„Moji dojmovi su prekrasni. Ima prekrasne djece, neka od njih bi se stalno vozila. Stanem gdje god vidim da netko želi ući. Ponekad se ljudi ustručavaju podići ruku i zaustaviti me, ali kad to procijenim, obavezno stanem i pozovem ih da uđu. I nisam činio pauze! Predviđeno je da vlakić ide svakih pola ure, ali to je djeci predugo. Kad vidim da ima djece, ja onda vozim stalno“, kaže nam gospar Radenko, umirovljenik koji je svoj radni staž dug 42 godine proveo u Luci Dubrovnik.  

I sam ima unuke pa je navikao na strpljenje, a pazi i na sigurnost djece. Nije to lagan posao, vlakić ima dvije prikolice i dugačak je 13 metara. Treba biti oprezan i u odnosu na djecu na promenadi koja trče. Pomoć u vidu zaštitara bi mu sigurno dobro došla, no dotad ovaj simpatični vozač sve to rješava na lagan način, uz pregršt strpljenja i sa smješkom na licu.

„Morate biti strpljivi. Zato sam tu. Nije to samo sjesti i voziti, to može svatko. Ali treba pristupiti djeci na jedan drugačiji način, s puno strpljenja. Ima i starijih ljudi koji hodaju nasred promenade i ne čuju vlakić, a onda upotrijebim zvono ili sirene. Meni to nije teško, dapače. Netko bi možda bio umoran, imam i ja godina, ali kad dođem doma, osjećam se odmorno i budem ispunjen“, izjavio je gospar Radenko koji je ponosan i na činjenicu kako za vrijeme ovogodišnjeg adventa po pitanju vlakića nije zabilježen nijedan incident ili problem i sve je dobro prošlo.

Roditelji i djeca su zahvalni na njegovom trudu. Osim što vozi, preko mikrofona često animira dječicu, nekima zna podijeliti i slatkiše…

„Kad mi kažu 'hvala', to mi je najveće zadovoljstvo. Jutros mi je došla jedna djevojčica i pitala me – dundo, smijem li vas zagrliti? A ne znam ima li pet, šest godina. To su neke male geste zbog kojih su oni presretni. Više ovo radim zbog tog osjećaja nego novca. Doma dolazim zadovoljan i odmoran“, izjavio je gospar Radenko dodavši rečenicu koja je pravi smisao, kako blagdana tako i života – sretan sam kad mogu drugoga učiniti sretnim!