Marseille nikada nije bio na listi gradova koje bih voljela posjetiti. No sudbina je odredila drugačije. Kako svaka žena nekad u životu mora upoznati nekog 'zločestog' dečka koji će ostaviti snažan utisak, tako ću se i ja vazda sjećati Marseillea kojeg od milja nazivaju 'zločestim dečkom Mediterana', ne kao ono što sam htjela, nego kao ono što sam dobila i što me iznenadilo, igrom slučaja ili sudbine.

Naime, Marseille mi je služio kao grad koji je najbliži Azurnoj obali, a koji je s Dubrovnikom povezan direktnim letom. Azurna obala je jedan drugačiji svijet od Marseillea. Od šarmantnih starih gradića na brežuljcima koji izgledaju bajkovito, prepunih cvijeća i galerija, poput Ezea, Saint Paul de Vencea i Mouginsa u kojem je živio slavni Picasso, do Monaka i Cannesa koji su sinonimi za luksuz i koji prikazuju ono najbolje od života… Marseille u Provansi, svega uru, dvije brzim vlakom od Azurne obale, kao da uokviruje sve ono najživotnije i najsurovije. Pa ipak, ja ne pišem o idiličnom Azuru nego baš o njemu…

AERODROM

Prvi doticaj sa širim područjem Marseillea bio je njihov aerodrom koji je iznenađujuće star za drugi najveći francuski grad. Aerodromski asfalt je dobro popucao, iz njega raste trava, a sama zgrada ima čudan miris. Tamo ćete naći beskućnike koji spavaju i ne diraju nikoga te hrpu zbunjenih, pogubljenih turista koji nemaju pojma gdje im je prijava za let ni gdje su im 'gateovi'.

Sad su još tamo i nekakvi radovi pa je sve dodatno zakomplicirano, kao nekakva igrica u kojoj pobjeđuje onaj koji se ukrca na (pravi) avion. Prvi level koji morate proći je ući na pravi terminal. Dva su. Jedan je za Ryanair i Easyjet, a drugi je 'glavni', za sve ostalo. To je lagano.

Drugi level je prijava na let, gdje postoji hrpa šaltera s brojevima, pri čemu brojevi šaltera znače malo ili nula. Treba gledati ekran i vidjeti koji dio zgrade glavnog terminala stoji uz destinaciju u koju putujete, je li to primjerice A5 ili A6. Kad pogodite dio u kojem vam je šalter, tražite šalter koji ispisuje destinaciju i tu se prijavljujete. Tu ćete dobiti naljepnicu za prtljagu, a karta vam je na mobitelu. Nakon toga se igrica počinje komplicirati.

Za sam 'boarding' tj. ukrcaj na let, trebat će vam puno pažnje, četiri para otvorenih očiju, netko koga ćete slučajno sresti i tko će vam slučajno znati objasniti gdje vam je ukrcaj, malo graha, tarot karata i eventualno kugla. Na ekranu uglavnom stoji da se ide na 'boarding 4'. Pitamo službenicu na check inu gdje je to, kaže ona 'gore pa desno'. Uspenjemo se skalama gore, nema boardinga. Silazimo opet, vrtimo se zajedno s ostalima nekih 20 minuta, nikome ništa nije jasno. Neki pitaju osoblje aerodroma, neki pilote, nikome nije jasno što se događa. Na kraju neki dobri dundo koji tamo radi i koji zna da postoji vražji 'boarding 4' pantomimom pokazuje (jer Francuzi i engleski jezik…) da treba skroz izaći iz zgrade vanka!

Vrtimo se tu još neko vrijeme, pridružuju nam se neke bakice, nemaju pojma gdje su ni gdje idu, onda neki par, onda još jedan mladić... Udruženim snagama šetamo ispred zgrade aerodroma, tražimo oznake za 'boarding 4', svugdje je trči, trči pa oznaka… Traje to sad već neko vrijeme, na kraju nailazimo na neke željezne skale i onda dalje nekim hodnicima i bunkerima, kao da smo u labirintu, gore, dolje, lijevo, desno, nema kraja, beskonačna šetnja u nedogled i nemaš pojma jesi li na prvom putu ili ćeš (opet) faliti. Pa onda lift! Lift ne radi, vrata se ne žele zatvoriti… Idemo dalje tim labirintom i na kraju tunela tj. jednog od mnogobrojnih hodnika – ta daaaa! Kontrola za ukrcaj. Sad se lakše diše. Svi se smiju kao da im je goli život ovisio o pronalasku tog misterioznog 'gatea'. Prešli su igricu! Dobro, jedino pušačima ubrzo pada mrak na oči jer nigdje nema mjesta za pušenje, čega obično bude po aerodromima… A nakon ovakvog traženja ukrcaja na let, doći će vam zapaliti jednu, čak i ako ste nepušač.

ŽELJEZNICA

Prvi doticaj s užim područjem Marseillea – željeznica! Sve što se govori o željeznicama je istina, samo što je na onoj u Marseilleu to još dva puta izraženije. Zgrada je puna 'biznismena' koji nude drogu i džeparoša koji rade u grupama od dvoje, troje ili četvero. Neće vas baš dirati, a ako vas diraju, nećete ni osjetiti. Naime, ostat ćete bez takuina, para i dokumenata bez da ste uopće skontali što vas je snašlo. Kad izaberu svoju žrtvu, odjednom se razdvajaju, dogovaraju mobitelima, imaju slušalice, sve u nekom nonšalantnom điru, kao bezveze se tu druže. Čula sam da obično operiraju tako da jedan nesretnom turistu zaokuplja pažnju, drugi snima što ima, a treći krade. Nešto policije čak i bude, ali izgleda da se ne zamaraju puno time i da 'ne gase male obrtnike'.

CENTAR GRADA

San o šik centrima francuskih gradova u kojima jedete kroasan s maramom na glavi ili frizurom alla Brigitte Bardot dok vam se poviše glave savija stablo rascvjetalog mjendula, a Jean Pierre samo za vas izvodi francusku šansonu, Marseille će zgužvati, isparati, pregaziti i pljunuti na njega. Ima takvih kvartova i u ostalim francuskim gradovima, pa i puno, puno gorih, ali u Marseilleu su oni smješteni i u samom centru.

Grad je nenormalno prljav i to kao da nikome ne smeta. Plastične čaše, pretrpani kontejneri, hrpe smeća svugdje po podu. Beskućnici su po Marseilleu nikli ko gljive poslije kiše, ima ih u samom centru, oko željeznice, u zgradi aerodroma, po ulicama… Ustvari gdje god postoji neki prolaz, uličica, otvor, tu je jedan beskućnik zauzeo teritorij. Puno je prosjaka, a neki od njih su čak i kreativni. Jedan od njih tako sjedi na cesti i prema vama na udici baca košaru, ne bi li 'upecao' koji solad.

U istoj ulici naći ćete francusku galeriju, tuniski restoran, američki fast food i prodavaonicu knjiga o tome kako živjeti po Kuranu, zajedno s pripadajućim pokrivalima. Grad je zapravo multikulturalan, još u vrijeme starih Grka i Rimljana bio je najvažnije trgovačko središte i glavna francuska trgovačka luka, a to je i danas. Uz to, multikulturalnosti je doprinijela i europska politika oko migranata. Međutim, istovremeno kao da pokazuje ono najgore od svake kulture. Bijelci, tamnoputi, ekipa iz arapskog svijeta – svi oni kao da su se ujedinili u klošarenju po cestama, parkovima i trgovima i u tom suživotu kao da im je skroz dobro. Rotacije hitne i policije čut ćete svako toliko. Totalno lud grad, šaren i bučan.

ŠTO TU ZAPRAVO VRIJEDI?

No, ono što treba znati je i da je Marseille najstariji francuski grad, s mnoštvom iznimno kvalitetnih muzeja i umjetničkih centara u kojima posjetitelji mogu uživati u izlošcima koji se vežu uz stare, europske civilizacije, ali i modernoj umjetnosti. Tu su i brojne, vrlo kvalitetne prodavaonice knjiga, muzike, filma, časopisa. Umjetnička slika Marseillea dodatno je poboljšana prije 10-ak godina, kad je ponio titulu europske prijestolnice kulture, a uslijedila su višemilijunska ulaganja.

Centar Marseillea je stara luka u kojoj svako jutro lokalni ribari odnose i prodaju svježu ribu. U njoj se trguje zadnjih gotovo tri tisuće godina, a Marseille je bio veza s cijelim Mediteranom, ali i utočište svima onima koji su htjeli napustiti sjever Afrike.

Šetajući kroz marsejske ulice, naići ćete na mirisne prodavaonice njihovih sapuna s različitim mirisima, poglavito onima koji mirišu na lavandu, zaštitni znak Provanse.

SUDAR NEKOLIKO SVJETOVA

U Marseilleu se sudara nekoliko svjetova. Zanimljivo je to bilo vidjeti i na nedavno održanom prosvjedu. Nakon pobjede Marine Le Pen i krajnje desnice na europarlamentarnim izborima, francuski predsjednik Emmanuel Macron raspustio je parlament i raspisao izvanredne izbore. U Marseilleu je nekoliko tisuća ljudi izašlo na ulice gdje su se okupili ispod slavoluka la Porte d'Aix i na francuskom poručili – živjela Revolucija!

Zanimljiva je bila slika tih ljudi koji prosvjeduju – pripadnici LBGT zajednice, tamnoputi i ljudi iz arapskog svijeta. Lezbijke i žene s hidžabom u istom redu uzvikuju – vive le revolution! Ekipa koja zastupa potpuno drugačije društvene i moralne vrijednosti – jedna liberalna, koja zagovara potpunu slobodu i druga, tradicionalna koja u onoj već spomenutoj trgovini kupuje knjige o tome kako živjeti po Kuranu i svom mužu biti pokorna supruga. Dvije potpuno drugačije skupine ljudi u kojoj jedna životnu filozofiju ove druge vidi kao nazadnu, a druga život ove prve vidi kao grijeh. Okupljeni zajedno kažu nam – borimo se za ljudska prava. I to je nekako Marseille – miješana salata svega i svačega.

Na onom već spomenutom konfuznom aerodromu stojim začuđena i pod čudnim dojmom. Ne kupujem ogledalo s natpisom 'I love Marseille' jer to bi od mene bilo neiskreno. Kupujem sapune s mirisom lavande. Ne toliko zbog Marseillea, više radi uspomene iz djetinjstva. Moja none je u staroj kući u jednom malom selu Dubrovačkog primorja sušila lavandu i tog ću se mirisa vazda s nostalgijom sjećati.

A vazda ću se sjećati i Marseillea, njegove konfuzne prirode, tog šarenila, te buke, tih nelogičnosti. Treba biti iskren pa priznati i to da sam u njemu bila tek jedan dan. Mnogi tvrde da su ga na sličan način doživjeli, no s vremenom, ako su se vraćali, pa čak i počeli živjeti tu, jako su ga zavoljeli.

Zato, kad me budu pitali, uvijek ću reći da Marseille i ja nismo 'kliknuli', no možda je do mene. Onako kao kad raskidate sa 'zločestim dečkom' – možda je u meni problem. A negdje duboko u sebi želite mu dati drugu šansu.