Legendarnu priču donijeli su i na portalu ABC Geografija, a mi je prenosimo u cijelosti: 

"Čisto sumnjam da ima netko, a da nije čuo za Jamesa Bonda, britanskog tajnog agenta 007. Stvorio ga je u svojim romanima engleski pisac Ian Fleming, a na filmsko platno su nam ovaj fiktivni lik maestralno donijeli Sean Connery, Roger Moore, Pierce Brosnan, Daniel Craig i drugi slavni glumci, zahvaljujući kojima je i postao planetarno poznat.

Kao i junak iz serijala njegovih romana, Fleming je bio tajni agent britanske vojne obavještajne službe, svima nam poznatije kao MI6. U vrijeme Drugog svjetskog rata Fleming je, kao osobni pomoćnik direktora mornaričke obavještajne službe često boravio u Portugalu, tada žarištu elitnih špijunskih aktivnosti, zakulisanih radnji i intriga zaraćenih sila.

Jedne se večeri trebao sastati s britanskim tajnim agentom kodnog imena Tricikl (engl. Tricicle) u kockarnici jednog lisabonskog hotela, obzirom da su obojica bili akteri iste tajne misije. U fraku s leptir-mašnom Tricikl se dovezao do hotela skupim sportskim automobilom u pratnji dvije rasne ljepotice. Kockajući se nonšalantno u neuobičajeno velike novčane uloge pušio je ručno motane kubanske cigarete i pijuckao najbolji škotski whisky. Svima se predstavljao ne skrivajući svoje pravo ime riječima: “My name is Popov, Duško Popov”. Ponašanjem je privlačio pažnju svih prisutnih, dakle činio sve ono što se nikako ne bi očekivalo od jednog špijuna. No, bijaše to samo obična krinka. Pisca su se Tricikl, njegovo predstavljanje i kompletna ta scena, uključujući i neke kasnije smjele Triciklove pothvate za koje je znao/ čuo, jako dojmili i trajno urezali u memoriju. Pišući svoj prvi roman „Casino Royale”, koji je svjetlo dana ugledao osam godina poslije rata, nadahnuće u stvaranju lika Jamesa Bonda bio mu je, očigledno, baš Tricikl, što sam Fleming nije nikada javno obznanio. Samo je jedan jedini put na nasrtljive atake ljubopitljivih novinara promrmljao da mu je inspiracija za Bonda bio stvaran čovjek, britanski agent Tricikl. Nadao se da Triciklov pravi identitet neće tako skoro biti otkriven, jer su tajni dokumenti iz Drugog svjetskog rata bili zapečaćeni, a i sam je Tricikl o tome šutio kao zaliven punih 30 godina.

Kako vidimo, pravo ime ovoga agenta MI6 je Dušan Popov. Rođen je 1912. godine u bogatoj srpskoj obitelji u malom vojvođanskom mjestu Titel (tada Austrougarska, danas Srbija – op. a.). U obitelji su ga iz milja zvali Duško. Još dok je bio mali dječak obitelj se preselila u Hrvatsku, u Dubrovnik, gdje su otprije posjedovali kuću/ vilu uz more i jahtu na vezu u luci. U gradu pod Srđem završava osnovnu školu i nižu gimnaziju. Tu stječe brojne prijatelje, biva poznat po hedonističkim zabavama koje je s dvojicom svoje braće često organizirao, postaje strastveni zaljubljenik i igrač vaterpola u gradskom klubu koji je tada bio u povojima (danas je VK Jug Dubrovnik najtrofejniji hrvatski klub u svim sportovima – op. a.) i, kao vrstan plesač, omiljen među mladim Dubrovkinjama. Kozmopolitski duh Dubrovnika, kakav je mjesto baštinilo odvajkada, odlučujuće je utjecalo da Duško postane čovjek sa svjetskim manirima. Bez obzira što je kasnije cijeli svoj život boravio u inozemstvu uvijek je ponosno naglašavao da je Dubrovčanin. Svome se voljenom gradu vraćao sve do smrti provodeći u njemu svake godine po par mjeseci.

Duškov se otac trudio da mu sinovi dobiju kvalitetno obrazovanje pa je mali već u tinejdžerskim godinama tečno govorio talijanski, njemački i francuski jezik. Osim u Dubrovniku školovao se još u Engleskoj gdje uči engleski, u Parizu maturira, u Beogradu završava Pravni fakultet, a u Njemačkoj doktorira. Već tada stječe veliki broj poznanika i prijatelja koji će kasnije zauzeti visoke državne, odnosno vojne položaje u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Jugoslaviji, ali isto tako i u Hitlerovoj Njemačkoj.

Par godina prije početka Drugog svjetskog rata u Dubrovniku otvara odvjetničku kancelariju. Politika ga nije interesirala, no kako je imao veliku averziju spram nacizma, slavni se Dubrovčanin 1940. godine stavlja na raspolaganje Jugoslavenskoj obavještajnoj službi. Postaje obavještajac kodnog imena 007, pretpostavlja se, prema tri zadnje znamenke telefonskog broja njegova dubrovačkog ureda. Počinje s putovanjima po cijeloj predratnoj Europi, tobože radi trgovačkih poslova, a zapravo je sakupljao informacije o namjerama stranih zemalja, a najviše nacističke Njemačke. Do podataka dolazi organizirajući (i plaćajući) bonvivanske zabave na koje redovito poziva po dvadesetak uzvanika najmanje. Zbog njegovih opuštenih manira u komunikaciji, pristale figure, najnovijih modela sportskih automobile koje je vozio, njegovih plesnih sposobnosti, zavodničkog osmjeha, senzualnih usana, zelenih očiju i posebnih darova za svoje partnerice (najčešće su to bile luksuzne svilene čarape, tada deficitarna roba – op. a.), žene ga smatraju šarmantnim i neodoljivim.

Osim žena primijetio ga je MI6, ali i Abwehr, obavještajna služba Vrhovnog zapovjedništva Trećeg Reicha. Njemačkih špijuna u to vrijeme bijaše sijaset po cijelom svijetu. Zadaća im je organizacija i provođenje subverzivnih aktivnosti u inozemstvu. U Abwehru su smatrali da im Popov može biti vrijedan zbog poslovnih veza koje je imao u Francuskoj i Engleskoj i odličnih poznanstava s pripadnicima europske elite. U ranom su dijelu rata zatražili da radi za njihovu stvar ponudivši mu neograničena financijska sredstva. Prije nego li je Nijemcima išta odgovorio, javio se Londonu, sve ispričao i ponudio Britancima svoje usluge. Već znajući sve o njemu MI6 ga je spremno regrutirao u svoje redove. Daju mu kodno ime Tricikl, pretpostavlja se zbog saznanja da ima običaj provesti noć s dvije žene. Zapovjeđeno mu je da prihvati ponudu Abwehra. Tako postaje njemački tajni agent kodnog imena Ivan, odnosno dvostruki agent, ili još točnije trostruki, obzirom da je još uvijek radio i za kraljevinu Jugoslaviju. Početak je to puta, po mnogima, najuspješnijeg špijuna Drugog svjetskog rata, obavještajca kome su jednako vjerovali i Winston Churchill i Adolf Hitler. Nijemci mu povjeravaju niz zadataka koje treba obaviti na tlu Britanije. Od bitne je važnosti što ih Tricikl promptno prosljeđuje u MI6, što je od dragocjene pomoći Britancima u lakšoj/ preciznijoj procjeni planova Trećeg Reicha. Kako bi njemačke nalogodavce držao zadovoljnima, a i kako bi ga nastavili dobro plaćati, šalje im bezbrojne informacije, ponajviše pogrešne, tj. one koje su prethodno bile odobrene od strane MI6. Smatra se da je Tricikl bio ključna figura Operacije Double Cross, poznate i kao „XX”, a u kojoj Britanci doslovno pridobijaju gotovo sve agente Abwehra raspoređene u Velikoj Britanji i kasnije preko njih šalju Njemačkoj lažne informacije.

Godine 1941. odlazi po nalogu Abwehra u SAD za što dobiva pozamašne financije i jedan popis, tj. „Listu pametnih meta”. Prioritet je bio istražiti i poslati podatke o američkim vojnim snagama u vojnoj bazi Pearl Harbour na Hawaiima. Popov odmah upozorava Johna Edgara Hoovera, šefa FBI na mogući napad. No, ovaj bijaše jako sumnjičav, jer nije bio sklon vjerovati strancima/ neamerikancima, bez obzira na činjenicu da je MI6 najavio dolazak svoga agenta i unaprijed sve obrazložio FBI-u. Glavni čovjek FBI-a niti što poduzima niti obavještava vladu SAD-a, što se pokazalo kao veliki propust. Usto je moćni Hoover išao džonom na Popova i pozivajući se na Mannov zakon prijeti mu zatvorom ako odmah ne napusti američki teritorij. Ovaj zakon o suzbijanju prostitucije i djela koja se smatraju nemoralnima je zabranjivao prijevoz žena iz jedne američke države u drugu u nemoralne svrhe, a šef FBI-a je saznao da je Popov sa sobom doveo na Floridu ženu iz države New York. Duškova je pratilja bila nitko drugi do njegova stara pariška ljubav, glamurozna zvijezda Simone Simon, po Francuzima najzavodljivija i najsjajnija glumica francuske kinematografije iz prve polovice 20. stoljeća, s kojom je po dolasku u New York obnovio strastvenu vezu. Nije bilo uputno suprostaviti se nadmoćnijem Hooveru i ćudorednom zakonu, pa se vraća u London. Na udaru ovog čudnog zakona će se poslije rata neći i slavni Charlie Chaplin (preselio se u Švicarsku – op. a.), a zakon je zloupotrebljavan i na mnogim poznatim američkim građanima.

U Popova je dvatriput posumnjao i Abwehr. Svaki se put izvukao za dlaku i nastavio zavaravati do kraja rata. Jedna je od najvažnijih obmana u kojoj je bio među aktivnijim akterima bijaše uvjeravanje Nijemaca da će do iskrcavanja savezničkih vojnih snaga doći na području Pas-de-Calais, departmana u sjevernoj Francuskoj. Hitlerov generalštab je povjerovao primljenim informacijama smatrajući da je takvo što logično i realno pošto je kanal La Manche ovdje najbliži vojnim aerodromima i lukama u Engleskoj iz kojih bi mogla krenuti invazija na Europu. Zato dodatno jačaju obranu na ovom području preseljavajući velike vojne snage uključujući i one stacionirane u Normandiji. Time su Popov i drugi dvostruki agenti povećali vjerojatnost u uspješnost operacije Overlord.

Duško Popov je za svoje nadasve uspješno djelovanje odlikovan Redom Britanskog Carstva, viteškim odlikovanjem Britanske monarhije. Poslije rata se preselio u Francusku gdje se oženio (dvaput – op. a.) i dobio tri sina. O njegovom ratnom putu ništa nisu znali ni žena ni djeca sve do 1974. godine kada je objavio svoju autobigrafiju po naslovom „Spy, Counterspy” („Špijun, kontrašpijun”), u kojoj je iznijeo svoja špijunska sjećanja. Knjiga je postala hit i stavila Popova na naslovnice svjetskih novina i časopisa, ponajviše zbog činjenice da se fiktivni lik Flemingovog Jamesa Bonda bazira na njemu. Dao je bezbroj televizijskih intervjua, o njemu je napravljeno nekoliko dokumentarnih filmova britanske i francuske produkcije, te objavljeno par biografija različitih autora.

U jednom intervjuu novinar ga je pitao je li se kada bojao u vrijeme dok je bio dvostruki agent. Duško je odgovorio: „Samo jednom – kada je rat počeo pa dok se nije okončao”."

Inače, dio obitelji Popov i danas živi u Dubrovniku, a sin Marco Popov je u djetinjstvu često dolazio u Dubrovnik, a tako je nastavio i u zrelim godinama, kada osim zbog razonode u Dubrovnik dolazi i zbog biznisa. Tako je jedan od investitora u izgradnji četiri građevine stambeno, odnosno stambeno-poslovne namjene na glavici Babinog kuka.