao sve opasnosti, a potom je sudac Andres Frisk označio kraj.

Grčka je prvak Europe!

Danas, točno dvadeset godina od toga čuda, Takis i Christina još uvijek se zajedno bude u nedjeljno jutro, pa krmeljavih očiju prije jutarnje kafe štipaju jedan drugoga da još jednom vide je li sve ovo bio samo ludi san.