'

SJEĆATE LI SE 'KULTA'? Legendarni magazin je prodrmao grad naslovnicama s ljepoticama, najluđim reportažama i tabu temama

Autor: Ivona Butjer Mratinović
Šarolika je bila dubrovačka medijska scena s početka 2000-ih, a onda je dodatno začinio magazin čiji je slogan bio 'Totalno drukčiji od drugih'. Ne samo da je začinio, magazin 'Kult' koji je prvi put na prodajna mjesta izašao u veljači 2006. godine, bio je kao crvena paprika u tadašnjem medijskom loncu koji je donio neke nove stvari, tabu priče, ali i naslovnice o kojima se dugo govorilo po dubrovačkim kuloarima.

'Kult' je bio mjesečnik, a kasnije i online medij, posvećen temama koje zanimaju mlade. Donosio je intrigantne, ponekad i 'tabu' teme, otvoreno je progovarao o stvarima o kojima su se mnogi sramili govoriti, reportaže koje su obrađivane na totalno drugačiji način. Pisalo se o dubrovačkim facama i oriđinalima.

Kao takav, 'Kult' je njegovao duh tadašnjeg vremena, oslikavajući Dubrovnik iz perspektive njegovih ulica, betula, klubova, često dajući prostor 'običnim ljudima', životu lokalaca, dubrovačkoj svakodnevici. Tako je 'Kult' kroz svoje vrijeme djelovanja dotakao mnoge Dubrovčane koji su se na ovaj ili onaj način pojavili u njemu, uključujući i potpisnicu ovog teksta. No, ono što je privlačilo najveću pozornost svakako su naslovnice s kojih su se smiješile ljepotice u donjem rublju ili kupaćem kostimima, što je bilo dotad neviđeno i nešto sasvim novo na dubrovačkoj medijskoj sceni.

KRENULO JE S AIDOM ŠIPČIĆ I LEONOM RAJAČIĆ, LJEPOTICE SU SE SAMO NIZALE

„Uspoređujući s današnjim vremenom, mi smo bili 'vanilla', ali za ono vrijeme, fotografije žena u kupaćim kostimima i donjem rublju u dubrovačkom medijskom prostoru jesu bile 'boom' i svojevrstan tabu. Već tad je u Hrvatskoj postojao 'Klik', na svjetskoj sceni 'Loaded', koji je i nama bio uzor, ali ništa slično u Dubrovniku nije postojalo,“ prisjeća se Toni Čeović, začetnik i vlasnik 'Kulta'.

Ljepotice na naslovnici njegovog magazina bile su logičan slijed stvari, s obzirom na to kako je Čeović nekoliko godina prije s dubrovačkim novinarom Paskom Filičićem i tadašnjom dubrovačkom manekenkom Mateom Matić, koja je osvojila laskavu titulu 'Miss Personality' na natjecanju 'Miss Hrvatske', organizirao izbor za Miss sporta.

Toni Čeović, vlasnik Kulta

„Tako da sam zapravo već imao iskustva po tom pitanju, a i svi časopisi koji su mi bili uzori, pogotovo britanski 'Loaded', radili su takve stvari. Naravno kako je ideja bila prikazati ljepotu ženskog tijela, ali i postići atraktivnost u marketinškom smislu. Te naslovnice su privlačile pozornost,“ objašnjava Čeović.

Prva ljepotica koja se pojavila na naslovnici 'Kulta' bila je Aida Šipčić, druga Leona Rajačić, danas Radetić, koja je krasila i naslovnicu Playboya. Na naslovnici trećeg izdanja našla se poznata glumica Jelena Perčin, a na naslovnici četvrtog broja Ivana Gržetić, bivša Miss Hrvatske. Ljepotice na naslovnicama su se samo nizale: Tanja Jovanović, Darija Mikulandra Žanetić, Gloria Šoletić, Iva Jerković, Aleksandra Grdić, … I tako kroz 54 broja! Sve zgodne, lijepe, posebne i, naravno, u kupaćim kostimima ili rublju. No, išlo se i dalje od toga.

CIJELI GRAD JE GOVORIO O SANJI I 'POVUCI I SVUCI' NASLOVNICI

A onda se lijepa Sanja Metković ohrabrila i pošla korak dalje, a 'Kult' je povodom svog prvog rođendana predstavio i svoju 'povuci i svuci' naslovnicu. Kad je izašla, o njoj je govorio cijeli grad, jer to je tek bilo nešto sasvim novo!

„Prvi korak prema tome smo napravili u šestom broju kad smo na naslovnici imali Šveđanku Jenny kojoj je momak bio Dubrovčanin i koji su u gradu imali 'Hustler Show'. Naime, ona nam je bila prva topless naslovnica. Ljudi obično znaju kazati kako smo kopirali 'Klik' no to nije točno jer je naša inspiracija bio 'Loaded' i oni su imali 'flip to strip' naslovnicu. Dakle radi se o formi u kojoj postoje dvije naslovnice – prva je malo kraća, druga je standardna. Na prvoj se djevojka nalazi u kupaćem kostimu ili rublju, a kad se povuče ta stranica, na drugoj stranici se ta ista djevojka nalazi gola. Mi smo to preveli kao 'povuci i svuci', a kako nam je trebala žena s bombastičnim tijelom, pitali smo Sanju. Ne mogu se sada, nakon toliko vremena, sjetiti svih detalja, ali znam kako Sanju nismo puno nagovarali i mislim kako smo taj projekt napravili ukusno. Na drugoj stranici su njeni intimni dijelovi bili prekriveni i cilj je bio da to izgleda seksi i izazovno, a ne pornografski ili 'plejbojevski', i mislim kako smo u tome uspjeli,“ govori Čeović.

Sve su djevojke bile posebne na svoj način, no Sanja je već nakon prvog snimanja, a na naslovnici 'Kulta' je bila četiri puta, postala muza magazina i prava Kultova ljubimica.

Sanja Metković

„Nije to floskula, sa svim djevojkama smo imali iznimno dobra iskustva, ali Sanja je bila uvjerljivi broj jedan. Da se mene pitalo, ona bi bila u svakom broju i uopće se ne radi samo o tome što je lijepa i super zgodna nego je sjajna osoba, zaista fantastična u svakom pogledu,“ izjavio je Toni.

„Izdvajati imena je uvijek nezahvalno, ali osim neponovljive Sanje u lijepim uspomenama će nam uvijek ostati i naša prva naslovnica Aida Šipčić, naša predivna Miss Universe Hrvatske 1998. Ivana Gržetić, super simpatična Marela Batković za kojom smo, nakon što smo je vidjeli na jednoj slici, pokrenuli najveću potragu ikada ne bismo li otkrili tko je ona. Vjerojatno najljepša djevojka koju smo ikada slikavali Ivana Mijatović danas Krmek, zabavna Tanja Jovanović, uvijek divna i spremna pomoći Darija Mikulandra Žanetić, nevjerojatno fina i pristojna Paola Šutić, a nemoguće je zaboraviti Ivu Jerković s kojom smo i danas ostali u kontaktu,“ govori Čeović.

BITI NA NASLOVNICI 'KULTA' KAO PRESTIŽ

S vremenom su mnoge djevojke htjele biti na naslovnici 'Kulta' jer su tamo dospijevale najljepše, najzgodnije, najbolje… A to je mnogima laskalo. I sam Toni govori kako su mnogi u početku pohvalili ideju o takvoj naslovnici 'Kulta', ali su ujedno bili skeptični oko toga tko će se htjeti slikati za naslovnicu. No, nakon prvih nekoliko brojeva, stvorila se fama oko toga i mnoge djevojke su htjele krasiti naslovnicu.

Čeović se prisjeća kako ga je jedan mladić nagovarao na fotografiranje djevojke za 'Kult' jer joj je to bila strašna želja. Kako kaže, s onim ljubomornima se nije susretao jer bi naglasio djevojkama kako moraju biti sigurne i kako to trebaju kazati bližnjima, kako ne bi kasnije bilo problema.

„To je samo posao i ta snimanja su izgledala dosta drugačije nego što to ljudi zamišljaju. Tu je, dakle, model koji pozira, fotograf koji je skoncentriran isključivo na kadrove, stilist koji pazi da sve bude kako treba, jer nam se u prvim snimanjima znalo događati da tek na pola slikavanja shvatimo kako negdje viri nekakva etiketa i slično. I tu sam ja koji sam tada bio isključivo fokusiran na nadgledanje fotografa, a to je tada bio Tonći Plazibat. Najviše smo pazili na to da u nekom trenutku to ne prijeđe u nekakvu umjetničku fotografiju. Svatko je pazio na svaki detalj i trudio se da sve ispadne što savršenije,“ tvrdi Čeović.

No, bez obzira na veliki trud, na snimanjima su se znale događati nezgode i anegdote, što se dogodilo odmah na prvom snimanju.

„Moja draga prijateljica Dubravka Tolja ustupila nam je njen apartman za potrebe fotografiranja Aide Šipčić koja je krasila prvu naslovnicu 'Kulta'. To je snimanje trajalo tri ili četiri sata, mi smo bili neiskusni i sve nam je bilo novo, a htjeli smo da sve ispadne savršeno. Hvatajući što bolji kadar, Tonči Plazibat je kaišem ispisao cijeli zid apartmana. Napravili smo štetu i baš nam je bilo neugodno, mada nam gospođa Dubravka nije ništa zamjerila,“ prisjeća se Toni.

Aida Šipčić

OD PATROLIRANJA S PAVELOM DO RENT-A-TENTA

No, nisu samo naslovnice bile ono što je plijenilo pozornost. Bile su te totalno drugačije teme i reportaže, pothvati na granici totalne ludosti i genijalnosti.

„Kad smo pisali o Maru Sladi, koji je tada bio juniorski prvak u automobilskim utrkama, pisali smo ne u formi intervjua, nego smo se vozili s njim kroz Mokošicu, jurcajući ni sam ne smijem kazati koliko. Sve smo htjeli isprobati i opisati iz prve ruke, a sasvim sigurno smo prvi koji su otvoreno pisali o nekim stvarima koje su zanimale mlađe čitatelje u Dubrovniku,“ govori Čeović.

Tako je i sam proveo dan na pustom otoku bez ičega, a to je bio Mrkan, a jedno jutro je zadužio uniformu u Čistoći te od pet ujutro meo Stradun. Nino Knežević aka Nino Casanova se hrvao s gradskom legendom Čičom koji se na dvoboju pojavio kao sumoborac, nauljen, a preko 'strateškog dijela' omotan krpom. Ekipa 'Kulta' provela je noć u ukletoj kući u Župi dubrovačkoj. Na vidikovcu su pokušali prodati strancima šator na foru rent-a-tent. U rijeci Ljutoj su pokušali naći zlato. Razgovarali su sa ženom koju je ugrizao poskok, s ljudima koji su prošli kroz pakao droge, s čovjekom koji je bio zarobljen u Somaliji, s muškarcem koji je u ratu preplivao iz Cavtata do Dubrovnika, išli su na derbi Hajduka iz Vele Luke i Zmaja iz Blata u kojem vazda bude razbijenih glava (baš je tada bilo jako mirno). Razgovarali su s dubrovačkim facama i oriđinalima, poput pokojne Dube Borovinke. Bili su na photo sessionu sa Stefanom Lupinom. No, Čeović posebno pamti patrolu s Denisom Pavelom. Kaže kako mu je to bio najdraži novinarski zadatak.

Jedan od najprodavanijih brojeva bio je onaj u kojem su predstavili bend 'Grabovica' u sklopu rubrike u kojoj su predstavljali dubrovačke rock bendove.

„Ispali su naci bend, pretresali su im kuće, a mi i DuRevija smo tada izašli u nacionalnim medijima opisani kako promoviramo nacizam i slične gluposti. 'Grabovica' nije bila nikakav naci bend, oni su im se izrugivali i bili su totalno cool momci,“ prisjeća se Čeović.

OBILASCI BETULA I KLUBOVA

Početkom 2000-ih, Dubrovčani su još uvijek imali svoje male kutke, betule, kafiće gdje su rado izlazili. 'Kult' ih je rado obilazio, donosio reportaže, fotogalerije, prenosio atmosferu i tog segmenta života mladih Dubrovčana.

„Prestar sam za izlaske tako da ne znam gdje ima kafića i gdje se izlazi. No, pretpostavljam kako ne bih pisao o takvim stvarima jer se na 90 posto mjesta puštaju narodnjaci, a takva smo mjesta uvijek izbjegavali. U svakom broju bismo predstavili po jedan kafić ili noćni klub. Imali smo i rubriku 'Za šankom s…' pa bi onda neka poznata osoba pričala o svom izboru pića i noćnim avanturama. Teme i jesu bile ono što zanima mlade, a to su svakako i izlasci. Noćni život je zaista bio puno bogatiji nego sada, jednako kao što je noćni život 90-ih bio bogatiji nego onda kad je izlazio 'Kult'. Nekad mi se čini kako su ljudi više uživali prije, kad su imali manje,“ govori Čeović.

BI LI 'KULT' DANAS IMAO ŠANSE?

Kao što je rečeno, 'Kult' je mnoge Dubrovčane dotaknuo na ovaj ili onaj način – bilo da se radi o nekome tko je krasio naslovnicu magazina, ili da se radi o osobi koja je pobijedila u nekom od izbora 'Kulta', ili se jednostavno našao u njemu kao dio reportaže, noćnog života, uličnog života grada ili u kontekstu nekih zanimljivosti. Kroz 'Kult' su prošli brojni fotografi, a sadržaj su uglavnom kreirali entuzijasti koji su se dobro zabavljali, kreativno stvarali, odlično se zafrkavali i uglavnom potpisivali svoje radove pod pseudonimima.

„Nino Knežević aka Nino Casanova je bio fantastičan, imao je genijalan smisao za pisanje. Iva Nikolić aka Mala Iva je također bila sjajna, kao i Goran Šorgić aka Gogo D'Miš. Nitko se nije potpisivao imenom i prezimenom, nego su se uglavnom služili pseudonimima. I onda nam se pred kraj priključila jedna izuzetno talentirana djevojka koja se kasnije profilirala u vrhunsku novinarku i jednu od najboljih na dubrovačkoj medijskoj sceni, a to je Ivona Butjer. Ona nije imala pseudonim, potpisivala se imenom i prezimenom. Ivona, iako si se jedina potpisivala imenom i prezimenom, ekipa je mislila kako ti ne postojiš. To je bilo vrijeme kad Facebook nije imao dosege kakve ima danas pa nisi provjeravao je li netko stvaran ili nije. Strašno sam ponosan što si prve korake napravila upravo u 'Kultu' i ja to uvijek rado napominjem,“ kroz smijeh govori Čeović.

'Kulta' već odavno više nema pa ga pitamo hvata li ga nekada nostalgija.

„Nije me hvatala nostalgija sve dok me nisi pozvala na razgovor. I kad sam počeo čitati sve te zanimljive teme, malo me uhvatila nostalgija. Ja sam evoluirao u neku drugu osobu, imam drugačije interese, ne mogu reći kako mi nedostaje koliko bi čovjek očekivao da će mi faliti,“ kaže Čeović.

Nije se promijenio samo on. Promijenilo se i vrijeme. 'Kult' je sa sobom nosio neku opuštenost, zafrkanciju, tu 'nepodnošljivu lakoću postojanja'. Danas mnogi kažu kako smo postali društvo u kojem mnoge svašta vrijeđa. Lijepa djevojka na naslovnici magazina možda bi bila uvreda i kritika u vidu objektiviziranja žena.

„Izgleda mi kao da smo bili manje frustrirani. Ljudi prije definitivno nisu njorgali toliko koliko to čine sada. Zašto smo došli u ovo stanje, bila bi neka dubokoumnija i druga tema, ali definitivno su ljudi bili opušteniji nego sada. Imali smo tada manje nego sad. Možda je upravo to razlog. Sve je bilo drugačije,“ kaže Čeović.

Pitamo ga smatra li kako bi 'Kult' danas imao šanse.

„'Kult' kakav je bio onda definitivno danas ne bi polučio one rezultate. Naslovnice ne bi bile ništa spektakularno jer takve fotografije većina žena ima na svojim Instagram profilima. Teme bi vjerojatno uvijek prošle, mada nešto drugačije, jer mlade sada zanimaju neke druge stvari,“ zaključuje Čeović.

'Totalno drugačiji magazin' danas bi zaista teško našao svoje mjesto pod suncem. Lijepe žene u rublju i kupaćim kostimima 'vrište' s profila na društvenim mrežama pa to nije ništa novo. Gradskih legendi, faca i oriđinala sve je manje, kao i zdravih zezancija na ulicama, spački i druženja. Gradskih kafića i betula u kojima se okupljaju lokalci i doživljavaju ih kao svoj dnevni boravak više nema. Pojaviti se u novini ili nekoj fotogaleriji više ne znači ništa spektakularno, kad cijeli svoj život sami objavljujemo na mreži. Uostalom, ništa posebno nije ni držati magazin u rukama, kad je sve što hoćemo pročitati dostupno na internetu i čini beskonačan sadržaj.

Stoga nema ni 'Kulta', ali će njegov trag ostati. Svi oni Dubrovčani, koji su sačuvali poneki broj doma jer su u njemu izašli ili jer su za njega nešto napravili, a takvih je puno, s vremena na vrijeme će sasvim sigurno otpuhnuti prašinu s tih stranica, prelistati ih i prisjetiti se kako je gradski život izgledao prije gotovo 20 godina. Tko je tada bio faca, kako se tada živjelo, gdje se izlazilo i kako se zabavljalo, sve to začinjeno s jednom ogromnom dozom humora, bezbrižnosti i pozitive.

Popularni Članci